FACEBOOK stranica . . . . . . . Twitter . . . . . . YOUTUBE Kanal . . . . . . . B92 BLOG

24. 10. 2011.

TRI GLUPE PRIČE



UPOZORENJE: Tri priče koje slede su mnogo glupe!
Osim toga, ovaj post nema ni jednu fotografiju (kad je bal - nek' je bal)...



"Igramo se žmurke"

Pre 3-4 godine...
On: " "Ne smeš ovde da sviraš".
Ja (počnem da se pravdam): "Pa, sviram već godinama ovde i nikad nije bilo problema. Ne galamim, ovi preko puta iz restorana me gotive..."
On: "Ne znam kako je ranije bilo. Ja sam novi šef policije ovde. Mora dozvola da se ima, a ti je sigurno nećeš dobiti..."
Ne znam šta sam ja rekao, ali on je odjednom ublažio ton, valjda je video da sam fin momak, he, he...U startu, kada me je video sa ovom mojom kosurinom, nisam mu se bio dopao... Reče da dođem u policijsku stanicu, pa ćemo da vidimo...

On je otišao, a ja nisam smeo da rizikujem i nastavim da sviram, ali mi je palo na pamet da je moguće da me lik zajebava. Već mi se dešavalo u jednom gradu da mi priđe jedan tip, pokaže mi na brzinu nekakvu legitimaciju, kaže mi da ne smem da sviram i ode... Ali, to je neki ludak bio...
Pa, to. Pomislio sam da je i ovaj bio neki pacijent tog tipa, pa sam, pošto već nisam smeo da sviram to veče, odšetao do policijske stanice.
Jao, zaboravio sam šta sam se folirao tamo. Nešto sam pitao u vezi njihovog novog šefa, a na kraju sam, kao usput, pitao "je l' to beše onaj mali crni...?" Jeste, on je, rekoše mi. Izgleda da nije pacijent...

Narednog dana dođem ja u polciju. Povedem sa sobom i sina, koji je tada imao 4 godine. To je bila fora, da ne budu strogi prema meni. Kao, familijaran sam čovek, nisam neki probisvet, he, he...
Puste me da uđem kod šefa. Onaj tip od sinoć unutra, u uniformi. Rekao mi je koja dokumenta da donesem (+ 4 fotografije), pa će mi dati dozvolu.

Odem ja, fotografišem se, donesem te slike (i još neka dokumenta što je trebalo) i pravo kod policajca (ne kod šefa, već u jednu drugu sobu) koji je trebalo da mi da dozvolu. Baš mi je bilo cool da ja sad, kao, imam dozvolu od policije (još i besplatnu), jer je dozvole za te ulične rabote izdavala opština. A, meni će policija... wow!

Bilo je nekoliko pandura u toj prostoriji. Ovaj što je uzeo te papire koje sam  doneo, pitao me je gde ću da sviram. Ja sam mu odgovorio, a on: "Kako na ulici?"
Ja: "Pa, na šetalištu pored mora..."
On: "Aaa, pa mi dajemo dozvole samo ako će neko da svira u kafiću, restoranu..."
Ubacio se jedan stariji policajac: "Zabranjeno je to, ne možemo ti dati dozvolu da sviraš na ulici".
Policajac koji poznaje zakon...

I tako, nije bilo ništa od toga. Žao mi je samo bilo što sam potrošio 9 evra za slikanje.

Taj novi šef policije je stalno šetao gradom uveče. I uvek sam. Nije me dirao, osim jednom kada sam svirao u delu grada gde su prodavnice (obično sam pored mora), a bilo je kasno (prošla je bila ponoć). Samo mi je rekao "Znaš li koliko je sati?" U prevodu: "tutanj!" Šta sam mogao...

Prošle godine...
Prebacili su na lučku policiju sve nadležnosti... to da se 'aka' sa uličarima. Slikari, karikaturisti, tetovaže, spray-painting, razne tezge... Tako da su i mene proveravali. A, ja jadan bez dozvole.
Ništa, otišao sam narednog dana kod njihovog šefa i on mi je dozvolio da sviram, ali mi je dodelio i tačno mesto gde da guslam. Nije mi se dopadalo, ali bilo mi je interesantno da ja sad, kao, imam svoje zvanično mesto, gde mi niko ništa ne može! Ali, posle 2 dana sam ga napustio, jer mi je slabo išlo. Malo sam bio u jednom drugom grdau, pa se vraćao ponovo... Uglavnom, izvučem se ja nekako. Prođe i to leto, a ja svirao gde je meni bilo milo...

