FACEBOOK stranica . . . . . . . Twitter . . . . . . YOUTUBE Kanal . . . . . . . B92 BLOG

02. 03. 2012.

ŠIŠARKA


==================================================================
Ovo je peti po redu post iz serije "Novogodišnja turneja 2011-2012."
Prethodni delovi:
1. "Music is everything"
2. "Nevolje sa kišom"
3. "Kuče sa kapuljačom"
4. "Sponzoruša"
==================================================================

27.12.2011.

Pre polaska na posao - brijanje. Najpre nekim drljavim aparatom, koji imam od 1993. [5 DEM sam ga, na pijaci u Leskovcu, platio komšiji ("Mesiću")], a posle bic-om, na "suvo"...

Sitna kiša pada, a ja sviram k'o budala. Ali, nema veze. To je ona najsitnija moguća kišica. Tek kada pogledaš prema nebu, možeš da je 'konstatuješ'. Osetiš na licu sićušne kapljice. Meni je problem da se gitara ne ošteti, a za mene me baš zabole levo uvce... Razmišljam da pitam one iz apoteke (koja je iza mene) da li mogu da im se zavučem pod balkon, ali mrzi me...

Nekako sam izgurao.

- Ubacio je jedan pop neku siću. Ja, iako sam veliki nevernik i protivnik Crkve (ali, ne i vernika) kao institucije (organizovano zamajavanje naroda), razumem da popovi te "svoje" pare (koje dobijaju na poklon od vernika, je l' te...) slabo šalju u moje koferče. A, kada to i urade, uglavnom je sića u pitanju. Pa, non-stop im se ispred crkve motaju prosjaci, pravi i lažni invalidi itd. Moraju najpre njih da namire...

Inače, ništa od mog "zlatnog" mesta od sinoć (videti "Sponzoruša", prethodni tekst). Radi se tamo: majstori, bušilice, parkiran kombi (njihov) ispred kafića (baš na mom mestu)...

Posle svirke odlazim u supermarket. Nakon 2 neradna dana, 25. i 26. (+ ceo dan sviranje 24. decembra), moram da popunim rupe koje su nastale u zalihama hrane.

Nadam se da među posetiocima bloga ima i onih koji vole da zaviruju u tuđe tanjire (tj. jelovnike), pa će im ovo što sledi možda biti zanimljivo za čitanje. Dakle, aj da vidimo šta ću to da jedem nerednih dana...

Znači, u supermarketu sam kupio sledeće:

- 9 kroasana
- Teglica "Nutellice"
- 8 malih mleka u konzervi (7,5% masnoće)
- 3 hleba
- 1 veliki tost-hleb (ima duži rok trajanja) [kriške]
- Flaša zelenog (ledenog) čaja od 2 litra
- Pasulj u konzervi
- Oktopod u konzervi
- Cvekla (tegla)
- Masline (tegla)
- 1 litar svežeg mleka
- Pavlaka, 2 čašice
- Kačkavalj (200 grama) [kriške]
- Goveđa salama (200gr.) [kriške]
- Sir, 2 pakovanja od po 200 grama
- Slanina (ali samo meso, bez masnoće, jer mi se od iste povraća), 300 grama [opet kriške]
- 3 pakovanja čipsa (da mi zamene krompir, koji odavno nisam jeo, a volim ga) [bilo je ono: platiš 2, a dobijaš 3, pa rekoh... ajde dobro, uzeću]

I još:
- Baterijе АА (pakovanje sa 4 komada) i AAA (takođe 4 komada u pakovanju) [potrebne su mi zbog svetla u kombiju]

Koliko sam potrošio? Pa, 39,3 €.

Imam u kombiju još hrane, nije samo ovo. Ovo je bilo popunjavanje zaliha, kao što rekoh. Sada sam miran do petka (danas je utorak), a u petak ću poslednji put u nabavku, jer u subotu je 31. decembar, pa moram da sviram ceo dan i nemam vremena da se akam po supermarketima. A, posle su opet neradni dani...

