FACEBOOK stranica . . . . . . . Twitter . . . . . . YOUTUBE Kanal . . . . . . . B92 BLOG

21. 02. 2012.

SPONZORUŠA


==================================================================
Ovo je četvrti po redu post iz serije "Novogodišnja turneja 2011-2012."
Prethodni delovi:
1. "Music is everything"
2. "Nevolje sa kišom"
3. "Kuče sa kapuljačom"
==================================================================

25.12.2011.

Prođe čovek na konju, mrtav 'ladan...
Mnogo malo ljudi na ulicama (tj. mom trgu) pre podne, jer je božić. A, i oblačan je dan. Da je sunčano, bio bi to "drugi padež". Tako da... svirao sam vrlo kratko: oko sat i po. Onaj što prodaje balone  nije ni pokušavao da radi, već je te svoje balončiće zavezao za neki stub i otišao na kafu...

Popodne...

Prodavac kestena, koji do pre 2 godine nije radio na toj "mojoj" raskrsnici i ja, konverzacija...
Ja: "Izvini, kad ideš, da znam da dođem posle da sviram ovde?"
On: "Što, je l' tamo nema ljudi?"
Ja: "Sviraću tamo, ali kasnije bih da pređem ovde, kad ti završavaš?"
On: "Pa, sedi tu..."
Ja: "Pa, galamim... kaži mi kad ti ideš, da dođem posle?"
On: "Pa, sedi onda tamo..." - pokazuje rukom u levu stranu...
Ja: "Ne, OVDE hoću da sviram, kad ćeš ti da ideš?"
On: "Pa, dođi oko pola deset..."

Ma, nek ide u...
I na kraju mi nije ni rekao kad će da ide. Ali, ja sa trga, tamo gde sviram, vidim njegovu sijalicu, tako da mogu da ukapiram kad je zatvorio "radnju". Pitao sam ga da ne bih morao često da proveravam (pogledom) da li je još tamo ili je otišao. Znači, reče mi da "dođem oko pola deset", a nije rekao da će on da ide u pola deset. Ja znam od prošle i pretprošle godine da ide kasnije, tako da nisam naseo. Kako da ne... da dođem u pola deset, pa posle da ga molim da isključi onaj svoj šugavi tranzistor, sa kog trešti još šugavija muzika...

- Zakazao sam sa dedom prijateljem, koji ima kiosk u blizini (pominjao sam ga u prethodnom delu), foto sešn za sutra.
- Kada sam stigao, najpre me je pitao da li sam se dobro obukao, da l' sam dobro jeo... Ja mu odgovaram: "čajna, sir, hleb, krem...", a za oblačenje: "skijaške pantalone, čizme za 3 broja veće, rukavice bez prstiju..." Al', fazon je što me on već treću godinu za redom pita iste stvari, daje mi iste savete... A, i ja mu odgovaram isto...

Sviruckao sam na trgu i proveravao sijalicu... "Kestenac" je otišao oko 22 i nešto...
Vuklo me je to moje staro mesto, pa sam oko 23:30 prešao tamo, ali sam se u 00:30 vratio na trg. Ipak mi je tamo bolje išlo. Jeste malo bučnije, ali ima više ljudi, bolje je osvetljenje... Tamo, na starom mestu je bolje kada treba pobeći iz gužve, a nje baš i nije bilo ove večeri...

- Pita me dečko da li može da svira malo. Ja odgovorim pokretom glave: "NE". Njegov drug je onda pitao da li bih mu dao da svira ako mi plate 20 evra. Naravno, ništa od toga. Prvo: nisam baš tako jeftin (mislim na svoj obraz). Drugo: providni dečiji fazoni. Očekivao je možda da pristanem, pa da mi udare kontru, he, he... Kao: "A, pristaješ za 20 evra? E, pa neeema...". Pošli su svojim putem, ali su prethodno ubacili neku siću, a ja, da ne bih baš ispao totalni antipatik, doviknuh im: "Izvinite, ali meni je ovo posao i ja sada radim. Dođite kada završim, oko 02h, pa ću vam dati da svirate". Oni: "Ok...", i odoše. Jeste, sigurno će da dođu u 2 noću, kako da ne...

Na kraju sam sa malo "otkačio". Bilo je skoro 03h. Ja zadovoljan i zaradom, a najviše zbog toga što je još jedan naporan dan iza mene (30 sati sam svirao u poslednja 3 dana). Znači, neki bluzevi, improvizacija... Šta ima veze što ima i falševa, važno je da je meni lepo... Stišalo se u gradu, tek poneki prolaznik prođe, dedin bratanac zatvara kiosk, zatvara se i obližnji kafić. Onaj što ga je zaključao, u odlasku je prošao pored mene i ubacio, dok je odnosio đubre...
A, ja pičim bluzeve i uživam, bre...

