FACEBOOK stranica . . . . . . . Twitter . . . . . . YOUTUBE Kanal . . . . . . . B92 BLOG

18. 04. 2011.

VIOLINISTA U METROU


Washington DC,
Stanica metroa, hladnog januarskog jutra 2007.g.
Čovek na violini svira Bachovo delo nekih 45 minuta.
Za to vreme, približno 2.000 ljudi prodje kroz stanicu, većina na svom putu ka poslu.

3 minuta nakon što je počeo sviranje, sredovečan čovek primećuje muzičara koji svira.
On usporava korake, zaustavlja se par sekundi, a zatim žurno odlazi svojim poslom.

4 minute kasnije:
Violinista prima svoj prvi dolar: žena baca novčić u šešir, i bez zastajkivanja, nastavlja hod.

6 minuta kasnije:
Mladi čovek se naginje preko ograde da ga čuje, zatim pogleda na ručni sat i nastavlja žureći.

10 minuta kasnije:
3-o godišnji dečak se zaustavlja ali ga majka odvlači žureći. Klinac zastaje da ponovno pogleda violinistu, ali ga majka vuče i oboje odlaze žureći. Nekolicina druge dece je pokazala interesovanje. Svaki roditelj, bez izuzetka, je prisilio svoje dete da produži.

45 minute kasnije:
Violinista svira bez prestanka. Samo 6 ljudi se zaustavilo i kratko slušalo. Nekih 20-ak ljudi su dali novac, ali su produžili bez zaustavljanja. Svirač je sakupio ukupno 32 dolara.

1 sat kasnije:
Muzičar završava svirku i nastaje tišina, što takođe niko ne primećuje.
Niko ne aplaudira, niko ne daje bilo kakvo priznanje.


Prava istina:
Niko nije znao da je muzičar u stvari bio Joshua Bell, jedan od najvećih današnjih violinista.
Svirao je jedan od najtežih komada ikad napisanih, na violini vrednoj 3.5 miliona dolara.
Samo dva dana pre ovoga Joshua Bell je rasprodao koncertnu salu u Bostonu gde je prosečna karta koštala 100 dolara.

Ovo je istinita priča. Inkognito svirku Joshue Bella na stanici metroa je organizovao Washington Post, kao deo sociološkog eksperimenta o percepciji, ukusu i ljudskim prioritetima.

Postavlja se pitanje:
"Da li u uobičajenom okruženju, u nezgodno vreme, uopšte prepoznajemo lepotu?
Prepoznajemo li talenat u neočekivanom kontekstu?
Koliko snobova ima među nama koji idu na koncert plaćajući preskupe karte, a to isto ne prepoznaje na ulici?" Čemu umetnost?


Pogledajte i video...




Tekst sam 'skinuo' sa www.blic.rs (a, odakle su oni, ne'am pojma...).


Broj komentara: 5:

  1. Zanimljiva prica..ocigledno da je odgovor negativan. Verovatno da ljudi ne ocekuju bilo kakvog virtuoza u metrou..svako za svojim poslom zuri..ne ocekuju, samim tim i ne primecuju..uostalom, jako je mali broj ljudi koji uspeju da prepoznaju istinsku ljepotu..bojim se da je vise onih kojima moras staviti etikete, pa da bi se divili..bez etikete nista..

    OdgovoriIzbriši
  2. - Gde cemo veceras da izadjemo?
    - Idemo u metro, ima jedan strava violinista, svira, otkida...
    Za sve ima vremena i mesta. Problem je kad se to pomesa.

    OdgovoriIzbriši
  3. Strava,takvih ima dosta i po muzejima, modnim revijama, pozoristima, prijemima.......to su egomani,skorojevici, snobovi... i jedini moj komentar za njih je da vole da budu VIDJENI.

    OdgovoriIzbriši
  4. Pa, u koliko sati je svirao, mnogo dobro je prošao (u dolarima).
    Što reče Spira, sve ima svoje mesto i vreme! Ako se malo pomeša...

    OdgovoriIzbriši
  5. Slazem se da medju nama ima dosta snobova, ali ne treba ovu situaciju posmatrati samo sa te strane. Treba imati na umu da su ljudi u terminu u kome je sve ovo snimano zurili na svoje poslove, a ja vrlo dobro znam kako su mnogi u Americi optereceni poslom i ocuvanjem radnog mesta u ova krizna vremena. Mozda bi sve bilo drugacije u kasnijim poslepodnevnim satima, kada ljudi idu sa posla i kada su za nijansu opusteniji.

    OdgovoriIzbriši