FACEBOOK stranica . . . . . . . Twitter . . . . . . YOUTUBE Kanal . . . . . . . B92 BLOG

20. 09. 2010.

KAKO MI JE PALO NA PAMET DA SVIRAM NA ULICI


Slušao sam neku emisiju na noćnom program na radiju. Bilo je to 1987-e!
Luka Mijatović, voditelj, u studio je doveo prve ulične svirače iz Knez Mihajlove: onog Alfija, koji je kasnije pevao "domoljubne" pesme (i još kasnije prodavao kasete u "Knezu") i Vladu, koji izvodi uglavnom Dilanove stvari.
Njih dvojica su pričali u toj emisiji o svojim iskustvima, o tome kako je to svirati na ulici...
Ja sam pažljivo slušao i opasno mi se "upalila sijalica" u glavi.
Pomislio sam: "TO JE ONO ŠTO ŽELIM DA RADIM!!!"

Sledećeg leta (1988.), bio sam sa drugovima na moru, u kampu u Cavtatu.
Jednog dana sam skoknuo do Dubrovnika i video sam uveče neka dva tipa kako sviraju na Stradunu. Sviraju, sviraju, pa posle sakupljaju lovu od onih što su se okupili da ih slušaju.

U to vreme sam nekoliko puta nastupao na raznim svirkama u Leskovcu (Gitarijada, koncerti... pisaću o tome), pa sam dobio na samopouzdanju (a inače sam veliki tremaroš), tako da sam polako počeo da kujem planove.

Naredne godine, otac me je ubacio u "njegovu" fabriku da radim. Mislim nije njegova, nego je tamo radio. Trebalo je da peglam čarape. Taj posao mi je bio dobrodošao, jer mi je u to vreme jedan poznanik iz Vranja pravio pojačalo na baterije. A to je koštalo.
Dakle radio sam 4 meseca i 8 dana u tekstilnoj fabrici "Zele Veljković" i to mi je jedini zvanični radni staž u životu (dobro, kao klinac smo nekoliko puta išli sa drugarima da beremo višnje, ali to se ne računa u radni staž).
Kasnije (1990/1991), jedno vreme sam prodavao polovne LP ploče ispred "Robne kuće" u Leskovcu. Ali i to je pre bila zabava nego ozbiljan rad.

* * *

Jula 1989. krenu moji roditelji na more u Crnu Goru, pa i ja podjem sa njima. Da probam sreću.
Da pokušam da sviram, a ako ne ide - da ostanem sa njima na letovanju i vratimo se kasnije zajedno kući. Otac mi je bio sredio da se vratim ponovo u fabriku da peglam čarape (neplaćen odmor sam dobio).

Znači ostanu oni u Petrovcu, a ja krenem za Dubrovnik!

Izadjem uveče na Stradun.
Šetalište puno ljudi...

NISAM IMAO HRABROSTI!
I nađem "rešenje": Pitam jednog milicionera (tada su se tako zvali) da li mogu da sviram.
On je, naravno, kazao da ne može (mada, da ga nisam pitao, verovatno me ne bi dirao).
I ja, sav sećan, krenem nazad kući!
Pa eto... ne daju da se svira na ulici, šta da se radi! Savest mi je mirna. Nisam ja kriv...

Dok sam čekao autobus u Dubrovniku, svirao sam sa nekim Bosancima na stanici. Malo opuštanja posle velikog stresa.

Nisam odmah otputovao kući u Leskovac, otišao sam najpre u Beograd, jer sam imao nameru i tamo da pokušam da sviram.

Prođem ja tako kroz "Knez Mihajlovu". Puno šetača. Nekoliko kolega (budućih) svira...
Prišao sam onom Vladi "Dilanu", malo smo popričali. On je super tip. Rekao mi kako ide, koliko može da se zaradi i savetovao me da se ne premišljam mnogo, nego da stanem negde i da probam.

Ali ja ponovo nisam imao hrabrosti, pa sam seo u voz i  vratio se kući.

Ok, prvi pokušaj nije uspeo...

Ali zato drugi - JESTE!!!

* * *

p.s. parodija na ovaj tekst: "Kako mi je palo na pamet da čistim na ulici"




Broj komentara: 13:

  1. dali jos uvek sviras na ulici...dali ti pada da napravis STRIT BEND...

    OdgovoriIzbriši
  2. Još sviram ...
    Street band ? Jes' , pa da moram da delim pare ...
    :D

    Šalu na stranu, ne može se praviti galama danima, i svuda
    tako da ... smanjuje se broj mesta gde se može raditi
    Čak i oni Južno-Amerikanci polako smanjuju broj članova na minimum (jedan ili dvojica sviraju , a jedan prodaje CD-ove)

    Nikada i nisam svirao u nekom ozbiljnom bendu, rano sam postao ... uličar !

