FACEBOOK stranica . . . . . . . Twitter . . . . . . YOUTUBE Kanal . . . . . . . B92 BLOG

13. 02. 2014.

KRATKE PRIČE 2013, 2. DEO (NOVEMBAR)


1.11.2013.
- Policija ide, Pakistanci beže!
Ja niti hoću (99,99% sam siguran da neće ništa da mi 'tupe'), a niti mogu: nisam u stanju da pokupim svoje stvari dovoljno brzo kao ti ulični prodavci...

- Dobio sam sokić (ili "sokče", po leskOvački) i uzeo ga, iako je jedna baba bila darodavac. Nemam problema sa nekim vrstama ambalaže... ;)

- Na dva mesta već sviraju, pa za sebe biram kraj (tj. početak) ulice. Nikad ne stajem u sredinu. Tako sam uvek radio, a sećam se da sam jednog davnog popodneva, bilo je to početkom devedesetih, u Knez Mihajlovoj izbrojio nanizanih čak 11 uličnih zabavljača.

*

2.11.2013.
- "Velika gitara", odgovara baba unuku na pitanje kako se zove instrument koji ja sviram. To je novo ime za moje gitare. Znamo za "gitara sa dva vrata", "dupla gitara", "dve spojene gitare", "dve gitare u jednoj", "jedna gitara, ali kao dve" itd. Ali "velika gitara" je new entry...

Kad smo veće kod tog baba-unuk para, moram da se požalim da me je posle taj mali ometao. Muvao se okolo i pipkao mi stvari, pa sam stalno bio u strahu da mi ne napravi neko sr...
A posle se baba javila na telefon (verovatno jednom od roditelja deteta) i čuo sam je kako kaže da je mali mnogo dobar. Pomislih "daj mi taj mobilni da im ja kažem da li je klinac baš toliko dobar..."

- Čuje se iz daljine kako neko svira trubu. To je, naravno, veoma bučan instrument, pa je i kolega morao da da svira u bučnoj ulici (sa gustim sobraćajem), jer da je duvao u pešačkoj zoni, ne bi se načekao policije: neko od stanara iz okolnih zgrada bi je sigurno brzo pozvao. Svako ima svoje muke...

- Dva momka dele prolaznicima neke papire, a kada ovi uzmu, oni ih ne puštaju da produže, već im traže pare, dobrovoljne priloge. Video sam da  prodaju ljudima nekakav kalendar sa fotografijama pasa, pa pretpostavljam da traže pare na tu foru: kao, za pomoć napuštenim kučićima...
A sve to za mene ne bi bilo važno da nisu "radili" suviše blizu mog radnog mesta, te su me ponekad ometali sa tim zaustavljanjem ljudi (čak i bukvalno ispred moje "radnje") i ubeđivanjem, koje je umelo da potraje i po par minuta...
*

7.11.2013.
Izgubio sam zbog njih pola sata posla. Parkirali motore u blizini (10m daleko) mog radnog mesta, pa sam morao da sačekam da odu, da bih počeo večernju svirku. Već se dešavalo u ovom gradu da, dok sviram, dođe nekoliko njih: parkiraju motore, skinu kacige, naruče iz obližnjeg kafiće, pa onda piju svoje kafice i pričaju. Može da potraje to njihovo ladoležarenje i čitav jedan sat. Nisu mi nikada pravili problem što sviram, ali sada, kada su došli pre mene, kada su već bili tamo, nisam hteo da rizikujem, pa sam odlučio da sačekam da odu. Mislim, glupo mi bilo da mrtav ladan dođem i počnem da, ispred nos(ev)a im policajskih, otvaram svoju "radnju"...
Jeste da me 99% ne bi za**bavali, ali nikad se ne zna. Što da rizikujem? Ovde dolazim 3-4 puta godišnje, a i sutra treba da sviram na istom tom mestu...