Kada sam se vratio svojoj kući putujućoj, otkrio sam da mi zadnja vrata (onaj "poklopac") nisu zaključana... U, je.. te! Kada se otključava - centralna brava radi, a kada se zaključava - neće da se zaključa "poklopac"?! Koji je sad pa ovo fazon? Od kada je ovo ovako? Pa, je l' sam ja to proteklih dana spavao sa otključanim zadnjim vratima? A, što sam (od početka turneje) 3 puta išao u supermarkete, a gitara i pojačalo su bili praktično na "izvol'te"? Dobro, kad idem da sviram ne ostaju neke vredne stvari unutra, osim vrećica sa zarađenim novcem... Od danas, kada ulazim, moram da radim ovako: 1. otključavam, 2. zaključavam RUČNO zadnja vrata, 3. ulazim unutra, 4. zaključavam ostala vrata (centralno) iznutra. A, kada odlazim: 1. zaključavam (centralnom bravom), 2. zaključavam ručno taj drljavi poklopac...

(u međuvremenu je postalo opet sve ok, ali ja i dan-danas, kada odlazim iz garaže [koja nema vrata] ili sa nekog parkinga, proveravam ručicu na zadnjim vratima... za svaki slučaj)

Popodne i uveče...

Mesto ispred kafića mi je ponovo slobodno, pa koristim priliku da tu sviram. Sada, pa ko zna kada opet (proradiće kafić uskoro, tako da...).

- Crnkinja plavuša (dobro, možda više smeđa) ubacuje 1€. Kad ima Romkinja plavuša, što da nema i crnkinja...

- Prolazi hevi-metalac. Već je pao mrak, temperatura je 5 stepeni (kontrolišem obližnji termometar), a on u kožnoj jakni i kratkim pantalonama... Ajde da je danas bio sunčan dan, pa je zato tako izašao iz kuće (i napolju je ceo dan), ali nije...

- Sretoše sa dva momka, pa počeše da pričaju... tu ispred mene. Devojka jednoga od njih stade da "kopa" po novčaniku (da ubaci nešto), ali momci završiše razgovor i onaj njen je povuče rukom (dabogda mu se osušila, he, he...), kao "Idemo". I odoše on i ona, a  ja ostah bez onoga što mi sleduje...

- Ubacila je baba najpre 50 centi. Ja sam joj se, dok je odlazila, onako malo osmehnuo. To joj se izgleda dopalo, pa se vratila i ubacila još 1 €.

- Stoje mi iza leđa (baš tu su morali da se sretnu) i pričaju, pričaju... U takvim situacijama (zapravo su najčešće ISPRED mene i moje radnje) obično sačekam par minuta, pa, ako im se razgovor oduži, zamolim lepo ljude da se odmaknu malo. Jedan od ovih koji su stajali iza mene i pričali mi u uvce, ubacio je 2 €, pa mi je bilo glupo da se bunim. Morao sam da sačekam bez prava na "bunjenje"...

- Porastao mali harmonikaš. Kada je prvi put prošao, samo sa javio, ali nije zastao. Pomislio sam da me je zaboravio. Ali, drugi put mi je prišao. Tražio je da pipne malo gitaru. Dozvolio sam mu. Pipnuo je donju, pa me upitao: "A, ova gornja, čemu služi?". Ja: "Pa, isto..." Pipnuo je i gornju... Pošao je, pa se posle 5 sekundi vratio. Kaže: "A, zašto ne sviraš ovako?" (pravi desnom rukom pokrete gore-dole, onako kako se "normalno" svira gitara). Ja: "Pa, eto, ja ovako sviram, a ne tako..." I onda mu objašnjavam kako je ona donja gitara kao njegove dirke na kojima svira melodije, a onoj gornjoj se, kao, sviraju "basovi". Ali, mnogo on zna... Mali i ne svira sa obe ruke, već samo desnom "natuca" neke melodije (znači, ne svira basove levom). Nastavlja se konverzacija... On: "Pa, to je gitara, zar ne?" Ja: "Jeste, ali ja ovako sviram..." Taj dečko, bugarsko Ciganče, koji ima oko 12-13 godina, ide po kafićima, od stola do stola, svira, pa... ko šta da... Kaže da živi u tom gradu već 6 godina. Ko zna da li ide u školu... lično ne verujem.

