FACEBOOK stranica . . . . . . . Twitter . . . . . . YOUTUBE Kanal . . . . . . . B92 BLOG

09. 01. 2012.

MUSIC IS EVERYTHING


==================================================================

Ovo je prvi po redu post iz serije "Novogodišnja turneja 2011-2012."

==================================================================

15.12.2011.

Odveo sam sina u školu, a zatim, u povratku, kupio hleb i mleko, pa navratio do banke da bih platio nešto.
Sredio sam malo kuhinju (prljavi sudovi u mašinu i tako to), napisao pozdravne poruke na par blogova, fb stranici i jednom forumu, pripremio još neke stvarčice za put (konsultujući spisak koji sam pravio prethodnih dana).
Dok sam se kupao, u šerpi se kuvao krompir.
Osušio sam kosu, pojeo dva krompira (ostala su još 4 za moje kada se vrate popodne) i krenuo.

Prvi put ću svirati u tom gradu. Ova bliža mesta koristim za kraće, vikend turneje, a taj grad je dosta daleko, tako da stižem tek za popodnevnu svirku.

Vozim, uživam u prirodi...

Na jednoj deonici sam skrenuo sa glavnog puta, da bih izbegao dve tačke na kojima se plaća putarina. Pa, što da plaćam bezveze, kad je ista razdaljina, je l’ tako? Mislim, nisam zaobilazio, samo sam vozio sporednim putem koji nije tako širok kao auto-put (jaka stvar).

Putovanje je trajalo oko 5 sati.

Ženi (paničarki) sam poslao SMS. Javio sam joj da sam stigao živ i nepovređen...

Par puta sam već prolazio kroz taj grad (poslednji put 2005.), ali nisam se zaustavljao u centru, tako da ga ne poznajem. Zato sam se, da ne bih trošio đonove na čizmama, malo provozao okolo-naokolo... Kada sam utvrdio da to jeste centralna zona, parkirao sam kombi i malo prošetao, da bih prostudirao situaciju. Nema prave šetačke ulice, pa sam morao da upotrebim svoje iskustvo i odredim najpogodnije mesto za svirku, a mesto je od presudne važnosti, to znamo.

Onda sam malo kružio oko te centralne zone i uspeo da nađem dobro mesto za dnevni i noćni boravak. Znači, ono, slobodno parkiranje i još par ispunjenih uslova...

Mnogo lepo mesto za svirku sam našao. Bulevar, široki trotoari sa obe strane, iza mene neka škola sa ogromnim dvorištem, osvetljenje zadovoljavajuće, zgrade preko puta su daleko (vidi se na slici). Ma, milina jedna.

Počeo sam oko 18:30.

U jednom momentu je nestala struja, pa sam k’o vampir svirao u mraku jedno 20 minuta. Oko 21h je počela da pada sitna kiša. Onda nije više bila sitna, te sam morao sam da prekinem. Dok sam se vraćao u kombi, to je već bio pravi pljusak, pa sam dobro pokis’o... A, sušenje u kombiju je misaona imenica. Mislim, ne mogu da se otarasim ni vlage koja se sama stvara unutra, a kamo li da mi se do sutra osuše kapa, jakna, ranac, futrola od gitara... Ali, nisam mnogo dramio. Imam drugu kapu, drugu „radnu“ jaknu, ranac (lovački) je samo spolja mokar, ne propušta vlagu, isto kao ni futrola od gitare. Aj, neka bude „Turneja bagnata – turneja fortunata“, k’o ono sa biciklizmom proletos (objašnjenje je na kraju teksta „Povratak biciklizmu“).

Na kraju dana malo telefonskog interneta, pa spavanje.

==================================================================

16.12.2011.

To „malo“ interneta, trajalo je malo duže i ostao sam budan do 04h. Naravno, ujutro nisam na vreme stigao na posao, pa sam počeo tek u 12h, što je sat-sat i po zakašnjenja. Na onom mestu od sinoć nisam mogao da sviram, jer su deca iz škole galamila i jurcala po dvorištu (baš je bio odmor, kada sam naišao), pa sam morao na novu poziciju, 100 metara dalje.

