FACEBOOK stranica . . . . . . . Twitter . . . . . . YOUTUBE Kanal . . . . . . . B92 BLOG

17. 12. 2013.

CUNAMI


Ovo je treći (i poslednji) post sa turneje avgust-septembar 2013.
1. tekst: "Zabranjeno ometanje pilota i uličnih svirača"
2. tekst: "Nebeski noktić"

* * *

14.09.2013.
"Jel' to ti sviraš ili radio?" - pita me žena, nakon što mi je iz svih uglova razgledala pojačalo. Ja, umesto odgovora, podignem ruke sa gitare na 2-3 sekunde (i, naravno, muzika stane), pa nastavim da sviram...
Takvih 'pacijenata' je bilo oduvek, još od 1989. Najpre je bilo da, kao, koristim kasete, pa onda CD-ove (za radio se ne sećam da je bilo). Dobro, mogao bih ja to da uzmem i kao kompliment: znači njima se čini da je to što se čuje lepo, pa nije moguće da ja sve to SAM sviram. A ko ima i oči i uši u funkcionalnom stanju, može prosto da poveže ono što čuje sa onim što vidi (pokreti mojih prstiju) i sve postaje jasno. Znači, i nije mi to nikakav kompliment, s obzirom na to da dolazi od slabije inteligentnih individua. Inače, bilo je takvih komentara, da sam kao pustio disk, mnogo češće do 1994. (ili meni kažu ili u prolazu prokomentarišu, a ja čujem). Od 1994. sam počeo da sviram na dve spojene gitare, pa onda ti neki pametnjakovići valjda kontaju da, pošto koristim dve gitare, normalno je da to tako 'punačko' zvuči.

Pitao me jedan dečko da li mogu da mu sviram Metalicu i, pre nego što sam uspeo da mu odgovorim, sam je zaključio da ne mogu jer "nemam over drive"... (za one koji ne znaju, to je jedna spravica, 'efekat' za gitaru)
Šta da kažem... blago tim samouverenim osobama (u kakvu će izrasti i taj tinejdžer) koji se prave da se u sve živo razumeju. Čulo dete za 'overdrive'...

Jedan stari roker je obećao da će mi večeras doneti neke diskove na dar. Ja sam se kao branio da nema potrebe, ali je on bio veoma ponosan na svoju muzičku kolekciju, tako da sam prihvatio poklon. Reče da će nasnimati 5 CD-a, pa ja posle mogu da odaberem šta mi se sviđa. Aj, dobro, fala...

Inače, juče sam popravio prekjučerašnji rekord turneje i po dužini svirke u jednom danu (sa 7 na 8 sati), a i po zaradi. A mislim da ću danas dodatno da popravim oba ta rekorda...

*

15.09.2013.
- Dobio sam samo 1 CD, a ne 5 komada, izgleda da drugar nije bio vredan. Ali, svejedno mu fala i na ovom jednom, kao i na 6€ (4 juče + 2 večeras). A snimio mi je, reče, nešto italijansko, pa nešto špansko, pa nešto argentinsko... videćemo, tj. čućemo.
- Prvi rekord turneje nisam oborio (samo sam ga izjednačio: 8h svirke), drugi jesam...

Jedan od tri mlada delikventa, onaj koji već sa 14-15 godina ima polomljen jedan prednji zub, pita me da li može malo da proba i već prilazi, valjda misleći da ću sigurno da mu dam gitaru... Posle me pita (a sati je oko 22): "Od jutros si ovde, a?" Ja mu odgovaram: "Malo sam jutros svirao, pa sad ponovo, nisam ceo dan ovde..." A trebalo je da mu postavim kontra-pitanje: "A ti od jutros šetaš ovom ulicom?". Pa ako je pametan, može da mu se kaže samo...

*

15.09.2013.

Motor radi, baterije se pune...

