FACEBOOK stranica . . . . . . . Twitter . . . . . . YOUTUBE Kanal . . . . . . . B92 BLOG

18. 03. 2013.

PROSJACI PROFESIONALCI


==================================================================
Ovo je treći deo iz serije tekstova "Novogodišnja turneja 2012-2013".
Prethodni delovi:
1. "Direktan prenos na Facebook stranici" (uvodni tekst)
2. "Pazi da ti ne dam..."
==================================================================


18.12.2012.

Po prognozi, trebalo je da pada kiša, ali je nema, iako je oblačno. Pošao sam da sviram, a usput sam navratio u Samsungov servis da pitam za bateriju za telefon. Biće u petak (danas je utorak).

Taman sam se namontirao... poče kiša. Iz inata sam svirao dok bar neko ne ubaci, da ne bude za džabe dolazak. Svirao sam 1 minut i zaradio 1 evro...

Idem u drugi grad. Navratio sam u jedan supermarket, pa u drugi... Kupio sam i pečeno pilence. Prestala je kiša oko 12h, ali je sad kasno da se vraćam na sviranje.

Usput sam napunio balone i flaše izvorskom vodom, a i oprao kosu: prvi put na ovoj turneji, jer sam malo duže ostao u onom prvom mestu.

Bio sam u ovom gradu 2003. godine, ali sam zaboravio sutuaciju, pa sam otišao u izvidnicu, jer ovde bi trebalo danas popodne, kao i 2 naredna dana da sviram. Našao sam fino mesto, ali i jedno za u slučaj kiše (ne radi prodavnica, a ima dobar balkon iznad).

Onda sam našao i dobro mesto za parking (VIDEO), pa krenuo u napad na pile! Ima da ga glođem 2 dana. Sreća što je zima, pa mi ne treba frižider...

Oko 15h pljusak, ali baš žestok.

I u ovom mestu postoji lokalni ludak, koji non-stop šeta i priča, priča...

Cigančica je ubacila 10 centi, pa me posle zajebavala nešto, tako da sam uzeo iz kofera tih drljavih 10 centi i vratio ih joj. Ona: "Ali, stavila sam 20 centi...". Kako da ne...

Majka: "Pazi malo!"
Ćerka: "Pa, šta sam uradila?"
Ulični Muzičar (u sebi): "Ništa naročito, samo si mi šutnula kofer..."

==================================================================

Tu se dogodilo to zapišavanje...
19.12.2012.

Veći klinac (12-13 godina), meni: "Jel' to dupla gitara?"
Ja, njemu: "Jeste"
On, manjem klincu: "Jesam ti rek'o?"
Ja, da bih mu pokvario zadovoljstvo: "Pa, i nije baš. To su dve gitare, kasnije spojene..."

Video sam posle večernje svirke da su namestili zvučnike po glavnoj ulici-šetalištu (puštaće božićne pesme), ali me mrzi da vozim dalje neplanirano (+ noću), pa sam rešio da rizikujem i ostanem i sutra, makar prepodne.

Zaturio sam negde običan nož, pa sam jeo uz pomoć "skakavca"...

A, što vole ljudi da mi zapišavaju kombi, to je čudo jedno... Visok, pa ne mora ni da se čučne. Jutros neka baba. Pomislio sam da neko hoće da obije bravu, a to ona naslonila štap (video ja u retrovizoru). I baš se ispišala pored bočnih vrata, odakle uzimam stvari kad pođem na svirku, pa sad moram da pazim gde stavljam pojačalo i ostalo, dok se spremam za odlazak na posao...
==================================================================

20.12.2012.

Nije bila jaka muzika sa zvučnika, ok.

Posle svirke put pod noge, ali ne pre nego što sam svratio u supermarket.

Usput pranje kose, pored puta (VIDEO).

Obilazio sam centar gradića i našao ulicu ukojoj bih mogao da sviram, ali nije mi se svidela, pa se vraćam.