- Iza mene neka žena priča preko telefona. Objašnjava nekome gde se nalazi, gde da je nađe. Te Sud, te kiosk, te apoteka je u blizini. A, meni došlo da joj dobacim: „Ma, slobodno mu/јој kaži da si pored jednog ’Šabana’ što svira na ulici“.
- Cigančići, njih troje, kao ubacuju pare. Al’, ono, po cent-dva-pet. Deda, koji mi je prethodno dao savet da malo pomerim stolicu da ne sklizne sa trotoara (stvarno je bilo na samoj ivici, ali moralo je tako, jer je na tom mestu trotoar bio uzak, pa da ne bih ometao prolaznike [vidi se na onoj slici malo niže]), mi reče da pripazim da mi ta deca ne ukradu pare. Možda je trebalo da ga uzmem za savetnika i povedem ga na nastavak turneje, tog dedu. Jedno ciganče: „I ja sam ti dao pare“, ja: „dobro“... Još me pita da l’ ’oću da ga pustim da malo on svira. Sigurno ću da mu dam... Pa, taj nije prao ruke od rođenja.

Svirku sam počeo bez 'mamca', prvi put posle 15 godina. Sinoć je pokis’o i karton na kome su zalepljeni novčići (videti: „Mamac“), jer sam, zavučen pod betonski luk od kapije na školskom dvorištu, svirao dok je kiša još sitno padala. Da sam karton sa ’mamcem’ stavio na svoje mesto, iskrivio bi se skroz, jer sam svirao na suncu. 'Oću da kažem, nisam bio u senci. Kasnije sam stavio mamac-karton, pa kada je počeo da se krivi, okrenuo ga na drugu stranu (belu, takođe prvi put u životu)... I, tako, dok se nije osušio.

Sviram i gledam se u izlog naspram mene (služi mi kao ogledalo). Rekoh već: prazan lokal preko puta, tesan trotoar... K’o klinci kad počinju da sviraju. A, niste znali da početnici vole da stoje pred ogledalom i gledaju sebe dok sviraju? E, pa, da. Rade to.

- „Music is everything“, to mi je rekao dok je ubacivao 2 evrića. Naravno, imao je slušalice u ušima. Sigurno ih skida samo kad se kupa.
- Stao kamion iza mene, istovaruju piće. Jedan od radnika je ubacio 1 evro i pitao: „Može li nešto pank?“
- Jedna ’pacijentkinja’ sedi na stepenici (ulaz u taj lokal preko puta, koji je trenutno prazan). Prolazi časna sestra. Ova joj nešto dobaci (nisam čuo šta), 'časna' se okrene, a ona, pokazujući na mene reče: „Ovaj je gladan, ajde daj nešto“.
- Prišlo je kuče, omirisalo redom: pojačalo, kablove, bateriju... i selo pored mene. Posle i leglo.

Popodne sam opet svirao pred školim, ali ne kod kapije, jer je bilo neke priredbe, pa su ljudi non-stop ulazili i izlazili (roditelji sa decom). 15-ak metara dalje. Tamo bih mogao da sviram i u toplijem periodu godine (zapamtiću to), jer ima neko veliko drvo koje bi me štitilo od Sunca.

- „Nastavi da u životu radiš ono u čemu uživaš“, reče jedna ’mušterija’ u odlasku.
- „Koji instrument sviraš“, pitao me čovek. A, ja sam pitao sebe da l’ on to ne vidi dobro... Nadajmo se da je zapravo hteo da sazna kako mi se zove instrument, jer je mislio da dve spojene gitare imaju neko posebno ime.

Bez obzira što je tokom čitavog dana bilo vedro, uveče me je ponovo prekinula sitna kiša. Nisam hteo da čekam da se ukrupni. Pobeg’o sam da ne bih pokis’o k’o sinoć...

==================================================================

17.12.2011.

Pre podne kiša – znači, produžeo spavanje.

