FACEBOOK stranica . . . . . . . Twitter . . . . . . YOUTUBE Kanal . . . . . . . B92 BLOG

22. 09. 2010.

ODAKLE TI OVE PARE ?


Kada je prošlo to moje prvo "uličarsko" leto (1989.), i ja se trijumfalno vratio kući, dosadjivao sam svima redom sa svojim pričama. Otprilike k’o oni “Solunci”, što su po bezbroj puta iznova prepričavali svoje ratne avanture.
Odmarao sam 50-ak dana, a, onda, krajem oktobra krenuo ponovo!
Bila je to četvorodnevna (mini) turneja: Beograd, Zagrab (2 dana), pa opet Beograd.
Ne sećam se da li se u Beogradu dogodilo nešto posebno interesantno, jer sam kasnije puno puta tamo išao da sviram, pa ne znam šta je tačno koji put bilo.
U Zagrebu je jedan drug (moj komšija) bio u vojsci, pa sam ga posetio. Da bih ga pronašao, pitao sam jednog taksistu da li ZNA gde je Vlaška ulica (tamo je bila kasarna). On me je onako “nezgodno” pogledao i rekao:“Pa, bilo bi glupo da ne znam!”
Vlaška ulica je jedna o najvećih ulica u CENTRU Zagrebu, to sam kasnije saznao.
Zanimljiva je bila razlika izmadju BG i ZG.
U BG su mi ljudi bliže stajali, kad sam svirao. I više me zapitkivali.
Dobro, i "Knez-Mihajlova" je tesnija od zagrebačkog Trga Republike [sada Bana Jelačića]).
U ZG su ljudi bili na većoj distanci, što mi je i odgovaralo (uvek sam imao tremu kad više od... NULA ljudi zastane da me posluša), i nisu me mnogo ”uznemiravali”.
Ipak, posle jedne svirke, priš’o mi je neki tip da mu objasnim kako to sviram (Stanley Jordan tehnika...).
Demonstrirao sam mu malo (i on je bio neki gitarista).

Polako, polako, kasnije, skrenuo je razgovor.
Počeo je da mi priča o hari-krišni. Meni je to bilo zanimljivo, jer sam prvi put slušao takve stvari ( 1989. je to bila), pa sam i postavljao pitanja.
Davio me on, davio, ja postavljao pitanja, ali...
Na kraju mi je bilo dosadilo,a, on, kada je video da ja želim da zbrišem, reče, kao:„Čekaj, pa, ne možeš tek tako sada da odeš! Što sam se ja mučio 2 sata?"
he, he... izgleda da je bio dobio zadatak od svojih da misionari po gradu.

Spavanje je bilo po vozovima.
A, pošto sam bio dva dana zaredom u Zagrebu, malo i na železničkoj stanici, a, i na klupi u parku.

Od "pazara" koji sam inkasirao za ta 4 dana, kupio sam neki sintisajzer. 250 DM je koštao.
Vrlo loš, jedva da nije bio igračka (danas jeste,jer moj sin od 6 god. povremeno „svira“ PO njemu)!
Baš je kao ovaj sa fotografije!


A, što ova priča ima takav naslov, pitate se vi, možda! Pa...

Moji roditelji nisu bili baš sigurni da se od sviranja na ulici može nešto zaraditi, iako sam doneo nešto sa svoje prve turneje („Varljivo leto 89-e“). Za ova 4 dana, rekoh, zaradio sam oko 250 DM, što je u to vreme bilo oko pola radničke plate. Tada su postojale samo novčanice (znači - HARTIJA), pare sam stavljao u ranac, na dno, a, odozgo- pojačalo i razne druge stvari, tako da su bile skroz izgužvane!
Kada sam, u sred noći, stigao kući, istresao sam pare iz ranca na kuhinjski sto, sa namerom da novčanice „ispeglam“ i prebrojim.
Bila je to GOMILA para, jer... em su bile skroz izgužvane, em ih je bilo puno!
Moj (pospani) otac je zabezeknuto gledao u tu GOMILU novčanica na stolu i upitao me: „Odakle ti ove pare?"

Broj komentara: 9:

  1. Čekaj, je l' to prosečna plata '89. bila niža nego sad? Uputi me malo, ipak sam ja tad imala 4. :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Pa, ne znam kolika je sada ... ali, tada je radnička plata bila možda oko 500dm, a, to bi bilo današnjih 250eura.
    Ali, tada se za tih 500dm moglo "pazariti" mnogo više nego danas za 250eur. Recimo benzin je bio ispod 1dm (ili 0,5eur). Osim toga, svi su mogli da rade, tako da su porodice imale više prihoda.
    A, i mnoge stvari su bile besplatne , ili jeftine (struja, recimo).

    OdgovoriIzbriši
  3. Mhm, kapiram. Kao danas 500 evra, ali uz manje troškove. Verujem, uglavnom, da ti je tada bilo opuštenije, tj. da su ljudi bili opušteniji. Danas, na sve strane, besan svet. :(

    OdgovoriIzbriši
  4. Da, skroz druga atmosfera.
    Do 1991. YU je bila naj zemlja, sa naj ljudima!
    A, onda su počeli da nas brane jedne od drugih ...

    OdgovoriIzbriši
  5. Jes' vala. Ne zna danasnja omladina sta je to SFRaJ. Ali kao i Raj, i nas razbucase...

    OdgovoriIzbriši
  6. Viši inspektor Bešević30. 10. 2010. 15:56

    Sintisajzer sa slike je Fujitone 3A ako se dobro secam i nije bio tako lose za pocetnike koji hoce da uce da sviraju. Imao sam ISTI!!! :)
    SHOW biz ( a i ulicno sviranje je show biz) uvek donosi pare,i ne znam zasto ga bije glas da neam para. :)))
    Moj brat je jedno vreme svirao po kaficima i klubovima po BGu i radio je uporedo u nekoj firmi (kao i jedan moj bivsi kolega) i situacija je bila sledeca,od onoga sto zarade od svirke zive,a platu stekaju na racunu po nekoliko meseci,ili citavu godinu i duze da ima za ne daj boze. Tako da su za 8 dana u mesecu (petak,subota) zaradjivali jos jednu mesecnu platu,plus ako im uleti neki baksis i sl.
    Socijalno i zdravstveno NEMA,kao sto ga nema ni u firmama danas,tako da SVI U SHOW BIZNIS!!! :))

    OdgovoriIzbriši
  7. Ja i dan-danas imam isti taj sintisajzer kuci,skuplja prasinu. Moji kupili da ja ucim da sviram,ali s obzirom da sam totalni antitalenat a i oni takodje, skuplja prasinu vec 20 godina.

    OdgovoriIzbriši
  8. Ogromna je razlika u vrijednosti onda i sad, sjećam se da smo tada od regresa koji mama primi, tata, ona i ja išli na more 10 dana, obavezno u neki hotel svaki put i uvijek ostane od tog regresa para kad se vratimo kući, tatin regres se nije ni dirao koji je bio veći od maminog, a sada mama za iti taj regres ne može da priušti sebi i tati 5 dana na moru u privatnom smještaju

    OdgovoriIzbriši