*

8.11.2013.
Doš'o sam 1 sat ranije nego juče (danas je petak, a í juče sam malo okasnio), ali ponovo oni policajci. Ovoga puta rešavam da nema čekanja, pa odlazim na rezervno mesto. Bilo je slobodno, na sreću. Juče je baš tu neki bradonja tražio pare od prolazníka, u fazonu "nísam ništa jeo dva dana". A iz helikoptera može da se vidi da je alko-narkos...
I nije bilo loše na tom rezervnom mestu. Dobar start u prvih 10 minuta (1+1+2+5€), a onda dalje normalni tempom. Posle 1h i 15min, prebacio sam se na svoje uobičajno mesto, tamo svirao 2h i 45min, pa se vratio na to rezervno mesto na još 1 sat (tamo kasnije uveče ima víše prolaznika, ono glavno mesto je ok samo dok su otvorene prodavnice).
Usput, dok sam menjao poziciju, sreo sam neokupanog poznaníka iz "Kia, ne volim te... za sada!, neće ni da se javi... :)

Tip sa kioska me pita da li hoću da mi donese pivo.
Ja: "hvala, ne."
Ne umem da kažem "može, daj", tako me vaspitali mojí, koji su po tom pitanju bili baš ekstremisti. Dešavalo se da porodično odemo negde u goste, pa kad uveče se vratimo kući svi navalimo na jedenje... :D Tamo, u tuđoj kući, sve nešto nećemo, nismo gladni itd.

*

9.11.2013. (dan)
- Klošar (baksuz) iz "Malo su me hapsili" me, odmah čim sam došao, opominje da će sveštenici iz crkve da pozovu policiju i savetuje da mi je bolje da odem malo dalje da sviram. Međutim, crkva je iza ugla, u drugoj ulici, šta ja imam sa njom? Nisam ga poslušao, normalno... A verovatno im crkvicu opsedaju prosjaci, pa oni koji tramo rade stvarno ponekad zovu policiju da ih rastera, ko zna...

- Levičari došli da vrše propagandu, stali 5 metara daleko od mene. Dele letke i neku svoju novinu. Odmah na početku jedan od njih ubaci 1 evro. Ali, fala za evro, ipak bolje da nisu ni dolazili, jer su mi ometali posao, pa sam morao da se odmaknem nekoliko metara (vratio se kada su posle 1 sata otišli).

- Stao baš ispred mene. Ja ga zamolim da pomeri malo kombi, on odgovara da će tu stajati samo minut. Ja ga zamolim da se za taj jedan minut (inače znam to njihovo "1 minut") pomeri malo, on kaže da treba posle da skrene desno...
Ok, ne mora napred da ide, ali kao da ne može da skrene ako se najpre vrati malo unazad, pa onda ide na desnu stranu. Obustavio sam dalju raspravu, se*em mu se u respekt...

- Stavlja novčanicu od 5 evra i kreće rukom ka novčiću od 2 evra ("Mamac"), ja mislio da hoće da uzme kusur ("Mušterije"), a on bi da je pokrije (mada nije bilo vetra ni za lek). I tako mi odlepi mamac... Ovaj novi, nakon septembarskog "Cunamija", nisam dobro zalepio.
A, inače, moje mušterije mnogo vole da 5 evra:
1. obezbeđuju od vetra;
2. daju mi ih u ruke.

- Donosi mi lik cigaru, kaže onaj sa trafike mi poslao (i za sebe se, vidim, ogrebao). Ja zahvalio i odbio, jer sam ponosni nepušač. Kad sam već kod tih poroka, mnogo mi je drago što se u životu nisam zakačio ni za cigare, ni za alkohol, ni za drogu, ni za kafu... Osećam se ovako slobodno i nezavisno...