==================================================================

27.12.2012.



Danas je dan za slikanje sa dedom. Zauzeli smo poziciju i čekali da naiđe neko, pa da ga zamolimo da nas fotografiše. "Nekog mlađeg ćemo da odaberemo", mudro će deda. Kao, treba znati slikati... Kada je naišao jedan tridesetogodišnjak, deda ga je pitao da ili UME da rukuje sa fotoaparatom, he, he... U stvari, telefon je u pitanju, al' ko zna da l' je deda obratio pažnju na to. Ok, napravili smo par fotosa. Odštamaću ih i odneti mu ih dogodine, kao i belo vino, koje mu "dugujem"od prošli put...

Inače, i danas je zakasnio sa "ubacivanjem za sreću" (tj. "sefte", prvi pazar). Juče je hteo da ubaci dok sam se još bio pripremao, ali sam mu rekao da to učini kasnije, da bi, kao, funkcionisalo. Posle je zakasnio...

Doveo je danas i svog prijatelja (na biciklu), koji je takođe ubacio nešto. I dok se, u jednom trenutku pozdravljao sa nekim poznanikom, deda me je ponosno obavestio da mu je ON rekao da me "počasti". On svima govori kako sam ja mnogo "fino dete" (dobro, ajde... za njega sam dete).

Onda su mi malo kritikovali jaknu. Kao, nije dovoljno debela (kao što su njihove). Počeo sam da se "vadim" objašnjavajući da mi odgovara jer je mekana (kruta bi mi smetala dok sviram), da ja ispod jakne obučem koliko je potrebno bluza, džempera i tako regulišem to pitanje... Hteo sam i da im kažem da su, u stvari,  noge veći problem, kada je u pitanju hladnoća, ali... slabo su oni mene slušali, pa sam odustao od daljeg objašnjavanja. Ali, zaista, smešni su stariji ljudi kada vole da se prave pametni. Kao, ti si mlad i nemaš pojma. Ne znaš ni dobro da se obučeš, nego se mrzneš k'o budala...

Dedin prijatelj se začudio kada sam mu rekao da spavam u kombiju. Kao: "u, imaš i kombi...?". Možda se pokajao što mi je dao pare, jer nisam baš toliki siromašak, he, he...

Počela je da ga tupi neka sitna kiša, pa sam posle samo 1:15 završio.


Putujem u drugi grad. Uzeo sam benzin za 30 evra, stavio flaše sa vodom da se greju (tamo gde izlazi topao vazduh), grejanje na MAX. i vozi... Al', polako. Na nekim deonicama sam malo zadržavao ljude (pravila se kolona iza mene) i verovatno su se ti vozači iza mene pitali "zašto li ga toliko tupim, što ne idem malo brže...". Kad bi znali da, osim što mi se ne žuri... onako... grejem i te flaše sa vodom, a dopunjuje mi se i jedna baterija...

Zaustavio sam se na jednom parkingu: tolalet, pranje kose... Do grada u koji sam krenuo ima još 20-25 minuta vožnje, taman da osušim kosu (namestim da vruć vauduh duva gore). Našao sam fino mesto (parking). Sledilo je "kupanje" vlažnim baby maramicama (tutto completo), presvlačenje, klopa, malo interneta preko telefona, spavanje...

Par napomena u vezi sa  parkiranjem...
Ovo je brdovito mesto i važno je bilo da nađem mesto sa GORNJE strane, u odnosu na radno mesto. Zašto? Pa, da, kada idem na posao, idem nizbrdo, a kada se vraćam - uzbrdo. Zašto pa to? Pa, ako bi bilo "naopako", moglo bi se desiti da se OZNOJIM dok stignem na radno mesto (uzbrdica, natovaren sam). A, onda zna da bude hladno (prošao sam ja sve to). A, ovako, kada se vraćam, taman se zagrejem dok se popnem do kombija (posle nekoliko sati sedenja i sviranja na hladnoći).

