FACEBOOK stranica . . . . . . . Twitter . . . . . . YOUTUBE Kanal . . . . . . . B92 BLOG

23. 01. 2012.

KUČE SA KAPULJAČOM

==================================================================

Ovo je treći po redu post iz serije "Novogodišnja turneja 2011-2012."
Prethodni delovi:
1. "Music is everything"
2. "Nevolje sa kišom"

==================================================================

22.12.2011.

Ujutru kiša.
Popodne - takođe. Neka sitna kiša, taman kol'ko da me za'ebava da ne mogu da sviram tamo gde 'oću. To sve zbog gitare. Da nije nje, nikakav problem stajati na kiši tog (slabog) intenziteta.

Našao sam neki prolaz između zgrada, koji spaja dve ulice u okviru jednog šoping centra. Jedna apoteka nije radila, pa sam odabrao mesto ispred njenih vrata. Prvi put sam tu nameravao da sviram i zato sam rekao ženi koja je radila u radnji preko puta da ne brine, jer ću ja vrlo tiho. Namontirao sam se na samom kraju, da bih bio blizu i onima koji prolaze ulicom, jer je tamo veći promet ljudi (btw, to nije glavna ulica).

- Zaboravio sam na drugoj bateriji mini-štipaljke za bateriju, pa sam morao da upotrebim jednu crvenu za veš (za plus) i malo lepljive trake (za minus). Na drugoj jakni (zato što mi se ova glavna sušila) sam zaboravio i onu "ručicu" (ovo što je na slici). Imam dve iste jakne (jednu koristim, a druga je rezerva koju retko koristim), ali samo jedno to malo gvozdeno za zatvaranje rajsferšlusa, pa sam ga prebacio na tu rezernu, ali sam zaboravio da ga vratim nazad... Nezgodno je bilo sa otkopčanom jaknom 3 sata, stvarno. Sreća da sam se dobro obukao (prethodnu noć su padali sneg i susnežica i zahladnilo je), a i bio sam u zavetrini. A, duvao je neki baš 'ladan zimski vetar. Vetar, koji je odlepio parčence sa vlažnog plafona iznad mene, i "ubacio" mi ga u kofer (dobro, ne ceo komad...).

- Bio sam više puta u ovom gradu, ali ovog novog "pacijenta" ne znam... Ide i glasno priča, sam sa sobom. A, odavno, pak, nema jednog drugog "pacijenta", koji je išao po gradu sa "do daske odvrnutim" tranzistorom. Šetao je čovek i slušao muziku.

- Čeka lik 'žensku' koja je ušla u radnju, šeta levo-desno i dere se na mobilni telefon. Posle 10 minuta, zamolio sam ga da, ako može, šeta malo dalje od mene (da mi ne prilazi), jer u tom prolazu je k'o u nekom tunelu: odjekuje zvuk i sve se jače čuje.

- Doneli mi iz radnje preko puta kolače (+ 2 evra). Nude mi i kafu, sok... šta pijem. Ali, nisam hteo ništa. Malo sam mutav ja, namćor tip sam... Ako mi baš donesu nešto, ajde nekad i uzmem (ponekad posle bacim, kao što sam uradio sa ovim kolačićima od danas). Ali, kada me pitaju šta da mi donesu, da naručim nešto za DŽ, nikada ne kažem: "Daj to i to..." Nisam taki tip, šta da radim (i ne kažem da je to nešto mnogo cool, naravno)...

- Dečko je ubacio kartonsku čašu od Koka-Kole (sa cevčicom) u ono što su stavili ispred radnje... ono u šta ljudi treba da ostavljaju kišobrane, pre nego što uđu unutra... he, he... mislio je da je to kanta za đubre.

Kiša je počela jače da pada, pa mi je mokrila desnu stranu tela, pojačalo, kobilicu od gitare, desnu nogu... Ali, mrzelo me da se pomeram (iako sam dobio savet od jednog prolaznika), jer mi je u tom trenutku ostalo još oko pola sata "drndanja". A, i nadao sam se da će da 'olabavi'... Savetnik je pokazao na zvučnik od pojačala, a ja: "Brige bez, ima najlon iznutra (ispod rešetke)".

Kada sam završio, morao sam da čekam još oko pola sata. Tek kada je kiša malo oslabila, vratio sam se 'kući'. "Upalio" sam kombi. Radio je oko 40 minuta. Temperatura je postala prijatno viša. Malo interneta preko telefona, pa spavanje.

==================================================================

23.12.2011.