Ovoga leta...
Ponovo ti lučki policajci...
Ja im rekoh da mi njihov šef dozvoljava da sviram. Oni me obavestiše da imaju novog šefa, tj. šeficu, pa ne smeju da me puste da sviram bez dozvole.
E, do moj... Petak je veče. Znači, petak, pa subota, pa nedelja... Svirao sam na nekim 'glupim' mestima, šta sam mogao...
U ponedeljak sam im šarmirao šeficu [btw, liči na moju ženu :)], te mi je usmeno dozvolila da mogu da sviram. Jedino, reče, ako se neko buni - moram da odem. K'o da to nisam i sam znao...

U susednom gradu, takođe je lučka postala "Bog i batina" za ulične, ali nisam imao nekih problema. Zapravo, jesam jednom. Reče mi "Lučki" da pređem na drugu stranu ulice (tamo nije njihov reon)...
Ja sam ga u šali zamolio da "zažmuri" (da se pravi da me ne vidi kad prođe)... A, on: "Pa, kako da zažmurim kad si 10 metara od nas?"
Ha, ha... stvarno sam bio na 12-13 metara od one njihove kućice-kancelarije (na ulasku u luku).

==================================================================

"Osveta će biti strašna"

Ovoga leta...
Zauzeli su mi bili Južno-Amerikanci mesto, pa sam morao na B-poziciju. Ali, usput "snimim" jedno drugo mestašce. Tu je do dan-dva ranije jedan zemljak radio neke njegove radnje, ali je našao bolje mesto (ja mu sugerisao). Rekoh, aj' baš da probam ovde...
Preko puta je bilo neki restoran. Inače, zemljak mi se žalio da ga mnogo mrko gledaju oni otuda: gazda i konobari. Njemu je dobro išlo to što je radio, a njima loše. Ljubomora, šta li je...
Elem, ja, kada prvi put sviram na novoj poziciji, uvek pripazim na neke stvari. Znači, osim što mi je zvučnik usmeren prema gore, gledam da galamim najmanje što mogu. Dok se ne "uglavim", tj. ne odomaćim na tom mestu.
A, dopalo mi se bilo to mestašce, pa sam imao nameru, ako mi bude dobro išlo (finansijski), da tu sviram još 2-3 večeri.
Dakle, nisam apsolutno pravio galamu.
U jednom momentu, vidim ide jedan policajac... Šta će sada da bude, pitao sam se... Ali, ništa. Video me je (prošao je na metar od mene) i nije ništa rekao. Jupi...
Međutim, kada se vraćao (ko zna gde je bio), zaustavio ga je vlasnik restorana. Nešto mu je pričao. Ja, kao, sviram i gledam u žice, a ispod obrva njih posmatram. U jednom trenutku, policajac je naglo pogledao u mom smeru. Očigledno da mu je taj baksuz iz restorana nešto o meni govorio. Da... Posle 10 sekundi, ide pandur prema meni... Bio je ljubazan. Rekao mi je, kao, neko je zvao zbog mene... i moraću da se pomerim odatle. Ja počnem da se pravdam kako vrlo tiho sviram...
"Neko je zvao", šta da se radi... moram da idem...

Ode polisman, a ja dok sam se pakovao, razmišljam: "Pa, što mi odmah nije rekao, nego je najpre prošao pored mene, a onda je tek posle razgovora sa restorndžijom ispalo da je neko zvao telefonom da se žali na mene..." Ma, jasno je, nema dileme. Onako ljut sam prešao ulicu i pitao na engleskom vlasnika da li on rekao policajcu da me otera. On me nije razumeo, a kada je prišao konobar, pitao sam i njega isto, a gazda je ukapirao šta hoću pa je (ko p....) pobegao unutra. Konobar je rekao da "oni imaju pravo da pričaju sa kim god hoće, pa i sa policajcima", a na moju primedbu da je "neobično da me je pandur oterao tek posle razgovora sa vlasnikom restorana" nije odgovorio, već je ponovio ono isto što je već bio rekao.

Jao, kako sam bio ljut... Pošao sam na B poziciju. Usput sam zastao da zemljaku ispričam šta mi se dogodilo. Rekao sam mu da ću doći preko noći da napravim neku štetu tom idiotu... Ne mora ništa da mu polomim, mogu i "samo" da mu namažem neku stolicu ili zid... nečim...recimo govnima :D.

Ljut sam bio celo veče, ali posle sam se 'oladio...

Dobro, ne bi bilo pametno da bilo šta uradim, jer bih ja bio među najsumnjivijima. Da nisam išao da razgovaram sa konobarem, pa ajde... a, ovako, prvo bi na mene posumnjali.
Ali, osveta može i da sačeka godinu-dve dana, je l' tako, he, he... Ne žurim ja. Inače, ima još nekoliko osvetničkih akcija koje čekaju da budu sprovedene u delo, nije samo ova. Ima još nekoliko baksuza koji su mi dužni (prodavnice, banke...). Videćemo, javiću ako bude nešto...


