FACEBOOK stranica . . . . . . . Twitter . . . . . . YOUTUBE Kanal . . . . . . . B92 BLOG

17. 01. 2012.

NEVOLJE SA KIŠOM

==================================================================
Ovo je drugi po redu post iz serije "Novogodišnja turneja 2011-2012."
1. deo: "MUSIC IS EVERYTHING" (obuhvata period od 15.12. do 18.12.)

==================================================================


19.12.2011.

Oblačno jutro, ali nadao sam se da neće opet biti kiše. Celu noć je padala, dosta je bilo. Otiš'o sam na staro mesto (kod škole), ali ponedeljak je, pa nema mnogo prolaznika. Bilo je ok prethodnih večeri (u blizini ima dosta kafiča), ali sada je prvi radni dan, pre podne je...

Odoh malo niže do centra. Aaa, tamo je dosta življe. Našao sam fino mestašce, neka vojna zgrada se nalazi preko puta. Dok sam se pripremao, došla je neka baba-ciganka i sela 5-6 metara dalje, a devojčica, koja je bila sa njom (verovatno unuka), zauzela je poziciju na 4-5 metara od mene, ali sa druge strane. Opkoliše me, bre! Uhvatio sam babin pogled i gestovima joj "rekao" da ću tu da sviram, a ona meni, kao, "nema veze". Ja, opet bez reči (rukama) pokazujem kako smo svi tu zajedno natrpani...
Dok sam završio sa pripremama, a to traje 5-6 minuta, nije ih više bilo, otišle su.

Taman sam počeo da sviram, vidim na rancu znakove od sitnih kapljica kiše. "Pu...", rekoh u sebi. Ali, 'ajde, sviaraću malo, dok neko ne ubaci nešto. Da ne bude da je sve bilo za džabe. Zaradio sam za 2-3 minuta 1 €, tj. 2x0,50€ i pobeg'o! Počela je jače da pada.

Video sam pre neko veče (kada sam išao u izviđanje) da ima par mesta, malo niže, gde bih mogao da sviram ispod nekih balkona, pa sam odlučio da odem i probam, kad sam već tu... Znači, treba mi neko mesto gde nema prodavnice: neki ulaz, neka glupa zgrada (ispred koje niko nije parkirao motor, k'o što se često dešava)... a, da ima balkon gore.

Našao sam, ali jedna ciganka je "svirala" harmoniku u blizini (u stvari, samo ju je razvlačila bezveze). Ok, idem dalje niz ulicu. Sećam se da je bila neka moderna radnja (kozmetička): odozgo balkon, u izlogu neka glupa slika (mislim, nema robe u izlogu). Mogu lepo i da ih pitam za dozvolu... Ali, avaj... Otvorena su im vrata (velika), a iznutra se čuje muzika. Dobro, idemo dalje...

Na sledećem mestu, neka baba je postavila malu tezgu, tj. stočić. Prodavala je razne džidža-midža sitnice...

Još malo dalje (već se udaljavam od centralne zone), našao sam još jedno kandidat-mesto. Zatvorena prodavnica, pa bih mogao ispred nje. Ali, 10 metara dalje, žena (opet ciganka) sedi i prosi. Digresija: Neka baba joj je dala pare i zapitkivala je nešto. To se često dešava, primetio sam. Posebno stariji ljudi vole da popričaju sa prosjacima, naročito kada prosi žena sa malim detetom. Daju neku siću, pa zaj....... posle. Vidim, ide neki pop. Ali, umesto da ide pored izloga (da mu kiša ne pada na kapu), on ide uz ivicu trotoara. A, ona ciganka ga gleda tužno, nada se da joj da nešto. Pomislio sam da on namerno, zbog ciganke, ide sa druge strane trotoara, da ne bi prošao blizu nje.Ali, pogrešio sam. Nije bilo zbog toga, već je razlog bio džip, koji je bio parkiran tamo i čekao ga.

Ništa, idem polako 'kući', ne da mi se danas. Dok sam se vraćao, prošao sam opet pored one ciganke "harmonikašice" i pitao je odakle je (baš je pravila "cigaret-pauzu"). Iz Bulgarije je bila. Usput sam video i Kineskinju, koja je prodavala kišobrane za 5 evra (čuo sam kada je rekla cenu jednom čoveku). Lepo, jeftino.Baš bi mi dobro došao, ali nemam još jednu ruku, u kojoj bih mogao da držim taj kišobran: u jednoj mi je gitara, u drugoj pojačalo (na leđima ranac, tobica i baterija imaju kaiš). U jednoj sasvim sporednoj ulici, kolega svira gitaru. Namignem mu, u prolazu.

Stigao sam u kombi. Kapa mokra: nema veze, imam ih još 5. Jakna mokra: nema veze, imam drugu (specijalka za posao). Pantalone skijaške: no problem za njih. Samo... oznojio sam se od tolikog hodanja pod punom opremom (sve to što sam obukao zbog hladnoće + stvari koje nosim učinili su svoje), pa mora sad da obavim generalno kupanje (vlažnim baby-maramicama) i presvlačenje.

E, ..bem ti! Što nije počela malo ranije da pada ta glupa kiša, pa da uopšte i ne idem na posao. Ovako sam se za džabe mučio i pokis'o. U stvari, nije za DŽ., nego za 1 evro, tj. za 2x0,50...

Kiša 'stop and go' celo popodne, pa nisam ni išao da pokušavam da sviram. Upisujem današnju zaradu: 1€, 0:00. Pošto vreme zaokružujem na 15 minuta (pare na 10 centi), a svirao sam samo par minuta, ispalo je da sam svirao 0 minuta i zaradio 1 Euro. Loodo, burazeru... bez sviranja zarađujem pare, he, he...

