FACEBOOK stranica . . . . . . . Twitter . . . . . . YOUTUBE Kanal . . . . . . . B92 BLOG

23. 05. 2011.

VEŽBANJE


Posle onih Gitarijadskih pustolovina, došlo je vreme i za malo ozbiljnije bavljenje gitarom. Počeo sam redovno da vežbam. Skale (lestvice), i to razne vrste i iz različitih pozicija (po celom vratu gitare). Zatim vežbe, takođe iz različitih pozicija, da bih 'razradio' sve prste (poseban naglasak je bio na mali i domali prst).

"The Beatles", na krovu jedne zgrade, 
30. januara, 1969.
Sa Zvonkom sam povremeno svirao: kod mene, kod njega, napolju (na stepeništu)...
[Kasnije, kada sam imao i neko pojačalo, svirali smo na mojoj kući, koja nema krov (tako je napravio moj ćale). K'o Bitlsi...]
Imali smo i jedan nastup sa školskim bendom, skupljenim na brzinu i samo za tu priliku. Bila je nekakva priredba za vojsku, u jednoj leskovačkoj kasarni ("Južnomoravske Brigade"). Svirali smo „Krivo je more“, a ja sam, kao, odsvirao i solo... Inače, posle onih zvižduka na Gitarijadi, bilo mi je neobično kada smo na kraju dobili i aplauz.


Ja i moj "Clear Sound"
U proleće 1984. imao sam priliku da kupim električnu gitaru od jednog tipa. Sve je bilo sređeno, lepo sam se dogovorio sa čovekom, samo... otac nije hteo da mi da pare. Morao je da kupi drva za ogrev za narednu zimu, a on, kao pravi domaćin, nije takve stvari ostavljao za jesen...

Ja sam bio strašno razočaran što sam ostao bez električne gitare. Sećam se da sam se zatvorio u sobu, spustio roletne (a, dan je bio), i želeo da zaspem i da se nikada više ne probudim, he, he... dečja posla.

(Ova i ona gore slika su iz 1989 ili 1990...)
Ali, ipak sam, 6-7 meseci kasnije, kupio baš tu gitaru. "Clear Sound" se 'zvala'. Pojma nemam odakle je, u kojoj je državi proizvedena. Imala je tanke žice (prva 0,07mm) i ja nisam hteo dugo da ih menjam (možda 2 godine), jer nisam nigde mogao da nađem tako tanke. A, bile su mi stvarno super, mekane... milina za vežbanje. Na kraju su toliko bile zarđale da sam morao da ih zamenim (znači, nijedna nije pukla). Od tada koristim 0008. Ranije Fender, a sada D' Addario.


Naročito od kada sam 'nabacio' tu električnu gitaricu (26.oktobra, 1984. pamtim datum, naravno), bacio sam se na žestoko vežbanje. U zimsko vreme je bilo problema, ali nisam se predavao. Vežbao sam u svojoj sobi, u hladnom, a onda odlazio u dnevnu sobu da se malo ogrejem (da razmrdam prste, ukočene od hladnoće). Radnička porodica, šta da se radi... zagreva se samo jedna prostorija.
Kada se fino ogrejem, ja odem ponovo u svoju sobu, sednem u krevet (jastuk iza leđa), pokrijem se jorganom (noge), vežbam pola sata, sat... i tako u krug.

Vežbao sam najmanje 2 sata dnevno, ponekad i više. Ali, SVAKI DAN! Nisam mnogo svirao pesmice, zanimljivije mi je bilo da tehnički napredujem. Jedan dan skale, drugi dan vežbice. Stalno sam dodavao nove vežbe (mnoge su bile delovi iz nekih pesama). I tako... nisam znao da odsviram baš puno stvari, ali sam bio dosta brz i precizan, što je i razumljivo, posle toliko sati 'treniranja'...

Ispraćaji u vojsku su bili "MUST" u to vreme...
U leto 1985. sam morao u vojsku. U Virovitici sam "oduživao dug domovini".
Kad su mi došli u posetu, za zakletvu („svečana obaveza“ se tada nazivalo to), moji su mi (osim 5 kila hrane, he, he...) doneli i akustičnu gitaru. Imao sam nameru da vežbam i u vojsci, kad god budem imao slobodnog vremena. U prvo vreme je i bilo tako. Nedeljom sam, 'naoružan' gitarom, voćnim sokom i napolitankama, odlazio u prirodu (u okviru kasarne, tamo gde sportski tereni) da, kao, vežbam malo... Al’ nije išlo! Ne biva to u vojsci... Vojska je baš bila idealna da upropasti mladog čoveka, pa je tako i mene razbucala načisto...

Mnogi su imali problema sa tom pauzom od godinu dana, pa po povratku iz vojske nisu uspevali da nastave tamo gde su stali pre odlaska (bilo šta da je u pitanju).

Ja, kada sam se vratio iz JNA, nisam više vežbao. Mnoge vežbe (koje sam predhodno bio kreirao) zaboravio sam, a nisam ih imao zapisane, jer mi nije padalo na pamet da je moguće zaboraviti ih! Jednostavno sam ispao iz ritma, iz tog fazona vežbanja...

Tehnološki Fakultet u Leskovcu.
Sada je u centru grada (pre 25 godina nije bio)...
Stvarno nezgodan taj period kada se vratiš iz vojske. Nema škole, nisi više dete, društvo... kud koji, razmišljaš šta ćeš u životu, da l' ćeš nešto da studiraš ili nećeš ništa...
Ja sam išao malo na "Tehnološki" (u LE), ali nije me to zanimalo ni 1% (iako sam, pre vojske čak položio i prijemni), tako da sam faks batalio već posle nekoliko meseci (a, i daleko mi je bio od kuće)...

