FACEBOOK stranica . . . . . . . Twitter . . . . . . YOUTUBE Kanal . . . . . . . B92 BLOG

27. 10. 2010.

DŽUKELAMA NE MOŽEŠ UGODITI



Uglavnom im se svidja kako sviram, ali... ne baš svima!


Moram odmah da kažem da sam ljubitelj životinja (naročito mačaka), ali, stavio sam ovakav naslov zato što mi zvuči bolje nego: "Psima ne možeš ugoditi". Pre će privući pažnju...

Kučići često imaju običaj da se okupljaju oko mene dok sviram, valjda zato što sviram tra-la-la... uglavnom soft, laganu muziku. 
Od onomad držim telefon  u pripravnosti i slikam kad zatreba, pa sam, eto, pre par dana snimio i ovog džukca, koji se vidi na fotografiji. 
Rešio je bio teča da "iskulira" baš ispred mog pojačala.
Bilo je još rano, pa nije bila velika gužva, ali, kasnije je ulicom prolazilo sve više ljudi, tako da...
...morao je da promeni položaj. Sa nove pozicije nije mogao da čuje baš najbolje, al' šta ja da mu radim !
A, baš je hteo na uvce da mu sviram... 
Ova žena u roze bluzi je došla i počela da deli neke reklamne papire. Stala baš ispred mene... To mi već smeta, jer odvlači pažnju ljudima. Rekao sam joj da ide ili malo levo ili malo desno. Odgovorila je da one šeta, da ne stoji u jednom mestu, ali, ipak se stalno muvala tu, pa me je nervirala... Tolika ulica, a, ona mora baš ispred mene da se crta! Par puta je stala, ledjima okrenuta i ispred "kolege" Afrikanca, koji je prodavao piratske diskove. Po desetak sekundi je stajala tačno ispred njega, na metar udaljenosti...
Posle se probudio i Džukac, pa smo se poredjali k'o što se planete u sunčevom sistemu ponekad poredjaju...
Ali, Džuli (aj' tako da ga zovemo...) nas je brzo napustio. Nije mnogo smetao. A, i gospodja je podelila sve što je imala, pa je i ona otišla. 
Crncu je, pak, stiglo pojačanje (još dvojica), a, stao je tu i jedan deda, koji prodaje balone punjene helijumom.
Svako radi svoj posao, a svima se svidja baš to mesto, jer je sa moje strane neka banka (popodne ne radi), a, sa druge... pa, vidi se...
Onda je stigla i opštinska policija, jer i oni moraju da rade svoj posao (i zaradjuju za lebac).
Afrikanci imaju oči i na ledjima, tako da oni uvek na vreme zbrišu, dok je dedica bio neoprezan, pa su njega ulovili.









Ovaj moj obožavalac (Džukac) me je podsetio na jedne njegove dalje rodjake, sa kojima sam imao velikih problema. 
Koliko me je on gotivio, toliko ti drugi nisu mogli očima da me vide!
Elem...

Bio jednom jedan čopor pasa. Živeli su u centru jednog grada. Muvali su se stalno po šetačkoj zoni, naročito u večernjim satima, kada se prodavnice zatvore i ostanu otvoreni samo kafići i kiosci. Okupirali su centralnu ulicu. Jedna raskrsnica im je bila baza.
Ja sam u radno vreme prodavnica svirao u jednoj susednoj ulici, da bih izbegao preveliku gužvu. Kada je postajalo mirnije, odlazio sam na nastavak svirke na njihovu teritoriju, t.j. u glavnu ulicu. Bilo je zimsko vreme i ljudi su sedeli po kafićima, ali, unutra. Bašte nisu radile. Bilo je sve mirnije, kako je odmicalo veče, i ja sam "volume" na pojačalu držao na minimumu, jer su u zgradama, iznad prodavnica, živeli ljudi. A, noću... znamo kako je: sve se čuje!
Osim što je sa jednog balkona neko kučence ponekad lajalo i ometalo me, taj čopor uličnih pasa je povremeno prolazio pored mene i jedan od nijh je lajao na mene. Po pola minuta, u proseku. I tako svaki put... Posle se još jedan okuražio, pa su počeli u duetu. 
Ljudi, prolaznici, su ih, kao, malo ućutkivali, ali, bez rezultata. Ja sam pokušavao da ih uplašim tako što sam rukom pravio pokret kao da ću nečim da ih gadjam, ili ustanem malo, kao da ću da ih pojurim... 
Nije funkcionisalo! Samo su se još više žestili. Laju i cere se... sve im se desni vide.
Mnogo su me nervirali, jer su me stvarno ometali. Prolaznika nije bilo previše i bila je fina atmosfera za svirku, tiho... 
A, onda navrate oni (na svakih 15-20 minuta) i kvare mi posao. Galame, ljudi gledaju njih... nije to-to... 
Jedno veče sam baš hteo da popijem malo vode, kad... eto njih! 
"Deru" se, kao i obično...
Ja, pošto sam još držao flašicu (sa blok-zatvaračem) u ruci, bacim, onako ljut, vodu prema njima i... oni pobegnu! 
"A, pa , tu li ste ptičice - pomislim ja - sad sam vam naš'o lek !"
I, ostavim flašicu da stoji u proipravnosti. 
Toliko sam bio ljut na njih da sam se, kada sam završio svirku i odneo stvari u kola, vratio naoružan (flašom 'ladne vode) i tražio ih po gradu sa namerom da ih okupam malo, ali, već je bilo kasno i hladno, pa su valjda bili otišli na spavanje... Stvarno sam imao nameru da ih isprskam malo... Iz osvete! Imali su sreće, pa su propustili januarsko kupanje...
Narednog dana sam još jednom "pucao" na njih hladnom vodom, kada su mi došli u "posetu", a, posle je bilo dovoljno samo da uzmem flašicu, koja mi je stajala na dohvat ruke,  pa da oni odmah zbrišu. 
Tako se to završilo.
Jednom sam, posle par dana, naiš'o slučajno na tog lajavca (vodju), kada je bio sam. Kažem mu: "A-haaa! A, sad? Kojom mukom sad da te mučim, a?" 
Prepoznao me. Spustio uši dole i prestao da glodje tu drljavu kosku koju je držao u ustima. Uzeo sam flašicu iz ranca, ali on je pobegao, a ja sam malo prsnuo vodu u njegovom pravcu, dok je bežao... kol'ko da zna da mi nije simpatičan. Jedan čovek, iz obližnje kafane (koji mu je verovatno dao tu kost da je žvalavi) me je pitao zašto to radim...
"Duga je to priča", odgovorih mu ja...

