FACEBOOK stranica . . . . . . . Twitter . . . . . . YOUTUBE Kanal . . . . . . . B92 BLOG

25. 04. 2011.

NIJE LAKO BITI ULIČNI MUZIČAR



Ko u minhenskoj pešačkoj zoni želi da svira mora najpre da dobije posebnu dozvolu. U otmenom delu grada sa skupim radnjama, u koje zalaze uglavnom platežni kupci, ulični muzičari moraju da prođu posebnu audiciju.
Na audiciji se proverava ne samo umeće, već i izgled, nastup i ponašanje umetnika. Konkurencija je velika, a onome ko prođe audiciju smeši se dobra zarada. Dozvolu izdaje Albert Ditrih. On vodi audiciju za ulične svirače.

- „Stvarno očekujete od mene da sviram na kiši?“, pita jedna kandidatkinja.

- „Ne, ne, tu unutra“, odgovara Albert Ditrih.

Ruskinja Olga mora da dâ sve od sebe.

„Gradonačelnik je bio jasan. On smatra da pešačka zona u Minhenu mora biti na određenom nivou. Tu su fine radnje i muzičari moraju biti na tom istom nivou", pojašnjava Albert.

Interesovanje muzičara je veliko, ali samo deset dnevno sme da nastupi pred publikom. Zanimljivo je da sam Albert Ditrih ne svira nikakav instrument; prilikom izbora kandidata na audiciji, oslanja se na sluh.

Olga je po svemu sudeći „prošla“.

„Zaista je bilo super. Primetio sam manju grešku, ali to nije ništa strašno. Na ulici je važno da svakih sat vremena menjaš lokaciju, mislim da tu neće biti nikakvih problema", kaže Albert.

I Angel prolazi audiciju.

Sledeći kandidat je Angel. On svira bugarsku etno-muziku. U minhenskoj pešačkoj zoni mogu da nastupaju samo iskusni muzičari.

- „Možete li odsvirati još nešto, neku drugu melodiju?"

Angel prelazi na klasičnu muziku. Albert je zadovoljan i daje mu prolaznu ocenu.

Nakon audicije sledi obilazak terena. Albert, gospodar licenci, proverava da li je sve u redu; pravila se moraju poštovati. „Ko predugo svira, ima pogrešan instrument, ili nema odgovarajuću dozvolu - taj odmah leti."

Kazne dostižu sume i do 1000 evra.

Za Olgu se sviranje u pešačkoj zoni isplatilo: „U redu je da neko o tome odlučuje, to je zanimanje kao i svako drugo, potrebni su kriterijumi, neka garancija kvaliteta - pravila, ko gde sme da svira."
U elitnom Minhenu ne može baš svako sve. Ali, za sada je, pod bavarskim nebom, svet još uvek u redu – pa čak i akustički.



Tekst preuzet sa www.dw-world.de .

4 komentara:

  1. Можда се мораш квалификовати за свирање по улицама "Минкена" али знајући тај град... веруј ми, исплати се. Немци су традиционалне џимрије, ту нема збора, али што тамо има странаца, то је чудо једно. Ако хоћеш "`леба да се најдеш" на немачким улицама, моје препоруке су ти: Берлин, Келн и Минхен. Франкфурт је некад био интересантан али сада тамо има и превише курви... Губи онај шмек који је некад имао.

    OdgovoriIzbriši
  2. Nisam nikada slusao ulicne svirace u Minhenu, ali zato jesam u Stutgartu. Ne znam da li i tamo prolaze neke audicije, ali po onome sto sam video i cuo mozda je sve i rigoroznije nego u Minhenu. Ne znam koliko sam sati, kada se sve sabere, proveo uzivajuci u slusanju neverovatnih virtuoza, a nije bilo neobicno videti pijanistu koji svira na koncertnom klaviru i obucen je kao da nastupa u Karnegi Holu.

    OdgovoriIzbriši
  3. Da, da, ima i toga (klavir na ulici)...

    OdgovoriIzbriši