Pre podne - klasika. Sitna kiša...
Promenio sam mesto, jer je ona apoteka od sinoć sada bila otvorena, pa nisam mogao tamo. Pokušao sam u glavnoj ulici. Iz jednog kafića su ostavili otvorene suncobrane napolju (a, stolice su uneli unutra), pa sam se ubacio ispod jednog. Međutim, kako je kišica prestala, a gužva i galama su bile prevelike (pa mi je slabo išlo), otišao sam u sporednu ulicu, gde inače sviram (u radno vreme!), kada sam u ovom gradu.

- Crnac mi se javlja kao da se znamo. Ja ga nisam prepoznao (pa, zar nisu nama bledolikima svi oni isti, a?), dok me nije podsetio da se znamo od letos. Da, ubacivao je ponekad siću, kada bi ga put naneo. On je od onih pokretnih prodavaca.

- Jedna devojčica je toliko buljila u mene dok je prolazila, da nije ni primetila da mi je šutnula koferče za pare.

- "Pacijent" od juče, posle 3 kviz pitanja koja mi je postavio (nešto bezveze me je zapitkivao), ubacio je 1 euro. Ali, prethodno je hteo da proveri "da li je to dosta, da nije malo možda?". I to pitanje je ponovio par puta, pre nego što je konačno ubacio taj drljavi evrić i pustio me da nastavim da radim svoj posao.

- Kamion je ušao u pešačku zonu, da bi iz njega istovarili neku robu u restoran koji je bio preko puta mene. Morao sam zbog njega da prekinem, iako mi je namera bila da sviram još 15-20 minuta. Stao je ispred mene... dobro, ne baš tačno ispred, već malo desno od mene (cela 3 metra), tako da je bilo glupo da nastavim da sviram. Mogao je vozač da stane još 5 metara dalje i onda bi to bila druga stvar. Ali, poznato je da ljudi ne razmišljaju o tuđim problemima koliko o svojim. Znači, morali bi zbog mene da produže za nekoliko metara put kojim transportuju robu od kamiona do restorana, a kako sam ja samo tamo neki ulični svirko, ko me j..., je l' tako...

U pauzi između prepodnevne i poslepodnevne svirke, skoknuo sam do česme i napunio balon (6 litara) vodom sa javne česme. Onda u Supermarket, jer sutra je 24. decembar i neću imati vremena da se bavim trgovinom (sviraću ceo dan - video sam na netu da neće biti kiše), a zatim slede neradni dani (zbog Božića), pa će prodavnice biti zatvorene. Osim hrane, kupio sam u Supermarketu i jednu igračkicu za sina, iako je on već unapred (10 dana pre termina) iznudio Novogodišnje igračke od mene i majke, osim one koju treba da donese Deda Mraz. Nju nije ni pokušavao da traži ranije, pre roka, jer ZNA da dotični deda dolazi u tačno određeno vreme, pa nema svrhe...

Posle podne...
- Jedan deda iz restorana preko puta je buljio u mene dok sam se spremao. Mnogo mu je bilo zanimljivo da me posmatra dok se pripremam za svirku. Mahnuo sam mu rukom, u fazonu "Ćao", a on se uzvrpoljio, pa je počeo da gleda levo-desno i pozadi, da bi video koga ja to pozdravljam. Ma, jok... nije ukapirao moj gest (koji je trebalo da znači: "vidim da buljiš u mene bez prestanka"). Pomislio sam da napravim rukama, kao, dvogled i gledam u njega tako. Valjda će razumeti...
Digresija: Jednom davno, kada sam stao kombijem pored puta da operem kosu, neki Cigani su me gledali kao da ko-zna-šta radim (imali su baraku, na 80-100 metara udaljenosti), a ja sam tada napravio rukama taj gest (kao, držim dvogled u rukama) i počeo da gledam u njih, pa su oni ukapirali i počeli da se smeju.
Počeo sam da sviram, a dedica je nastavio da gleda u mene. Snimio sam ga malo i telefonom. Vidi se u prvoj sekundi kako skreće pogled, kada shvata da ga snimam. Ponovo sam mu mahnuo. Napravio sam i fotografiju (eno je malo gore). 2 sata je on tako sedeo tamo. Kasnije je malo čitao novine, malo pričao sa crncima, koji su tamo navraćali (da gostima ponude to što prodaju)... Na kraju, kada je odlazio, ubacio je neku siću kod mene i mahnuo mi rukom na isti način na koji sam ja njemu bio mahao (ono, levo-desno dlanom).