Jedino... ovo gde sam se smestio je malo prometnija ulica, pa, kada krećem na posao (ili sam se tek vratio) i uzimam stvari iz kombija (to traje minut-dva), redovno se zaustavljaju vozila, da bi me vozači pitali da li to možda odlazim (pa, da sačekaju i ubace se na moje parking mesto). Dosadno je stalno odgovarati na isto pitanje: "Odlaziš?", a ja: "Ne". Dođe mi nekad da kažem: "Da, evo baš sam krenuo". Pa, da taj čeka sa upaljena 4 žmigavca, a ja da... uzmem lepo svoju opremu i odem... da sviram. Pa, pitao me je da li ću da idem, i ja sam mu lepo odgovorio da hoću. Ali, pešice... he, he...

U glavnoj ulici u gradu puštaju muziku (božićne pesmice) do 21h. Stigao sam oko 20h. Mislio sam da sviram uprkos galami, ali stvarno je bilo bučno. Jedino... malo niže, između dva zvučnika, možda bih mogao (ima i svetlo baš tamo), ali trg je preblizu, a policajci često zastaju tamo (sa svojim automobilom), pa se može desiti da me vide... aj, da ne rizikujem. Vraćao sam se polako nazad, kad... U, pa baš posle poslednjeg zvučnika, na jednoj raskrsnici, zatvoren je neki kafić, pa mogu tu da sviram. Odlično mesto: svetlo jako, iza mene taj lokal koji ne radi, gore u zgradi samo poslovni prostor (nema stanara), preko puta velika vojna zgrada, raskrsnica... Imam i neki sat ispred nosa, pa mogu da gledam i kolika je temperatura i koji je datum danas... Ma, super mesto, stvarno! Jedino se čuje buka iz obližnjeg kafića, ali samo kada ljudi ulaze ili izlaze, tj. kada su otvorena vrata.

I, zaista, "razbio" sam se od para za ta 4 sata, koliko sam tu "drndao". Da sam znao da dođem malo ranije... Ali, kako sam mogao da znam da se taj kafić renovira, pa mogu tu, ispred njegovih vrata da sviram?

Video sam poznanika iz "Džukelama ne možeš ugoditi", onog koji me je lajao, koji je bio vođa "lajačkog društva" (opisano u drugom delu teksta "Džukelama ne možeš ugoditi"). Ofucao se... Onomad, kada smo imali konflikt (pre 4 godine), bio je mlađi i živahniji. Dobro, i ja sam omatorio u međuvremenu za 4 godine, ali on je za 28. Pa, je l' se kaže da je za kučiće 1 godina, kao za nas 7? A, izgubio je i društvo, sam švrlja... Slikao sam ga, ali je bilo mračno. Videćemo se još, pa ću ga usnimiti po dnevnom svetlu.


- Deda stavlja 2 evra na ranac, verovatno da bih ja video koliko daje (jer, ako ubaci u koferče, pomešaće se njegov novčić sa onima koji su već tamo unutra), Ma, neka, ne bunim se. Može i na ranac (pogotovo kada su "dvojke" u pitanju), nije mi teško da uzmem sa ranca i sam ubacim...

- Pita klinac da li mogu da odsviram nešto za njega i njegovu devojku (ubacio prethodno). U stvari, najpre je rekao: "I love You this girl". Dobro, ubacio je ono "You" gde mu nije mesto.
Ja: "So, what?"
On: "Can You sing for us?"
Ja: "No, sorry, I don't sing..."
On: "Ok... to play something for us...",
Ja: "A, tooo...? Može..." (na engleskom, al' se zezam malo sad).
Pa, lepo nastavim da sviram ono što sam svirao i kada me je prekinuo. On se vratio do svoje curice (preko puta mene, na 4-5 metara razdaljine), zagrlio je i, kao, slušaju... Pokazuje palcem prema gore, a ja pokazujem kažiprstom na njih. Kao, to što sviram, to je samo za njih. Njihovi iz društva aplaudiraju, smeju se... Mora da su neki "taze" par. Posle 30-tak sekundi, pozdraviše me i odoše. Imali su oko 16-17 godina.