==================================================================


"Dobri neki policajci"

Početkom septembra, u ovom gradu u kojem živim...
Dolazeći na radno mesto, vidim iz daljine neke tipove sa motorima. Baš tamo gde treba da sviram. Gledam... da l' su policajci? Jao, jesu... Šta sad da radim? Da li da sačekam da odu? Ali, oni skinuli kacige i pričaju. Ko zna kad će da odu odatle. Ma, nešto mi se 'javilo' da ne treba da se ustručavam da ih pitam...
Mada... ako kažu da ne može, to bi bio problem. Jer, šta ako me posle vide kako sviram? Pošto, normalno, svirao bih ako ne tu - onda malo dalje od tog mesta.
Ali, nešto me vuklo da ih pitam...

Kada sam već prišao blizu njih, gledao sam ih onako ispitivački, studirao ih (njihove face)... ko bi mogao da bude bolji, da je manje strog? Obično su debeljuškasti bolje osobe, ali nikad se ne zna... Ovoga puta sam procenio da onaj mršavi ima pitomije lice, tako da sam njega gledao u oči kada sam im prišao i rekao:
"Dobro veče, hteo sam da vas pitam da li mogu da sviram ovde..."
Oni me gledaju, onako upitno...
"Pa, policajci ste, i eto, rekoh da vas pitam..." - dodajem ja.
Mršavi: "Može, samo nemoj blizu biciklističke staze".
Ja: "Ne, ne... sa ove strane ću" (ta "ova strana" je 5-6 metara od staze).

Gledam... majku mu, baš su stali tu gde mi je najbolje mesto, ispred sijalice.
Moraću da se pomerim nekoliko metara. Spustim ja dole svoje stvari (ranac, pojačalo, baterija, gitara...) i onako, studiram mesto... gledam gde tačno da se postavim (cepidlaka sam poznata, važni su mi centimetri).

Opa, vidim ide prema meni "mršavi"... pitam se u sebi "šta li hoće?"
On: "Dobro, rekli smo da možeš da sviraš... (u tom momentu ja pomislim da je doš'o da mi kaže da slobodno sviram, jer je video da stojim neodlučno, pa možda misli da nisam razumeo da su mi DOZVOLILI da radim)... ali, nemoj baš na 2 metra od nas..."
Ja: "Pa, jeste... može da se desi da prođe ovuda vaš šef i da vidi da sviram odmah pored vas..." - nasmešim se ja , a i on... "Ma, ja to zbog svetla..."
On: "Pa, ima još tih svetala..."- i pokazuje rukom dalje niz šetalište.
Ja : "Da, ali..." - ne nastavim tu rečenicu, jer šta sad treba da mu objašnjavm zašto mi je baš kod TOG svetla najbolje mesto za svirku. A, ima razloga, nije da nema.
"Dobro, sačekaću da vi odete..."
Za malo se nisam usudio da ih zamolim da budu ljubazni i pomere se malo, he he... stvarno bi bio fazon...
On je ponovio to da ima još svetiljki, a ja sam ponovio to da ću da sačekam, i još ga pitao da li će još dugo tu da budu... Nije čuo to moje pitanje.

Ipak sam otišao 50 metara dalje i svirao tamo jedan i po sat. Toliko su policajci još ostali da razgovaraju. A, kada su otišli - prebacio sam se na svoje staro mesto...



+ + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + +

p.s. pitanje: je l' pročitao neko do kraja? 


Broj komentara: 16:

  1. Ja sam stigao do "Zauzeli su mi bili Južno-Amerikanci mesto, pa sam morao na B-poziciju..." E onda sam odustao.sry

    OdgovoriIzbriši
  2. Pametna odluka, jer druga i treća priča su još gore... :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Ja pročitah do kraja. Ne znam baš da li su priče glupe ali falilo je neko finale. Nisam siguran da bi pomoglo i to da su stvarno "radile" fekalije. Mada, pretnja je ostala da visi u vazduhu...

    Ne znam da li si negde na blogu (ili Blic forumu) objavio celu pesmu koju baš ti sviraš. Znam da je tu i tamo bilo po nekoliko sekundi ali ne sećam se da si pustio sebe da te odslušamo u cugu, kao da smo stvarno zastali na ulici pred tobom. Ne bilo ti zapoveđeno, možda bi mogao (u kućnoj radinosti) da sam sebe snimiš dok sviraš (samo zvuk) i okačiš na YT. Jedna pesma, nije puno... Mislim, da si poslastičar, sigurno bih ti tražio recept za neki dobar kolač. Ovako, i jedna pesmica će biti dovoljna.

    A sad odoh da pročistim uši, nikad se ne zna...

