FACEBOOK stranica . . . . . . . Twitter . . . . . . YOUTUBE Kanal . . . . . . . B92 BLOG

23. 09. 2010.

GROZNI NEMAČKI POLICAJCI


Pošto sam bio izgustirao YU-gu, rešim ja da se otisnem malo u svet. I, gde bi drugo nego u Nemačku. Oni su, kao, najbogatiji, i... valjda su i “široke ruke”, nadao sam se ja !
Februar 1990. (podsećanje : 1989. avgusta meseca sam započeo svoju uličarsku karijeru). 

Minhen – tamo sam rešio da idem sa sviram.



Smešno je bilo kada mi je pre polaska jedan drug rekao da, ako vidim njegovog oca u Minhenu, da ga podsetim da treba da mu kupi žice za gitaru (i on je putovao istog vikenda u Minhen. Bilo je to vreme Ante Markovića 1dm=7din, stariji pamte to - SVI U ŠOPING U EVROPU !).
Ja sam ga pitao kako zamišlja to da ja, kao, slučajno sretnem njegovog ćaleta u sred 5-milionskog grada (ili koliko već miliona ima...).
Ali, stvarno sam ga posle video tamo, jer svi su se YU -"turisti" muvali po centru grada.
Uzgred, video sam i situaciju kada NAŠI ljudi k’o životinje navale u neku prodavnicu sa jeftinom robom , čim je vlasnik otvori ujutro. Ko će pre! Ako nisi dovoljno brz možda ne nadješ kasnije tvoj broj… gaća, majice...
A, stvarno bilo jeftino, što jes' - jes'!





Elem, krenuo sam tako ja vozom iz Leskovca za Beograd, odakle sam planirao da “uhvatim” medjunarodni za Nemačku.
Ali, u vozu upoznam ja tipa koji je takodje bio krenuo u Minhen (u šverc), ali on do Beograda vozom, a iz Beograda – autobusom.
Preporuči mi on da krenem i ja sa njim.
Slučajno je bilo ostalo još jedno mesto u tom autobusu za Minhen, i to skroz pozadi i u uglu.



Svratili smo u agenciju i ja sam uz'o to poslednje mesto. Pre polaska (popodne, toga dana) smo svratili kod nekog njegovog druga. To pamtim jer se sećam da smo diskutovali da li Sinead O' Connor stvarno pušta suze u spotu za pesmu "NOTHING COMPARES 2 U" (tada se pojavio).

Inače, ranije sam sa roditeljima putovao u Grčku na more par puta (početkom 80-tih), u Sofiju (1982. mislim) i u Trst (1978.), tako da sam se u stvari tek sada upoznavao sa jednom “dobrostojećom” državom!
Prošli smo i kroz Austriju, naravno , koja je ista k’o Dojčland: sve čisto, putevi široki i… crni (nov asvalt).
Putovali smo celu noć, malo pričali, malo spavali...



Stignemo mi u Nemačku i uzmemo sobe u nekom jeftinijem pansionu. A, tamo fino, čisto, toplo… (a, februar !). 
Elem , izadjem ja oko podne da sviram.
Računao sam da ću zaraditi dobre pare, pošto mi ni u YU tada nije išlo loše.
"Kolika li će lova tek ovde da padne?" - pitao sam se ja.

Odmah da kažem da nije bilo ništa bolje nego kod nas, uprkos njihovom znatno višem životnom standardu, čak bih rek’o i za nijansu lošije!
Razlozi ?
Pa, mi smo, bre - MI ! YU je tada bila nešto posebno. U odnosu na standard, plate, uvek su NAŠI ljudi bili NAJDAREŽLJIVIJI !
Da, bili…
Ćaletovu radničku platu sam mogao kod nas da zaradim za 4 dana, ali, nemačku radničku, u Nemačkoj, nisam mogao za tako malo dana!
Dobro, igralo je ulogu i to što su se kod nas u to vreme tek pojavili ulični svirači, pa su bili interesantni ljudima, a, na zapadu je to već bilo poznata stvar.



Pored ne baš neke zarade, odmah mi se tu stvore i policajci sa sve mapom centra grada na kojoj su ucrtane tačkom mesta na kojima može da se svira!
Ne možeš gde ti se prohte…
Plus - mora da se menja mesto na svakih pola sata (ili sat, zaboravio sam).
Plus – ne sme da se koristi pojačalo, a ni instrumenti koji prave veliku buku (napravili su i spisak takvih instrumenata).
Sve su oni lepo objasnili u tim papirima, a i meni usmeno...
Ali, ja ne mogu bez pojačala, što znači – nema svirke u datim uslovima... po njihovom !
Ostave mi oni te svoje papire i odu, a, ja (u fazonu: “jaka stvar”) posle dva minuta nastavim da sviram.
Mislim : “Pa, valjda se neće vratiti… a, ako se baš i vrate, o.k. - tada ću da ih poslušam i prestanem”.
Al’, eto njih za pola sata ! Uhvate me na (ne)delu!
Ja pokupim stvari i, kao, pođem... 

Ali, ne ide to tako kod njih! Nemci su to.
Nego oni lepo pozovu kola, pa kad su ona došla - pravac policijska stanica!
Kad smo stigli tamo, oni izadju iz auta, pa i ja krenem napolje ali... ne može! Ne mozeš sa zadnjeg sedišta iznutra da otvoriš vrata… he he… 
(inače bi kriminalci iskakali u letu).
Napišu mi u policiji kaznu od oko 100 maraka, što je posle meni izašlo na oko 140DM, kada sam, po lošijem kursu (tamo kod njih), zamenio sve pare što sam imao kod sebe: dinari, marke, kanadskI dolari... 