Na izlasku iz grada, navratim ponovo u supermarket. A, na parkingu Cigani koji su prosili u onom gradu iz koga dolazim i u koji se vraćam. Rešili i oni da promene mesto. Imaju auto. Ja prođem pored njih i kažem "I vi ste profesionalci kao i ja, a?" i podsetim ih ko sam, jer smo se viđali juče i danas. Prva ciganka se nasmejala i zatim prevela to što sam rekao drugoj, a ova je prasnula u smeh, pa sam joj video sva 32 zuba + gornje desni... Muškarac, dve žene i dva mala deteta (jedno je beba): to je cela ekipa. Da li spavaju u kolima? Ko zna...mislim da da, ali se pitam kako uspevaju. Kada rade, tj. prose, podele se u 3 grupe: Muškarac sa bebom, jedna žena sa drugim detetom, a jedna sama (ona se kreće, dok ovi prvi sede).

Večeras je muzika bila prejaka, pa mi ni pomeranje 20 m dalje nije mnogo pomoglo. Prestala je tek u 22:15.

Šutnula mi neka žena kofer, a ja njoj: "Izvini!", da se, kao, oseti neprijatno, šta ja znam... Bio sam nervozan što moram da sviram po galami. Ma, ok je da mi neko nenamerno šutira stvari koje sam stavio na sred (dobro, nije baš) ulice, ali da li je teško reći "izvini", uvek sam se pitao...

Odoše mi alkalne baterije? Kako to? Pa, ja se sećam da sam pre 10-ak godina svirao po 80-100 sati sa jednim komletom od 8 komada! Da li je do njih, ili do pojačala (tada sam svirao na drugom), ko zna. Ali, neću više da pokušavam sa njima...

Da, neću, zato što sam otkrio novi fazon: pripremim potrebne kablove, upalim auto, izvadim akumulator, stavim u njegovu rupu (na njegovo mesto) 2 baterije. Da nije tog sistema, ja bih puk'o sa baterijama već danas, jer su sve ove koje imam već stare i izgubile su dosta od svoje snage. Ja sam se, što se tiče ove zime, nadao u ove alkalne. A, za sledeću zimu bih kupio par novih, plus opet alkalne, da su se pokazale, k'o što nisu...

Posle večernje svirke, dakle, put pod gume. Stao sam usput da napunim balon i flaše izvorskom vodom. Ne smem da gasim motor, to je sad nova zajebancija, da ne bih morao ceo taj proces sa akumulatorom i baterijama iz početka.

Baš dok sam razgovarao telefonom sa ženom dok sam vozio, vidim u retrovizoru rotaciono svetlo otpozadi. Malo ga uključe, malo isključe. Brzo prekinem razgovor, jer je zabranjeno telefonirati u vožnji i voziti jednom rukom. Uplašio sam se malo, jer nemam regularnu vozačku dozvolu. U EU se ne priznaje ova iz Srbije, pa bih, kao, trebalo da polažem ponovo. Ali, meni to ne pada na pamet, pa vozim sa međunarodnom i pravim se lud, kad zatreba... A, takva situacija se ponovila samo 2 puta u ovih skoro 8 godina koliko vozim ovaj kombi sa EU tablicama. No, bila je samo hitna pomoć... hteli su da ih propustim.

Nastavio sam razgovor telefonom. Kaže žena kako učiteljica hvali ovog našeg malog razbojnika. Kao, on joj je omiljen đak, ranije ga je nazivala malim genijem. A, u nekom sastavu je pisao kako je došao kod mene, dok sam bio na svirci, pa smo se posle zajedno vratili kući... Inače, često me ubacuje u te svoje pismene zadatke. A, jednom ga je jedan nastavnik pitao gde ja to sviram, jel' u nekom restoranu. Moj mali je odrečno odgovorio, pa je nastavnik sarkastično prokomentarisao "da nije možda rock-star?". "Ne, svira na ulici...", 'ladno mu je odgovorio mali.

==================================================================
 Nabavio sam ovu spravicu za upijanje vlage iz vazduha, napokon...


==================================================================

21.12.2012.

Pala je i prva "crvena" (10 evra), kao što sam i napisao u direktnom javljanju na FB stranici.