U odlasku je ubacio 7-8 onih najsitnijih novčića, od 5, 2 i 1 centa, a baš sam malo pre toga praznio koferče...Morao sam poovo, čim se udaljio (videti "Mamac"). Zašto? Pa, dešava se da neka mušterija, dok čeprka po novčaniku, baci pogled prema parama koje su već u koferu. Valjda da vidi kakva je situacija, pa da odluči koliko da ubaci... Tako da ne valja da ima mnogo tih sitnih. Jer, zadovoljiće se i manjom "uplatom". Takođe, i kada se sakupi previše "belih" (1 i 2 evra), moram da praznim koferče... Ma, najbolja je sredina: od svega po malo... Inače, "pražnjenje" je na 7 do 10 evra.

Mislim da sam ja rekorder po tome koliko čestitki za Božić dobijem od nepoznatih ljudi. Mislim, uživo... Nećemo da računamo Facebook i slično! Stvarno... Da, Božić je, a ljudi ne znaju da sam ja Nevernik, pa čestitaju li mi, čestitaju... Sad će i New Year. Ali, u Novu Godinu "verujem", pa...

Baterija-starter (videti "Nevolje sa kišom") se konačno ispraznila, pa sam ovu popodnevno-večernju svirku (poslednjih sat i po) završio uz pomoć male rezerne baterije (1,3 Ah), koju koristim na taj način što je podmećem ispod pojačala, da bi zvuk išao prema gore. Kada se dogodi "emergency" i moram da je upotrebim za napajanje pojačala (što se ne dešava tako često), onda umesto nje ispod pojačala stavim flašicu sa vodom. A, večeras limenku sa energetskim napitkom, koju svakodnevno "šetam" do radnog mesta i nazad (i ona je u rancu i koristi se samo ako mi baš zatreba)...

Ranije, u toku večeri, jedan momak mi je tražio da mu odsviram "Godfather". Ja mu odsvirao, a on platio. Ovo ne bih ni pominjao, nego mi je isti taj lik pred kraj svirke ostavio šišarku. Kaže: "To ti je poklon za Božić". Zajebava... Ali, nisam je bacio. Poneo sam je sa sobom. Još je tamo negde u kombiju (ovo pišem 2. marta). Imao sam nameru da je stavim u ranac i uvek nosim sa sobom kada idem da sviram, pa da je koristim kao "podmetač" za pojačalo umesto flašice sa vodom. Videćemo... Da je tip te večeri malo ranije navratio, mogao sam odmah da je "seftelišem"...


==================================================================
==================================================================

Sledeći deo: "Nisam još za krstaču"

==================================================================
==================================================================

Broj komentara: 11:

  1. Yeaaa Ulicni citam ponekad ove tvoje postove kidas brt :DD

    OdgovoriIzbriši
  2. ;)

    Ti si sa bloga o A.C. Milanu, je l' tako?

    OdgovoriIzbriši
  3. A.C Milan Serbia jesam jesam :D Cesto sam tamoo :) I na forumu sam se ulogovao :D

    OdgovoriIzbriši
  4. Све, све али октопод у конзерви? Шта радиш са њим свега ти? Немој ми само рећи да га клопаш онако полу-свежег...

    OdgovoriIzbriši
  5. Pa, iseckan je na komadiće. Pa, skuvan je, brate. Jeste malo žilav, ali savladam ga nekako... ;)

    OdgovoriIzbriši
  6. A kada će se blagoizvoleti sviranju naših muzičkih želja? Ogluvećemo svi dok dočekamo...

    OdgovoriIzbriši
  7. Će se izvoljevati, će se izvoljevati.
    Će bude... kad bude... ;)

    OdgovoriIzbriši
  8. Tacno mi je svi vrijeme citanja taj oktopod bio u glavi, a mogu ti reci da ti Menu nije los :)))

    OdgovoriIzbriši
  9. Samo bih ja uz sebe morao imati plinaru i neku šerpicu za tjesteninu, ja bez špageta i makarona ne bih mogao :)

    OdgovoriIzbriši