*

9.11.2013. (veče)
- Svirka može da počne i skoro u ponoć, a večeras je oko 23:45. Start zavisi od mesta u kom se nalazim, a ovo je jedno pogodno za noćnu smenu. Iz ovog grada je i rekord ("Neki rekordi") iz 2006. (ili '07. nisam siguran) godine: završio sam u 05h, ali je praktično bilo 06h, jer se baš te noći menjalo vreme iz letnjeg u zimsko, pa je u 03h vraćeno ponovo na 02h. A večeras sam tako kasno krenuo jer je pre toga bila prevelika gužva, kao i svake subote.

- Hotel preko puta mene ima dole u prizemlju bar. Izgleda da je gazda neki džezer, jer malo-malo pa dovede neku muziku. Mogao sam kroz veliki prozor da vidim trubača dok svira, a verovatno je i on mene video sa svog radnog mesta. Malo mi je i smetala njihova muzika, zbog galame, ali ok, završili su oko 01:30, a ja sam nastavio da cepam do 04h.

- Jedan stari lokalni roker (džezer itd.), koga znam otkad dolazim u ovaj grad, bio je na svirci u tom hotelskom baru, ali su ga iznervirali, pa je zbrisao. Sedeo je iza nekog stuba i nije dobro video, pa je u jednom trenutku hteo da promeni mesto, jer se delimično oslobodio jedan susedni sto. Pitao je da li je slobodno, a ovi za stolom nisu mu ni odgovorili. A posle je i neke devojke nešto pitao, pa ga ni one nisu "konstatovale". Dakle, njega koji već 40 i kusur godina prati i rock i jazz i country, iznervirali su tamo neki pomodarci (njegove reči), neki novopečeni "džezeri", k'o bajagi kulturan svet. Možda ga nisu cenili i udostojili odgovora na njegova pitanja jer je bio skromno obučen...

*

10.11.2013.
- Obližnje crkveno zvono mi drži ritam, ali tek na svaki sat. Pošto znam da udara ton LA (ili A), napravim mu "sačekušu" u nekom dobrom tonalitetu (recimo D-dur). Na primer "Proleće" od Vivaldija se odlično uklapa... Kad su oni "krupni" sati (10, 11, 12), oduži se to čukanje u zvono, pa sam zato pribegao onom "ako ne možeš da ga pobediš..."

- Sipao sam, pre početka svirke, vodu na taj stepenik (ulaz u banku), jer teenageri vole da zasednu tamo. A nije samo njihovo zasedanje problem, nego malo-malo pa im naiđe i društvo (a često se kreću u velikim čoporima), pa onda naprave veliku i gužvu i galamu, te od mog posla nema ni...
Pokušavali su neki da sednu sinoć, a jedan je čak malo i okvasio gaće...
Zimi voda završava pos'o, a u letnje vreme moram da sačuvam ulje iz sardina za ovakve situacije, jer voda brzo ispari kada je toplije vreme.

"Zna neko neku melodiju za teranje sitne kiše, da se ne oduži ova pauza u špic vreme...? "

...pitao ja ljude na svojoj Facebook stranici, a uz ovu sliku...

KRATKE PRIČE 2013, 1. DEO (OKTOBAR)

Broj komentara: 6:

  1. dobro je kad mali nije tebe pipkao lol

    samo neka daju papirne, pa nije važno na koji način :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Све, све али вода и уље из конзерве сардина...Појма нисам има ода си толико препреден. ;)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. pa muka me naterala... :)

      a ulje sam sipao sam par puta u karijeri, nije to tako često, jer izbegavam da se postavim odmah pored neke klupe, zidića, stepenica... ;)

      Izbriši
  3. U pravu si što ne prihvataš te poklone u vidu kafe, cigara, sendviča i slično. Samo pivo dolazi u obzir :)

    OdgovoriIzbriši
  4. ali da nije kao ono u tekstu "Bela ruža i načeto pivo" :)

    www.ulicni-muzicar.blogspot.com/2011/03/bele-ruze-za-nocnog-muzicara.html

    OdgovoriIzbriši