Večernja svirka. Mladi panker mi je doneo pivo, a hteo je (kako reče) da ubaci i poslednju paru koju je imao, ali sam mu ja rekao da je dovoljno pivo, sa čime se on složio i nije ubacio. Pitao me je da li može da sedne pored mene (ima neki zidić iza). Nisam se bunio, samo sam rekao da ne bude BAŠ iza mene, nego malo sa strane. Tražio je da se kucnemo, ali sam mu objasnio da ne mogu odmah da pijem to pivo, zbog WC-a. On kaže da mogu da preskočim ogradu (iza mene je neka škola), pa sam morao da ga podsetim da ne smem da ostavljam gitaru i ostale stvari, da bih išao u toalet... Malo smo se zapričali, o svemu i svačemu i to potrajalo 15-ak minuta. Retko to radim, to da ne poštujem svoje radno vreme, ali ovaj mi je panker bio inspirativan za razgovor.

Posle priče, ostao je još da sedi, pa nisam mogao da odradim "mamac-operaciju" (pražnjenje kofera), jer me je bilo sramota od njega. A, bilo je vreme. Računao sam da neće moći mnogo dugo da sedi na tom hladnom betonu, pa sam sačekao da ode, što se i dogodilo 20-ak minuta kasnije.

"Srećno sa tim", mislio je na moj posao i "fuck police", reče panker na odlasku...

Prođe ovaj dan, a ne bi Smaka Sveta! Drugi put...

==================================================================

22.12.2012.

Danas smo imali 2 šutiranja kofera, ali i 2 izvinjenja. Svaka čast...

Trebalo ja danas da 'palim' u drugo mesto, ali sam na internetu (fala mu) video da će tamo biti kiše, pa sam ostao...

Danas dobra zarada. Počinje vikend pred Božić, nema više škole, a i mnogi kojí rade imaju sad slobodne dane. Svi srećni i veseli, pa ih ja tako 'vatam na kvarno'...

==================================================================
NASTAVIĆE SE...
==================================================================

Broj komentara: 15:

  1. Najzad nastavak... :))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. eto, nisam stigao... naporno je ovo pisanje, recimo danas sam se oko 2-3 sata igrao sa ovim postom

      Izbriši
    2. Sviđa mi se sve što pišeš,a i tvoj slobodarski život,no nemoj nam otići sa FB

      Izbriši
  2. normalno da je naporno pisanje, da je neki kratak tekst i ajde, ali ovako...

    a ovo zapišavanje kombija je dobra stvar jer ne moraš da ga pereš :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Ulični, ako si imao snage i volje da snimaš tri minuta svoj kombi i parking mesto, kako to da nemaš istu snagu i volju da (bar tri minuta) snimiš sebe dok sviraš? Ne moraš nijednu od onih naših davnih želja. Može i nešto nasumično. Sve mi se čini da ćeš uskoro ovde pre objavljivati video snimke baba kako uriniraju nego uličnu SVIRKU... :)

    OdgovoriIzbriši
  4. Jako loš kvalitet snimka bi bio, probao sam i užasno je... ;)
    Ajde video, ali zvuk je mnogo loš.

    OdgovoriIzbriši
  5. Promena naslova ništa ne menja na stvari... Sadržaj me "drži" uz tvoje tekstove... :))

    OdgovoriIzbriši
  6. fala lepo...

    Ne, bilo je glupo jer to što su bili Cigani (ili Romi) nije nikakva profesija, pa da su profesionalci. Na brzinu sam stavio taj naslov, nisam malo razmislio... :(

    OdgovoriIzbriši
  7. A ja odustao od nastavka, reko ajde da vidim sta se desava kod Gospodina Ulicnog, kad ono izneandjenje... Super...

    OdgovoriIzbriši
  8. Ти рече да ти запишавају комби јер је висок па не морају да чучну. Немој ми рећи да је и баба, без штапа, пишала "стојећки"!? :)

    OdgovoriIzbriši
  9. Odgovori
    1. Можда си у праву, да не буде да грешим душу. Можда је несрећницу стисло а не може више да чучне и... Ко зна, ко зна...

      Izbriši