FACEBOOK stranica . . . . . . . Twitter . . . . . . YOUTUBE Kanal . . . . . . . B92 BLOG

01. 10. 2012.

MORAM MALO I DA BLEFIRAM...


==================================================================

Ovo je prvi deo iz serije tekstova "Leto 2012."

==================================================================


1. dan

Danas putujem: malo kopnom, malo morem. Krenuo sam u sred noći, da bih uhvatio jutarnji feribot. Uzeo sam benzin na jednoj pumpi pred ulazak u luku (jeftiniji je nego na ostrvu). Jedan čovek se kod radnice na pumpi raspitivao kako da ode do te luke, pa sam se ja ponudio da pomognem. Rekao sam mu da samo vozi iza mene...

Na brodu sam se uspavao, pa zamalo nisam otišao dalje, na drugo ostrvo. U luci me je sačekao jedan drug, kome sam doneo neke stvari. Posle sam otišao u 'svoj' maslinjak da se malo sredim, napravim krevet i tako to. "Ošišao" sam (nožem i kleštima) dve masline, između kojih moram da se provučem, da ne bih izgrebao kombi.

Uveče, usput do radnog mesta:
- Devojčica svira klavir u sobi, čujem da je napredovala (prolazio sam tuda i prethodnih godina), ne svira više dečije pesmice.
- Deda još peva u restoranu, kao i ranijih godina.
- Babe sede na pragovima kuća i ćaskaju u sumrak.
- Onaj što me zvao da sviram kod njega u restoranu, ima živu muziku.

Zauzeto mi staro mesto (reklama za morski taksi, koji vozi do plaža), pa idem dalje. Usput se pozdravljam i ćaskam sa poznanicima (sezonci, kao i ja), a i dok sam svirao je navratilo njih 2-3. Morao sam i da naštimujem gitaru, jer nisam svirao oko mesec dana pre toga. Dakle, malo sam zakasnio, pa sam svirao samo 3 sata, ali ok, prvo je veče, ima vremena. Inače, prva uplata ovoga leta je bila jedna papirna od 5 eura.

Posle posla sam svratio kod jednog prijatelja na sok sa ledom, a onda otišao na spavanje. Zaspao sam oko 05h (pre toga, po običaju, telefonski internet), a ustao u 17h. Pa, bio sam umoran i malo sam spavao prethodnog dana. Parking pored groblja, ali treba se plašiti živih, a ne mrtvih, govorio je moj ćale...

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

2. dan

Otišao sam u jednu prodavnicu da kupim punjač za mobilni, jer me ovaj stari mnogo zajebava.

Na putu do posla sam sreo starog poznanika. To je vlasnik jednog restorana, kome sam pre 5-6 godina povremeno donosio sitne pare. "Zdravo", "Zdravo"... Pitam ga da li da mu donesem gvožđuriju za koji dan, a on reče da mu treba, može... Glupo mi je bilo da ga podsećam na epizodu od pre 5-6 godina, kada mi je ostao "dužan" 50 evrića, ali mislim da se i on sam seća toga. Dao sam mu novčića za (recimo) 370 eura tada, a on mi je dao 270. Ja, budala, nisam odmah prekontrolisao, nego sam kasnije (posle pola sata) shvatio da smo pogrešili i vratio se da mu to kažem. Oni su tada imali puno posla u restoranu, pa mi je on rekao da navratim kasno uveče da proverimo, a on moje sitne pare neće mešati sa ostalima.
"Odlično - pomislio sam ja  - sigurno će, kada prebroji pazar, videti da mu se javlja višak od 100 eura". Međutm, kada sam uveče došao, on mi je doneo poslužavnik sa mojim parama, da ih ponovo brojimo... "E, ali nije problem u tome koliko tamo ima para, već to što si mi ti umesto 370, dao 270 eura", kažem ja. Ali, on se ne seća, ne veruje mi baš... Na kraju (valjda sam bio uverljiv) je izvadio iz džepa 50 eura i dao mi ih. "Da podelimo", kaže... Ok, zahvalio sam mu se i za toliko, ali sam mu rekao da sam 100% siguran da ne grešim.

Uveče me je čekalo neprijatno iznenađenje na poslu, jer su mi je mesto na kome sviram bilo delimično zauzeto: delili su neke reklame u blizini (mislim za neku predstavuu pozorištu). Ali, brzo su otišli...

Naravno, eto i policije. Najpre je jedan od njih dvojice telefonirao nekome (ja sviram i ispod obrve gledam šta rade), a onda su mi prišli i pitali me da li imam dozvolu. Rekao sam im da ja svake godine tu sviram i da sam u prethodne dve dobijao usmenu dozvolu od njihovih šefova. Međutim, OPET imaju novog šefa, pa moram ponovo da idem da tražim dozvolu.

Promenio sam mesto, jer je u njihovoj nedležnosti samo obala (gde mi najbolje ide posao) i svirao još malo u   glavnoj šoping ulici u gradu.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

3. dan

- Pao mi je retrovizor (onaj unutrašnji), pa sam morao da ga lepim, opet... (3. put u mesec dana)

- Otišao sam u tu drljavu lučku policiju. Njihov šef mi je rekao da idem kod predsednika udruženja prodavnica u tom gradu, jer on daje dozvole za rad na ulici. Pokušao sam da izvučem usmeno odobrenje od njega, ali nisam mogao. "Moram da radim svoj posao - rekao je - i moraš da imaš nekakav papir". I, kad tako kaže čovek, glupo mi je da ga zamolim da ne radi dobro svoj posao i da mi tu (nepostojeću) usmenu dozvolu... koja znači da treba da se pozovem na njega, ako mi policajci uveče "smetaju".