Popodne su prestale padavine. Razvedrilo se, vide se zvezde na nebu. Otiš’o sam oko 19h u izviđanje. Puno ljudi. Pa, naravno, petak je. A, petkom i subotom uveče uvek ima dovoljno šetača... ’Snimio’ sam i par mesta na kojima bih mogao da se prebacim ako opet počne da pada kiša. Brzo po stvari, pa na radno mesto ispred škole. Počeo sam u 20:10.

Dok sam se pripremao, dobio sam pola evra od nekog dede.

A, dok sam svirao:
- „Nemam pare sad, drugi put ću...“, kaže lik. Majica bez rukava, a skoro će ponoć i hladno je. Pijan je bio, naravno. Šeta neku flašu...
- Parkirali policajci (četvorica) motore 10 metara od mene i pričaju. Možda su oko 45 minuta tamo stajalali i divanili. Umesto da jure lopove...
- Jedan isti tip: „Sviraš li metal?“, „Sviraš li Doors-e?“... Ja se pravim da ne čujem pitanja, jer me nekada stvarno mrzi da sa prolaznicima diskutujem o tome šta sviram, a šta ne sviram. Jedino kada plate, pa pitaju - moram da se pravim ljubazan i odgovaram na pitanja koja sam čuo milion puta već...
- Devojci, koja je ubacila pare, u odlasku ispede nekakva kartica (valjda bankovna), a ja ko ’džudža’: „eeej, eej...“, derem se. Pa, morao sam nekako da je dozovem. Jednom sam jednu morao da jurim da bih joj vratio ključeve.
- Stig’o mi SMS od ženče, a ja sam je pozvao i odsvirao joj „Sećanje na Alhambru“ (telefon iza pojačala). Zašto baš to? Pa, komentarom na jednnom postu, ovde na blogu („Muzičke želje“), moj internet poznanik Mirkoni me je nedavno podstakao da je nađem na YT i malo je pažljivije poslušam. Gitara, koja inače boravi u garaži, bila mi je tada u stanu, jer sam menjeo žice pred početak turneje, tako da sam celo jedno popodne sviruckao samo tu „Alhambru“, i moje ženče je izludelo od nje, pa tako...
- Neke devojke otvaraju kišobrane, a ja (u sebi): „E, nemo’ mi slutite sad!“. Međutim, pogledam u nebo... Stvarno, nema više Jupitera na vr’ neba. A, na licu osećam sitne, sitne... mnogo sitne kapi. Kao neka vlaga u vazduhu, samo ih pomoću lica možeš detektovati. Setio sam se tada kako je jednoga jutra padala takva nekakva, nikakva kišica i ja sam pitao sina da li hoće da nosimo i kišobran u školu. Naravno da je pristao. Deca vole novitete. Imamo neki dečiji kišobran i poneli smo ga, zajebancije radi. Kada je moj mali u školskom dvorištu sreo svog najboljeg druga i počeo da ga bocka kišobranom (naravno da kišobran više voli da koristi kao mač), ovaj ga je gledao ljubomornim očima, i smeškao se. Kao da u sebi kaže nešto u fazonu: „Majku mu, što i ja nemam kišobran“. Sedmogodišnjaci...

==================================================================

18.12.2011.

Danas je nedelja. Nisam prao kosu od četvrtka, pa danas prvi put sviram sa kapom na glavi. Pre podne: Sat i po ispred škole, pa još sat i po malo bliže centru.

- Opet došlo ono kuče, moj obožavatelj.
- Neki deda ’ladno ubaci 1 cent. Još mi se i javlja, pozdravlja me... Daj Bože da je neka stara mušterija, koja danas nije imala sitno. Ako ne bi bio taj slučaj, svašta bih mogao da pomislim...
- Taman kad sam hteo da završim (već sam počeo da izvlačim kablove iz gitare), vidim, čini mi se, onog tipa „Music is everything“ kako kupuje novine na obližnjem kiosku. Brzo vratim kablove u gitaru i nastavim da sviram. Kvaran sam, a? Ne, možda ima neku poslovicu i za danas, pa da je čujem. Nije ništa ubacio, ali nisam ja 100% ni siguran da je to bio on. Jedino te bele slušalice u ušima... Face mnogo slabo pamtim. A, brojeve odlično, recimo.