Kada su se zatvorile prodavnice, prešao sam u glavnu ulicu, da još malo poradim. Tamo su kafići, pa ima prometa do kasno u noć.

- Donosi mi tip čaj i kaže: "Baš sam te se setio ovih dana. Svake godine dolaziš...". Vlasnik jednog kafića...

- Tražio mi čovek sitno, a ja nisam kapirao šta hoće. Mumlao je nešto i gledao u moj kofer sa parama, pa sam pomislio da je on još jedan ulični "pacijent" kome je interesantno da komentariše kako i koliko u mom koferčetu ima para... Ali, onda sam video da u ruci drži 20 evra, pa sam konačno skontao da me pita da l' imam sitno... Rekoh mu da nemam, mada sam ispod duplog dna imao. Žalio sam slučaj, ali nisam mogao da prebiram po koferu (još i da me gledaju prolaznici) da bih mu razmenio tih 20 evra. Osim toga, obećao sam čoveku kod koga kupujem ribe (u mom komšiluku), da ću sve novčiće od 2, 1 i 0,50 eura sa turneje sačuvati i doneti ih njemu. Potrebne su čoveku za kusur...

Posle svirke - kraće putovanje do susednog grada.

==================================================================

24.12.2011.

Počeo sam oko 10:30, a bilo je bolje da sam još malo ranije startovao. Klinci su ubacivali k'o ludi. Oni što dan uoči Božića idu po kućama, po prodavnicama, i pevaju "Jingle bells...", a ljudi im daju bombone, pare, ko šta ima... Njima je to zajebancija, pa onda, kada prođu pored mene, tu svoju 'zaradu' prosleđuju meni. Mislim da sam samo od dece zaradio 50 evra danas.

Velika je gužva. Osim što je Badnji dan, takođe je i poslednji radni dan pre praznika, a ovo danas je bio i prvi sunčan dan posle dugog kišno-snežnog perioda. Iza mene je bio bicikl-parking, pa sam, da me ljudi ne bi pregazili, izvuk'o jedan bicikl i postavio ga kao prepreku. Tako sam malo skrenuo prirodni tok ljudi na tom mestu (samo u udarno vreme: od 12 do 14 h). Kad se vlasnik vrati i uzme taj bicikl - ja stavim drugi (to se ponovilo 2-3 puta). Oni, normalno, i nisu znali da sam ja krivac što im bicikl nije na istom mestu na kome su ga ostavili (već par metara izvučen napolje)... Šta ću, moram da se snalazim...

Kučence u jakni sa kapuljačom
(vidi se i senka od gitare)
- Ko je u životu video kuče sa jaknom (a jakna mu ima kapuljaču), neka podigne ruku... :)

- Dedi, koji ima kiosk 10 metara od mesta na kome sviram, zaboravio sam da donesem litar belog vina, koji sam mu obećao prošle godine. On će da živi 120 godina, taj deda. Non-stop se smeje, pozitivan je skroz, a i fizički aktivan. Inače, svake godine mi daje iste savete: da se dobro obučem, da spavam na nekom osvetljenom mestu (tj. parkiram se tamo), jer ima svakakvih ljudi...  Predložio sam mu da se narednog dana slikamo za uspomenu, a on se oduševio, kao da se nikada u životu nije fotografisao. Još jedan savet: da se dobro hranim. Ja: "Ovih dana mislim samo na sviranje, a posle imam celu godinu da jedem...". On: "Ne, ne... lepo da jedeš i da budeš jak..."
Inače, kupio sam mu to belo vince kada sam bio u Leskovcu, odmah posle turneje (trenutno je 'parkirano' u garaži), tako da mu ga sledeće godine obavezno nosim.

Ovaj je bio "Nudista"
Oko 14:00 sam popio energetski napitak. Svirku sam završio u 16:30. Znači 6 sati 'guslanja'.

Uveče još 5 sati i 15 minuta muziciranja.

==================================================================
==================================================================

Sledeći deo: "Sponzoruša"

==================================================================
==================================================================

Broj komentara: 6:

  1. U jakni sam vidjeo al sa kapuljačom nikad,

    OdgovoriIzbriši
  2. Беше киша, сад је снег. Чини ми се да ће сад сви остали кучићи да завиде оном са капуљачом.

    OdgovoriIzbriši
  3. Također s kapuljacom nikad nisam vidjela :)

    Fizikalna Terapija Osijek

    OdgovoriIzbriši
  4. pa, modernizuju se i kučići... :)

    OdgovoriIzbriši