    OdgovoriIzbriši
  3. Viši inspektor Bešević30. 10. 2010. 15:17

    Bogami,zanimljiva odluka za buduce zanimanje. Posebno u ONO vreme. :) Nijednom roditelju se ni dan danas bas ne svidja kada dete uopste hoce da mu bude muzicar,jer od toga nema 'leba,sto bas i nije tacno...zavisi kakav si muzicar. Ali da bude ulicni muzicar...pa na to ljudi gledaju kao na prosjacenje. A ja sam UVEK ubacivao po neku paru u kofer od gitare,violine,saksofona i sl. jer nesto rade,sviraju. Nekada sviraju jako lepo,nadju te,pogode te...i uglavnom daju neki smek nekom gradu. Gradovi bez ulicnih sviraca su dosadni i sterlini i (ako mene neko pita) nisu za zivot.
    I na kraju da ti kazem samo da sam te vidjao par puta u Knezu,poslednjih godina. Znaci ti si taj sa tim malim pojacalom i elektricnom gitarom,ozbiljno posvecen svom poslu,a ne kao neki koji samo tamburaju nesto bezveze,ali nema veze. Cini mi se da si cesto svirao onde pored Ruskog cara,ako se ne varam. :)

    OdgovoriIzbriši
  4. Nisam svirao u BG od 1997.
    To je neko drugi, ako je bilo "poslednjih godina"... Gitara mi ima 2 vrata. Zapravo, to su dve spojene gitare.
    Kada sam svirao u BG (devedestih) obično sam bio kod Francuskog kulturnog centra.

    OdgovoriIzbriši
  5. evo citam i odusevljavam se, sjajan blog!!!
    ja sviram i pravim instrument koji se zove didgeridoo (aboridzinski duvacki instrument), vec duze vreme zamisljam sebe kako sviram u Knezu, ali me jednostavno ubija strasna trema i nepoznanica da li tu stvarno mogu da se zarade pare, druga stvar je to sto svirati didgeridoo i gitaru nije isto, jednostavno se bojim da necu imati publiku, jer je ipak ovaj instrument velika nepoznanica nasim ljudima...
    sta Vi mislite o tome? da budem iskren, trebaju mi reci ohrabrenja...
    pozdrav.

    OdgovoriIzbriši
  6. Samo napred!
    Baš sam skoro video negde didžeridu, u sastavu sa sax-om i bubnjem (velika kanta, u stvari).
    Velika su atrakcija.
    A, vidjao sam i solo... Deca će ti biti dobre mužterije!
    Slobodno sviraj, mnogi će zastati da vide šta je to...
    Aj, pa javi kako je bilo. Ja sam ovde ;)
    (možeš i na mail)
    pozdrav..

    OdgovoriIzbriši
  7. imam sad za vikend radionicu u Pancevu, neki momci su pokrenuli kod nas tu pricu, pa cu taman da vidim gde sam, valjda mi treba potvrda da to sto radim, radim dobro, to jest da to kako sviram ima smisla, pa ocekujem da tu steknem potrebno samopouzdanje...
    A gde ste to vidjali te performere, tj. a gde ste Vi sada ako smem da pitam? Zasto mislite da deca mogu da budu dobra publika? pitam zato sto radim kao animator za decu, ali se nisam usudio da ponesem didg sa sobom, jer se bojim reakcije, tj. da me ljudi ne izbace napolje :))
    hvala

    OdgovoriIzbriši
  8. Mogu na mail da ti odgovorim na to što me pitaš ;)

    OdgovoriIzbriši
  9. ok, evo saljem mail, bilo bi mi drago da dobijem par konkretnih odgovora.
    srdacan pozdrav

    OdgovoriIzbriši
  10. Da li si ikada imao problema sa nekim huliganima,da li su ti pokusali oteti novac?

    Sta mislis do kada se jos mozes baviti sa tim poslom?

    Bas mi se svidja ovaj tvoj posao,obiso si pola svijeta vidio sve i svasta stvarno ti zavidim :D

    OdgovoriIzbriši
  11. -Ne, samo mi je neko ciganče ukralo... ali privremeno (uhvatio sam ga).
    Opisaću neki put i tu epizodu.
    -Dok mogu. Kao i svi ljudi i ja moram da radim do 65 godina ;)

    OdgovoriIzbriši
  12. Док ми стасамо за пензију радиће се до 90 година, тако да ту цркавицу нико неће ни видети.

    OdgovoriIzbriši