- "What is this?" A, svirao sam nešto "naše". Čujem kako govori momku: "Vot iz dis?". Po akcentu, rekao bih da je od naših, eventualno Ruskinja (plavuša). Priđe mi i pita: "Where are Yuo from?", a faca... začuđena, zaprepašćena... Ja: "A, ti, odakle si?" Ona se oduševila što smo "naši". Reče da je iz Beograda, ja rekoh da sam iz Leskovca... Pita me da li tu živim. Ja odgovaram da sam u prolazu (turneja...). "Imaš li gde da spavaš?", pita me. Ja: "U kombiju spavam". I, tako... ona se čudila zato što je naletela na zemljaka negde tako daleko, ali i ja sam se čudio nečemu. Pitam je: "Gde se nađoste vas dvoje?". Ona: "Ma, na Facebbok-u". Pa, to... ja se čudim kako su se našli na internetu i uspeli da se organizuju i sastave se. Ona došla kod njega. Devojka je imala oko 22-23 godine, a momak oko 25-26. Ona plavuša, liči mi na one barbi lutke... Kada bih bio zloban, rekao bih: "Našla Barbika sponzora". Ali, neću da budem zloban. Jer, ko zna kakva je njihova priča... Kažem, čudila se ona, kao: "Neverovatno, otkud ti ovde", a ja sam se čudio, kao: "Neverovatan taj drljavi Facebook..."

Ušli su u obližnji kafić, taj odakle mi dolazi buka kada otvaraju vrata. Posle 2 sata su otišli (ja sam još svirao, k'o teča...) i ona mi dobaci iz daljine: "Ćao, Srbija...". Ja sam pokušao krišom da napravim fotografiju. Uspeo sam, ali ništa se ne vidi, jer su bili malo dalje i u mraku... U stvari, greškom je na telefonu bila uključena kamera, pa sam iz snimka isekao ovo što se "vidi"...

Da, zaboravio sam... baš kada su mi prišli "Sponzoruša" i "Sponzor", neki tip je ubacio desetku (novčanicu od 10 evra). Plus, preko nje još 2-3 novčića (jedan je bio od 2 evra), da je vetar (koji nije duvao) ne odnese... Ne, to se često dešava... to "pokrivanje" papirne novčanice. Ili je osiguraju gvozdenjacima, ili mi kažu da pripazim da je vetar ne oduva... čak i kada baš i ne duva nešto... Neki mi daju papirnati novac u ruke, baš iz tog razloga (vetar). Ali, sve je to psihologija mušterije uličnog svirača, koliko se meni čini... da istaknu malo da daju više nego ostali...

Inače, bilo je "petica" na ovoj turneji, ali ovo je bila prva "desetka", pa mi je bilo malo žao što sam čoveku samo klimnuo glavom, jer sam pričao sa "Barbikom" i onim njenim "Sponzorom". Mislim, 10-ka zaslužuje malo bolji "klim" glavom, osmeh i to... A, ne onako normalno, uzgred... Ali, malo me je bilo zbunilo i to što sam najpre pomislio da su svi oni zapravo zajedno, isto društvo...


==================================================================
==================================================================

Sledeći deo: "Šišarka"

==================================================================
==================================================================



Broj komentara: 9:

  1. Ovo je negdje u Crnoj Gori, jel tako? Čim se eurima plaća? I još jedno pitanje. Zašto si zacrnio oči na fotografiji? ;)
    Inače blog je super, uživam čitajući ga... ;)
    Lijep pozdrav.

    OdgovoriIzbriši
  2. 1. Pa, ako se samo u C.G. plaća eurima... ;)
    2. Ma, kao, krijem se... :)
    3. Fala... ;)
    4. Pozdrav i tebi, anonimni druže...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pozdrav, ma nisam anoniman ;), ma samo me eto zanima kakav nekonvencionalan način života vodiš, možda bih i ja probao jednoga dana takav vodit - putovati i svirati :D, zvuči mi jako zanimljivo zasad u ideji. ;) inače ja sviram, evo ti link na moj youtube account http://www.youtube.com/user/GozheaIN/videos pa pogledaj i lajkaj ako ti se sviđa. Pozdrav iz Zagreba i Šibenika. "Goran"

      Izbriši
    2. Lepo sviraš, pogledao sam 5-6 snimaka... ;)

      Izbriši
  3. Nije valjda da si i dalje ostao "stidljiv" kako kazes,pa se i dalje krijes od objektiva? Nisi mnogo ostario,bar meni ne izgledas tako,a decenija i vise sviranja po svakojakom vremenu nije malo...Nedaj se,druze,ipak si ti Leskovcanin!

    OdgovoriIzbriši
  4. Jes u CG, pa pricaju na engleskom. Pre bi bio Beč ili tako neki grad...

    OdgovoriIzbriši
  5. Pa taman bi neko kod nas, mislim u CG :) ubacio 10 eurica :))), Gazda prica je super, moraces me nedje povesti sa sobom, majke mi necu nista durati, samo cu slusati :)))

    OdgovoriIzbriši
  6. OK, Potpredsedniče... (ovo niko neće razumeti osim tebe, ali nema veze)

    OdgovoriIzbriši