Naredne (prošle) godine, kada sam ponovo navratio u taj grad, nisu me zajebavali.
Videćemo kako će biti ove zime...




p.s. 
Ovo dodajem posle nekoliko dana:
Danas, kada sam stigao na radno mesto (isto to na kome sam svirao i pre 7 dana, kada su napravljene fotografije), Džukac je već bio tamo. Spavao je ispred ulaza u banku. Izgleda da nije baš toliki moj obožavalac, nego sam mu prošli put upao sa gitarom u dnevni boravak, u vreme popodnevnog dremeža...

Broj komentara: 8:

  1. Супер је!!!

    Анти П.

    OdgovoriIzbriši
  2. Нити мрзим било коју живуљку, нити оне мрзе мене али са псима сам увек имао посебан однос. Био сам клинац кад су ми утерали страх у кости и од тада... све може док тамо неко псето не залаје. Ух... истог тренутка је сваки делић мог тела у некој приправности. Да сам којим случајем био у сличној ситуацији као ти са овим чопором... било би чупаво. :) А баш готивим кучиће, јеби га.

    OdgovoriIzbriši
  3. Jedan moj drug se mnogo plaši mačaka, pa smo uvek govorili da je, verovatno, u prethodnom životu bio miš... :D
    Jednom sam mu na ledja stavio neko malecko mače i on je skočio kao da je bila zmija (kakvu je facu napravio... :D).

    OdgovoriIzbriši
  4. Ja obožavam pse, mačke slabije, grebale su me kad sam bila mala. Mada, ne volim sve pse, ne volim pekinezere. Šetamo tako prošle godine drugarica i ja, kad odjednom iskoči pekinezer, i to na povocu (ovo je pravilan oblik, stvarno, nemoj da me neko proziva :P) i ujede ovu moju. Iz čista mira, bila sam svedok, nije ga ni na koji način isprovocirala, barem ja nisam primetila da jeste. Ali, ko zna šta je njemu smetalo! Nije ni lajao, samo je skočio i: "Ham!"
    Ova se sirota istraumirala, vlasnica se preznojava, ova zove kevu i paniči. Nije joj bilo ništa, ali verujem da je zamrzela pekinezere. Nisam videla ranije ove slike. Dobar ti ovaj šešir na slici iz '95. godine! Zapravo, baš si bio šmeker, da ti kažem. :)

    OdgovoriIzbriši
  5. Viši inspektor Bešević30. 10. 2010. 15:10

    Sledeci put im zasviraj "Dzukele ce me dokusuriti" :) Pa neka oni razmisle za koga je.:)

    OdgovoriIzbriši
  6. E, Ulični, super ti je priča. Zašto ne pronađeš nekog izdavača da ti objavi knjigu i u njoj naujspesnije tekstove? Mislim da za početni tiraž od jedno 1000 primeraka i ne treba neka kvelika kinta, možda nekih 500 evra. Ako uzmes u obzir ko sve danas objavljuje knjige, siguran sam da bi ti bio baš čitan. Nemoj da misliš da se zezam ili ti laskam. Znam mnoge,uključujući, naravno,tu i sebe, koji bi kupili takvu knjigu. Znaš, internet je internet, jeste to moderan medij, svima dostupan. Al knjiga si je, batice, knjiga.:-) Pozdrav, druže.

    OdgovoriIzbriši
  7. Pa, možda jednog dana, kad se teško razbolim i kada ne budem više mogao da putujem i sviram. Onda ću zaokružiti priču, objaviti još neke detalje (koje trenutno ne želim)... ali (nadam se) imaM još vremena ;)

    OdgovoriIzbriši