Znači, vojska me je načisto sj...., što se kaže.
Mada... ima nešto važno što se dogodilo u to vreme (kada sam bio na odsustvu, marta 1986.)!



==================================================================
==================================================================

Nastaviće se... (ne zna se tačno kada)

==================================================================
==================================================================

Broj komentara: 13:

  1. Tja, ko ce cekati sledeci ponedeljak..napisi odmah!:))))

    OdgovoriIzbriši
  2. Meni su moji doneli akustaru u Postojnu posle zakletve, ali kako si sam rekao ne biva to...

    Da bi se vratio u kolosek posle armije, smislio sam sopstveni recept - preshaltovao sam se u basiste na neko vreme (mislim da nije bilo vishe od 2 godine) a za to vreme sam ponovo vezbao prste za solo. Inache do dana danashnjeg podjednako su mi draga oba insrumenta - bas i solo/ritam gitara, tako da nisam zeleo u prethodnoj rechenici da degradiram basiste. Shto se basa tiche uzori su mi bili John Paul Jones, Noel Redding i Roger Glover... Super su ti ova 4 vezana teksta, svaka chast.

    OdgovoriIzbriši
  3. Treba da ih nastavim, ali nikako da se rešim... ;)

    OdgovoriIzbriši
  4. Sad` kad` vidim da si se "vratio" htedoh neshto da ti predlozim od ranije, dok ne snimish video materijal (videh da je o tome bilo rechhi) mogao bi da postavish na blog neki audio player sa svojim materijalom, da ljudi slushaju malo... To je brze i lakshe...

    Srecna ti nova sve najbolje i puno uspeha u daljem radu...

    OdgovoriIzbriši
  5. Možda za tebe, ali ja se na intrernetu nisam bavio tim stvarima, pa nemam pojma kako se to radi. :)

    I tebi sve najbolje u Novoj...

    OdgovoriIzbriši
  6. Imash kod mene chlanke kako da hostujesh fajlove besplatno (chlanak Dropbox - tu uploadujesh tj. postavish mp3 fajlove koje si snimio na rachunaru, muziku itd.) a imash i dosta chlanaka o tome kako postaviti muziku na blog ili sajt, a ako zakochi negde znash da mozesh da se javish kad god te muka natera :)

    Naravno pod uslovom da imash vremena i volje...

    poz...

    OdgovoriIzbriši
  7. ma, ok to, ali ono "koje si snimio na računaru" je kritično... :)

    OdgovoriIzbriši
  8. Pa ako imash vremena evo ti materijal :)

    "How To Record Guitar Using Audacity"

    Audacity je besplatan program:
    http://audacity.sourceforge.net/download/

    Link do videa za povezivanje pojachla sa rachunarem:
    http://www.youtube.com/watch?v=VZE9HLPplz0

    Ako ces direkt to znash, jedino ti fali reduktor sa "velike" na malu bananu 3.5mm i plug u input na PC (onaj plavi) ili mic. (roze/crveni)

    http://www.youtube.com/watch?v=v36v9Kldtgg&feature=related

    Link za snimanje:
    http://www.youtube.com/watch?v=9eO6JD9nr0o


    Inache gledao sam neke video snimke shtos e tapinga tiche pa mi nije najjasnije (a to sam primetio i kod tebe na onom kratkom videu) - chemu ono prigushivanje na zero pragu?

    Koliko god ti to smeshno zvuchalo (obzirom da sviram) reci mi da li sam u pravu... to je ista fora kao kod slide gitare kad prstima koji su iza slide-a prigushujesh zice? Da se ne chuju ostale kad to ne bi trebalo...

    Ovaj lik svira i chist taping stil ali na ovom videu ne... a gitaraaaa nemam rechi...

    http://www.youtube.com/watch?v=7rzFA_UiFWo

    OdgovoriIzbriši
  9. Aj, probaću, kad stignem, iako ne znam da l' ću umeti... :)

    Prigušivač je da se ne čuju "prazne" žice kada pritisneš negde, pa podigneš prst posle. Ne možeš da kontrolišeš, naročito desnu ruku. Levom možeš da prigušiš, ali desna "visi" u vazduhu, pa ne može bez pomoći "prigušivača". Meni na donjoj gitari stoji na 2 pragu, a samo povremeno ga pomerim na prvi ili 0-ti.

    OdgovoriIzbriši
  10. Pa to je onda cakak kao kod slajda ;) ok vazno da sam skontao... mislim bruka bi bila... :)

    poz..;.

    OdgovoriIzbriši
  11. Pa, slično, da... samo što tamo vučeš, a desnom okidaš određene, a da se one druge ne bi čule, onda se prigušuje... mada ja o tome i nisam razmišljao, evo sad prvi put.

    Ovde baš te žice na kojima sviraš (pritiskaš ih), u 'odlasku' (kada se podižu prsti) bi malo zavibrirale, i to bi sve bili divlji zvuci...

    OdgovoriIzbriši
  12. Malo se kasno javljam, ali što ću... kad nas starih rockera ima sve manje.... a zanimljivo je ostat u kontaktu makar i na ovoj minornoj kompjuterskoj ravni.
    Živio rock ! Ali ne bilo kakav rock, nego onaj kvalitetan, razumije se.

    OdgovoriIzbriši