    OdgovoriIzbriši
  4. Pa, ti si u posedu natprirodnih moći ;)

    Što znači...

    OdgovoriIzbriši
  5. Priče su za odličan (5) .....

    OdgovoriIzbriši
  6. Ali, ako su ocene fakultetske, a? 6-ica je najniža prelazna...
    U svakom slučaju, fala na podršci u ovim kriznim momentima. :)

    OdgovoriIzbriši
  7. Много си критичан према себи. Прочитао сам до краја, наравно. Мада морам признати да често имаш "играрије" са муријом? Или грешим? Надам се само да ниси спавао у њиховим собама... поред курви, пијандура и сецикеса.

    OdgovoriIzbriši
  8. Procitah i ja do kraja:)..posto dugooo nisam bila na blogu, bas mi je prijalo da procitam tvoje dogodovstine.

    OdgovoriIzbriši
  9. Takodje prochitao do kraja, josh pre koji dan samo sam na odmoru pa me mrziii da kuckam... Lencharim maksimalno. Josh pre nekih mesec dana palo mi na pamet "sta ce da radi kad objavi sve dozivljaje vezane za struku", al` eto snashao si se ;) Ok su tekstovi skroz samo shibaj...

    Btw zao mi shto danas nisi bio samnom u Mitrosu (bez obzira na to shto se ne znamo lichno) da vidish scenu kad su u radnji pokushali da mi "ture" kineza YAMAHA c40 (za cerkicu krenula tatinim stopama BEZ NAGOVORA PODVLACHIM! :0) umesto one shto sam probao koja je stojala kao eksponat - a ja aj` nisam vishe u "kondiciji" shto se svirke tiche ali da ne vidim razliku zimedju cigle i sheshira bilo bi puno - ipak sam u gitarskim vodama preko 20 godina. Bila bi to odlichna pricha. E da... Mitros Novosadski da se ogradim... Pozdrav...

    OdgovoriIzbriši
  10. Izvinjavam se što kasnim sa odgovorima, ali nisam mogao ranije, jer nisam bio kod kuće.

    @Lomitelj
    Samo sam realan, pretpostavljam. Stvarno mislim da ove tri priče nisu na nekom nivou. Sa druge strane, što da ih ne stavim na blog? Pa, tako... Morao sam da napomenem da sam svestan da nisu nešto.

    Te igre sa policijom imam dva-tri puta u toku leta i par još par puta u ostatku godine. Ali, uvek su zgodne za blog (zlo)upotrebu, pa onda možda izgleda da se često cimam sa njima... No, dobro, za moj pos'o oni posle kiše i jesu najveći problem. Svako ima problema na poslu, je l' tako?

    Jednom sam bio u ćorci, ali o tom-potom...


    @Anonimna
    Ako nisi dugo bila, bolje da si prolčitala starije tekstove ;)


    @Blog trikovi
    Pa, kako sve, kada stalno dolaze novi? :) Dok sam "u sedlu" nema zime... Uvek će biti materijala. Jedino je moguće da opadne kvalitet, jer sam u prvoj godini postojanja bloga napisao neke interesantnije događaje iz prethodnih 20 godina, tako da nije moguće održati taj nivo.

    Prevaranti pokušavaju i, ako primetiš... kao, izvini greška... nemaju šta da izgube ako probaju da podvale.

    OdgovoriIzbriši
  11. Ulicni, procitala sam ja i starije tekstove ne brini..nemam bas vremena da redovno dolazim ovde, ali svaki put kad dodjem fino se opustim citajuci tvoje tekstove. Lagani su, neopterecujuci, zanimljivi..svakoga dana, u svakom pogledu, sve vise i vise napredujes. :)))

    OdgovoriIzbriši
  12. Meni uopšte nisu glupe, pogotovo ova srednja, samo sam očekivao da će baš pasti neki okršaj, ja mu ne bih mogao prećutati to, našao bih kako tako nešto da mu odmah vratim, al dobro, možda je opet i bolje što nisi odmah odreagovao

    OdgovoriIzbriši
  13. Ja sam zlopamtilo, bar teoretski, ali i vrlo lukav. Tako da, ako se budem osvetio, niko neće da posumnja u mene, jer će u međuvremenu proći izvesno vreme... ;)

    OdgovoriIzbriši
  14. ...a da ti promenis naslov ove strane,a?

    OdgovoriIzbriši
  15. Da je normalan naslov razočarali bi se ljudi, a ovako kada unapred očekuju nešto glupo, možda na kraju neko i pomisli da nije baš TOLIKO glupo... Moguće je i da je baš intrigantan naslov, jer vidim u statistici da je dosta otvarana ova stranica. Jedino... ne zna se koliko njih je izdržalo do kraja :)

    OdgovoriIzbriši