==================================================================

20.12.2011.

Pre podne kiša, znači produženo spavanje.
Popodne... gledam, neki delovi neba plavi. Počnem da se pripremam, kad čujem 'tik-tak' po krovu... opet kiša. Padala je oko pola sata. Onda su se pojavile zvezde na nebu (pao mrak, u međuvremenu), pa sam se spremio i otišao da radim malo. Počeo sam. Nedaleko od mene, neki Kinez je prodavao kišobrane. Povremeno bacam pogled prema nebu, da proverim da l' se i dalje vide zvezde. Gledam ja, al' gleda i Kinez. Svako se svome nada. On bi se obradovao kiši, jer kada ona pada - bolje mu ide prodaja, pretpostavljam.

Naoblačilo se... neki beli oblaci stižu sa zapada (valjda su niski, pa zbog gradskog svetla...). Posle 25-30 minuta svirke i okruglo 7 € zarade, morao sam da prekinem 'nastup'. Susnežica, pa sneg, pa kiša, pa opet sneg... Dok sam došao do kobija, ponovo sam pokis'o: druga kapa, druga jakna, pojačalo (morao sam da ga brišem posle)...

A, onda "kec na jedanaest": ispraznio mi se akumulator. To sam ukapirao kada sam zaključavao vrata iznutra. Nisu htela sva vrata de se blokiraju. Ovde sam parkiran već 5 dana, hlado je (a, na niskoj temperaturi se smanjuje kapacitet akumulatora), par puta sam uključio brisače, centralna brava: zaključavanje-otključavanje svih vrata... Ali, glavni razlog je što mi je malo star taj akumulator. Ja često vozim, pa se on stalno dopunjuje, ali sada 5 dana nisam mrdnuo sa ovog parkinga (ne pamtim kada sam 5 dana bio u istom mestu, a da nije leto). A, onaj drugi akumulator, koji koristim za TV i DVD, nešto mu se dogodilo, pa nikako nisam mogao da ga napunim, pre nego što sam krenuo na turneju. Izgleda da je zreo za đubre.

Znači, moraću da rešavam ovaj problem narednog dana. Ili da kupim nov akumulator, ili da pitam nekog da mi pomogne (imam kablove) da upalim.

==================================================================

21.12.2011.

Ujutro sam otišao da sviram, ali... Kiša posle 20-25 minuta. A, baš mi je bilo krenulo. Muka mi više je od ove kiše, stvarno Nisam ni išao da tražim mesto ispod balkona. Vratio sam se 'kući'. Vreme je da se beži odavde. Sedim u kombiju i čekam da prestane kiša, da bih izašao i probao staru (tv-dvd) bateriju. Naravno, nije bilo ništa od toga, pa sam pitao jednog čoveka da mi pomogne. Ionako se on tako parkirao, da nisam mogao od njegovog auta da izađem, pa sam trubio da ga dozovem (radi u obližnjem kafiću). Prikačili smo kablove na njegov i moj akumulator, upalio sam i napustio ovo šugavo mesto. Ali, navratiću ponovo sledeće godine.

U velikom hipermarketu, na  izlazu iz grada, gledao sam akumulatore... svi poluprazni, a meni treba jedan pun (poneo sam merač i proveravao ih sve od reda). Na kraju sam se odlučio za onaj "Starter", jer mogu da ga koristim i kada sviram, pošto nije mnogo težak. Cena: 35 Evra.

Znači, kupio sam Starter, hleb, mleko, sir, pečenu kokošku... Otpakovao sam Starter i wow... 100% pun. Trk nazad za još jedan. Trebaće mi, neće da se baci.

Put pod noge, tj. pod točkove! Pravac grad B, 135 km daleko.

Putovaanje je trajalo oko 3 sata. Bilo je usput i snega i magle, pa zato toliko. A, i inače vozim polako kad sam na dužoj turneji. Usput se dopunjuju baterije (za pojačalo), pa se, normalno, više napune za duže vreme...

Stao sam na jednom zgodnom mestu (nije ono sa video snimaka dole) da bih oprao kosu. Voda u 2 flaše, koje su se usput zagrevale, bila je topla. Posle pranja - feniranje (topao vazduh bar imam) i ok.
Stigao sam tamo kuda sam krenuo negde oko 17h.
Kiša ga je, normalno, i dalje "tupila".
Dobro, ode još jedan dan, šta da se radi.

A, sad, u napad! Na pečenu kokošku...
Btw, ne moram odma' celu da je pojedem. Mogu i dva dana da je glođem, nije leto pa će da se pokvari do sutra...

==================================================================
==================================================================

Sledeći deo: "Kuče sa kapuljačom"

==================================================================
==================================================================

2 komentara:

  1. Faktat ti se nije dalo, šteta, najviše u svemu mi se sviđa tvoja moć zapažanja, koliko sve do detalja pratiš i opisuješ.

    Znaš šta sam se zijanio sad, uvukao si me u tvoje priče pravo, i danima mi je u glavi kako voziš plavi kombi, i sad na snimku kad sam vidjeo plavo auto baš sam se zijanio.

    Čak sam počeo i ime da ti pretpostavljam, al naravno to je nemoguće pogoditi :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. -Pa, zapisivao sam čim se vratim sa svirke (2x dnevno), zato ima detalja...
      -Ime mi počinje sa Kžlj... ;)

      Izbriši