Popodne:
- Pop, u prolazu --> 1 evro.
- Malo sviram, a malo gledam net. Pratim neke fudbalske rezultate. Telefon mi je u džepu od jakne, pa kada pogledom levo-desno utvrdim da niko neće proći pored mene u narednih 20 sekundi, ja onda... klik!
- Počela je kiša, ali baš kada sam završio i počeo da se pakujem. Morao sam da požurim...

Posle, u kombiju, razmišljao sam da l’ da idem dalje ili da još ostanem u tom gradu. Gledam "meteo" na internetu: kiša i narednih dana, 3-4 sigurno. Rešio sam da ostanem. Što bezveze da trošim benzin i plaćam putarine, kad neću, bilo kuda da odem, da se nasviram zbog kišnog perioda koji sledi. Znači, još nekoliko dana u ovom gradu, pa onda pred Božić... znam kuda ću.

==================================================================
==================================================================

Sledeći deo: "Nevolje sa kišom"

==================================================================
==================================================================

Broj komentara: 5:

  1. Opa, znači biće "Alhambra" kad se budu ispunjavale muzičke želje. Obavesti me na vreme kad ćeš to da objaviš na blogu, da se pripremim kako valja. Možda stavim i leptir mašnu, ipak je to klasika, majku mu...

    Nije loša ova dnevnička forma. Sve kao ništa se ne dešava a zanimljivo da se čita.

    I... je li bilo panka za taj jedan evro? Mislim da bih i ja, iako ne znam da sviram na gitari, "znao" da odsviram neku pank stvar. Što više besa, što manje virtuoznosti... i eto panka!

    OdgovoriIzbriši
  2. Pa, biće, kupuj "leptirku".

    I ja sam mislio da može da bude zanimljivo ovo sa dnevnikom. Šteta što se ranije nisam toga setio, jer svako putovanje bi moglo da se smesti u 1 post, pa i ona od 3-4 dana.

    Ma, koji pank... idi begaj! Kad naučim da repujem na gitari, naučiću i da 'pankujem' :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Au, 10-12 ispravki sam napravio. Kao pazim, a stalno mi se provlače greške... :(

    OdgovoriIzbriši
  4. Ovaj clanak opet potvrdjuje moju pretpostavku koju sam ti rekao ranije jos na FB chat-u (u 100 evra da se ne secas). ;)

    Vidis da i sam kazes da te mrzi da odgovaras na pitanja prolaznika, da ne volis da im objasnjavas "zasto se bavis tim poslom", da mrzis kad te neko prekine u sviranju, da ti se ne dopada kad neko stane blizu da te slusa...paaa...ja bih najiskrenije dosao u nepriliku ako bih te ikad sreo negde na ulici. Ne bih smeo da ti kazem da znam ko si, jer bih te verovatno prekinuo u svirci.:D

    Inace, ne vezano za ovaj clanak, imaj u vidu da mi je za okruglo mesec dana rodjendan. Osamnaesti. :) Zaista bi bilo lepo da do tada konacno dobijemo na uvid one davno obecane snimke tvog sviranja. :) Stvarno mi "prodje mladost" cekajuci ih. :P

    Toliko od mene, pozdrav. :)

    OdgovoriIzbriši
  5. 1. dobijaš 100 evra :)
    A, to da zahvališ tome što na internetu srećem mnogo ljudi, a nikoga ne znam lično i posle ne zapamtim sa kim sam šta pričao... :D

    2. pa, to je sve posle 23 i po godine ponavljanja istih pitanja i odgovora, istih problema (kada mi se neko "zalepi" na metar rastojanja, a odlično se čuje i vidi i sa 3, recimo)... Mislim da je normalno da je to tako, a ja sam iskren, pa sve to otvoreno kažem (napišem).

    3. tih muzičkih želja će biti, ali je vrlo verovatno da ću ih iskoristiti za popunjavanje letnje pauze, tj. u toku leta će svakog ponedeljka umesto posta da ide po jedan link ka nekom YT snimku.

    4. pozdrav... ;)

    OdgovoriIzbriši