Pošao sam kod njega, u njegov dućan, a usput sreo mog prijatelja, koji mi je rekao ko je tačno taj kod koga sam krenuo. U, pa ja ga znam, ima i neki brodić i ranijih godina mi je čak i ubacivao pare. Bio sam siguran da me gotivi, što se ono kaže, pa sam ušao u njegovu radnju i... Ali, on je zapravo veliki davež. Kaže da dođem u ponedeljak (danas je četvrtak), pa ćemo da vidimo, kao... ima ih još koji čekaju dozvolu. Ja pokušavam da mu objasnim da neću u tom gradu da budem celo leto, a on mi ponavlja da treba da dođem u ponedeljak, pa ćemo videti, platiću dozvolu i to... Da platim? Ma, idi begaj. Pa, nisam nikada plaćao dozvolu u životu. Pre svega, ovo što radim nije dozvoljeno po zakonu, a i da jeste moguće izvesti to sa dozvolom, ne isplati mi se, jer neću celo leto provesti u istom mestu, kao ostali sezonski uličari (najčešće prodavci nakita i slično). I, verovatno bi mi ONI odredili mesto, a sumnjam da bi pogodili baš ono koje je po meni najbolje...

- Pocepala mi se guma, pojma nemam kako, a otkrio sam to u maslinjaku. Stavio sam rezervni točak, a pocepanu gumu sam jedva skinuo sa felne, 2 sata sam se mučio. A, morao sma da je skinem, jer sam kombijem greškom pregazio držač za rezervni točak (koji se nalazi dole, ispod patosa), pa se sav iskrivio, tako da sam morao u buduće da držim točak unutra u "sobi". A, samo felna je manja od točka sa gumom...


- Pokidala mi se (izvukla se iznutra) i žica na meraču za baterije, pa sam ga sređivao.

Večeras sam nešto kasnije započeo svirku, zbog policije.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

4. dan

Nema gejeva. Pričalo se po ostrvu da danas stiže njih, ne znam koliko, 5 hiljada... pa se ponadali razni ulični biznismeni (meni i ne odgovara prevelika gužva) da će biti više posla. Kao, imaće neku parade, gejevi. Ali, u toku večeri sam video samo par njih.

Nastavljam da sviram na šetalištu pored mora. Rešio sam da idem na blef: ako dođu policajci, kazaću im da mi je njihov šef rekao da pitam tog predsednika udruženja vlasnika prodavnica, pa ako on nema ništa protiv...

A, uvek mogu, naravno, ako me uhvate u laži, da se pravdam da nisam dobro razumeo šefa lučke policije, pošto sam stranac ovde, jel' te...

Samo da napomenem da MRZIM kad moram da se služim lažima u životu. Ali, policiju, carinike (ranijih godina i one službenike po ambasadama), moram da lažem! Šta da radim, takav mi horoskop...

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

5. dan

Ništa značajno se danas nije dogodilo. Inače, danas bi, da je živ, moj ćale napunio 75. godina.

Neverovatno topla voda na česmi. Dok sam posle svirke punio zalihe, pomislio sam da bi' se 'ladno... tj. toplo mogao okupati tada, iako je noć...


==================================================================
Sledeći deo: "Bajaga bez Instruktora"
==================================================================


Broj komentara: 12:

  1. Sa velikim nestrpljenjem očekujem nove dijelove sa najnovije ljetne avanture.

    OdgovoriIzbriši
  2. A jes te krenulo, ovaj te zapali za 50, i ako se to desilo ranije osvjezeno je na taj dan, pukne ti guma, primoran da gledas pedere, povrh svega sipas vodu za pice a ona ma cesmi vruca, svala cast, ja bih vec kod gume poludio a kod pedera napravio incident :-)))))))

    OdgovoriIzbriši
  3. MEXES
    Biće na svakih 10-tak dana, ali mi se družimo na jednom mestu na netu, pa nećeš da zakasniš sigurno... ;)


    e_pe@ce^^ACM^^
    :D
    Pa, tako je krenulo zeznuto, stvarno... a, voda je bila i za kupanje i za piće...

    OdgovoriIzbriši
  4. A ja sinoc citam stare tekstove i bas razmisljam kad li ce novi tekstovi, kad ja tamo kad ono medjutim. Bravo, radujem se novim tekstovima. Iako nisam ovdje cesto, uvijek se fino zabavim citajuci tvoje zgode i nezgode.

    OdgovoriIzbriši
  5. falaaaaaaaaaaaaaaaaaa.................... :))))))))))))))))

    OdgovoriIzbriši
  6. Kad te krene krene te :)

    Vidi Mexesa ovdje, nisam znao da i ti provodis vrijeme ovdje :)

    OdgovoriIzbriši
  7. ako nas hakuju TAMO, napravićemo ovde čat... ;)

    OdgovoriIzbriši
  8. @ Galiani - Druže sve sam ja tekstove na ovoj stranici već pročitao, pozzz

    OdgovoriIzbriši
  9. @Mexes Neka, fino, moramo Gazdu podržati na svim frontovima :)

    OdgovoriIzbriši
  10. A jel mozes ti pristojo da zivis od tog ulicnog sviranja?Stefan Leskovac

    OdgovoriIzbriši
  11. Jel mozes ti da zivis pristojno od tog ulicnog muziciranja?

    OdgovoriIzbriši