Odem ja posle u njihovu “Opštinu” i, praveći se lud (nisam pomenuo da mi je gitara električna), dobijem dozvolu. Mog’o sam da sviram tog dana (četvrtak), a, i ostalih četvrtaka, ali... SAMO četvrtkom!
Da, dozvola važi za samo jedan dan u nedelji, zbog velikog broja zainteresovanih!



Izadjem popodne da sviram, onako sa zebnjom (ipak sam bio “ilegalac” – zbog pojačala)! Znao sam da ne mogu isti policajci ponovo da nalete na mene (ne mogu da rade i pre podne i posle podne, pa da...). 
Al’,  ipak me bilo strah jer sam ostao skroz švorc i ne bih imao za još jednu kaznu!

Da su me ponovo uhvatili ti panduri od pre podne, možda bih završio i u "kavezu", ko zna... Ali, ne bih se zajebavao ponovo, ako bi mi neki drugi rekli da ne smem da sviram, naravno. 
Svirao sam i gledao levo-desno. Stalno su mi se pričinjavali ti policajci od pre podne.
Ništa, odsviram to popodne (i veče) i sutra – pravac Balkan!
Nezgodan narod ove Švabe…


Bio sam još par puta u policijskim stanicama, ali u drugim državama. Kazne više nisam plaćao, osim što je jedan šef policije od mojih para (sitniša) sebi platio kafu (upravo su mu je bili doneli iz obližnjeg kafića).
Naučio sam da, kada mi se prvi put kaže da ne smem da sviram, da se odmah pokupim i odem (k’o bajagi) - bez priče !
A, tek drugi put otvaram usta i, kao, pravdam se nešto...
Jednom su me isti policajci tri puta u roku od par sati našli kako sviram (a ne smem). Naljutili su se, odveli me u stanicu i predali me kolegama (to jest svome šefu), koji i nisu bili baš ljuti na mene, te su me pustili, uz usmenu opomenu…
Nekada neki panduri slučajno prodju i "obaveste" me da ne smem da sviram, a, ja ih onda pratim malo i kada vidim da odu daleko (ili se vrate u stanicu), ja se vratim na posao!


Tako je to bilo nekada.
Sada znam gde je kakva situacija sa policajcima, tako da stvarno RETKO imam problema sa njima! Najveći neprijatelji su mi kiša, galama, neosvetljenost...

A, dozvole ?
Dobio sam iz Kulturnog Centra Beograda (1989.) neki papir, dozvolu...
Skeniraću ga (pošto ga još imam), i objaviču sliku.
Pisalo je da, kao, "oplemenjujem i oživljavam sadržaj u 'Knez Mihajlovoj' itd."
Posle sam i u Budvi dobio istu takvu dozvolu - prepisali su tu beogradsku.
Samo je bilo "Kulturni centar Budve" i : "...sadržaj Starog grada, itd." I to još čuvam.


Ulično muziciranje je zapravo jedna nelegalna rabota, skoro u svim državama,jer… kako da ti naplate porez? Ili dozvolu za rad...
Tako je u većini zemalja, mada… uglavnom "gledaju kroz prste".
A, mnogi policajci i ne poznaju baš zakon… na moju sreću!




Sećam se kako je 1995. u Budvi jedan milicajac NOGOM ZATVORIO MOJ KOFER (za pare), pošto je bilo je prošlo 12 sati (ponoć), a,muzika može da svira (po kafićima) samo do tada! Znači, isto i ja!
Da bi mogli ljudi na miru da spavaju, pretpostavljam... 
Bez obzira što sam svirao kod onog velikog zvona, znači najbliža kuća (ili zgrada) je na par stotina metara (plus - ja okrenut prema moru)!
Al', ajde... vlast je vlast! 

A, i kultura je kultura, dodao bih...



p.s. na to zvono su nalepili papir sa molbom da se ono ne udara, al', k'o da su suprotno tražili... svako ko je to pročitao je morao da lupne malo, baš da vidi šta će da se desi...

Broj komentara: 5:

  1. E, nisam ti ispričala. Moj ćale ima drugara iz voza, uličnog muzičara, svaki dan putuju zajedno, na posao, moj ćale u poštu, a on... možda baš u Knez Mihjlovu, nisam sigurna. Uglavnom, kaže ćale, divan jedan dečko. Jeste da ima 40 i kusur, ali to je za mog tatu dečko. Često svira u vozu, a moj ćale peva. S obzirom na to kako peva, čudi me da ga nijednom nisu isterali. Inače, ako si to stvarno ti na onim klipovima, ne znam kako je bilo koji pandur imao srca da te njaka. Zvučiš odlično. Možda ljudi nemaju sluha.

    OdgovoriIzbriši
  2. Aj , neka ga pita sledeći put gde svira i neka ga pozdravi od mene!

    Pa , ja sam , naravno, na tim snimcima , koje sam ostavio na forumu.
    Ali, kratki su , pa ne znam kako si stigla da zaključiš da lepo zvučim (t.j. ...SAM ZVUČAO...).
    Ovih dana ću , u sobi , da snimim par stvari (Bitlsi i još ponešto), jer me na jednom forumu udaviše ...

    OdgovoriIzbriši
  3. Naravno da si ti na klipovima, ne znam ni zašto sam to napisala i šta sam pod tim mislila. Da ima minusa ovde, udelila bih jedan samoj sebi. :D

    OdgovoriIzbriši
  4. Viši inspektor Bešević30. 10. 2010. 16:16

    Je li bre,jesu li ti drugovi nemacki policajci ODMAH lepo rekli da ne moze tu da se svira,a? :))
    I nisu ti nogom zatvarali kofer kao ovi drugi. :)

    OdgovoriIzbriši
  5. Pa, jbg kad nisam odma' znao kakvi su...

    OdgovoriIzbriši