Preksinoć, nakon svirke, oko 1h posle ponoći, prikačim ja baterije na jedan kabal koji ide do akumulatora (da se dopune) i 'upalim' kombi. Prolazi neki tip i nešto me zagleda (sedeo sam na svom vozačkom mestu) dok sa ja čitao nešto sa neta, na telefonu. Za minut-dva, eto njega ponovo, vrti se tu napred-nazad. U retrovizoru vidim kako obilazi oko auta koji je parkiran iza mene, proverava da li su zaključana vrata. Onda je seo na neki stepenik. Sedi on tako, malo ustane, pa ponovo sedne. 5-6 metara ispred mene je. Pošto je video da ja ne mislim da krećem (čekao je da ja odem, izgleda), iako mi radi motor, poče on da i na autu ispred mene proverava vrata. Još je izvadio i baterijsku lampu i gledao šta ima unutra.
- Šta radiš to? - promumlam ja onako za sebe i upalim svetla (ispred mene je bio parkiran jedan motor, pa onda taj auto). Iako sam ga osvetlio, on je ladno proverio vrata i sa druge strane auta, pa onda otišao. Narednog dana, tj. juče, viđao sam ga kako traži pare od prolaznika. Bilo je mračno one noći, ali sam zapamtio njegovu maskirnu majicu.

Evo, uslikao sam ga dok je žickao pare na ulici.


Danas (nedelja je) nisam svirao u toku dana. A bolje da jesam, a da nisam večeras... Bío lep dan, dosta prolaznika, verovatno i mnogih koji možda ne šetaju radnim danima. A večeras zahladnelo, samo omladinci se nešto kao muvaju gradom. Prekinuo sam, zbog slabe zarade, posle 2,5 sata. Ali, eto... dugo sam čekao nedelju da ujutro malo duže spavam, ubilo me psihički to dvokratno sviranje danima...

Mog'o bih ja i da se preimenujem u Ulični Pevač... Često čujem kako roditelji, dok im daju pare i šalju íh da ubace, kažu svojoj decí: "Idi daj onome što peva", ili "... pevaču". A što ja nikada na ulici nisam otpevao ni jedno slovo, nema veze...

*

16.09.2013.
Danas je prošao 24. dan turneje i prvi put sam malopre štimovao gitaru (ne računa se prvo veče turneje). Muzikanti, konkretno gitaristi, znaju šta to znači. Nisu mi loše ove gitare, dobre su i žice, ali najveći razlog zašto mogu i po 120 sati da sviram bez doterivanja štima je taj što sam nežan sa svojim gitar(ic)ama... :)

*

17.09.2013.
"Mogu da ti dam 16 evra" - kaže mi klinac - "znaš, imam toliko kod kuće".

Problem u malim mestima je taj što se ljudi međusobno poznaju, pa se često dešava da se sretnu i počnu da ćaskaju baš ispred mene. A ja se uvek pitam kako im, onako slučajno, ne padne na pamet da se pomere malo u stranu, pošto i moja galama njima može da smeta (ako su na dva metra ispred pojačala).

Dnevni boravak, mesto na kome provodim vreme između 14:30 i 18:30 (otprilike), bio mi je ispred jednog napuštenog auto-servisa. A tamo unutra je živeo neki beskućnik, koji je odlazio u grad baš kada bih ja stigao tamo. Smena straže...

*

18.09.2013.
Kad neko počne da "brčka" (leskovački izraz) po novčaniku, svi na raskrsnici bulje i čekaju da vide ko je srećni dobitnik: 2-3 prosjaka, a i ja pomalo ispod oka. Bila gužva danas, svi uličari hoće centralno mesto za svoj posao.

Za mačke i kosti i koža, a za mene SAMO meso od pečene kokoške...


*

19.09.2013.
Danas upisujem 2 nova mesta u spisak onih u kojima sam svirao na ulici. Pre/oko podne u jednom gradu, a uveče u obližnjem turističkom mestu. Ali nisam se ovajdio od septembarskih turista, sve sami tzv. "hokejaši"... (babe i dede sa štapovima)
Sad ću da se vratim u grad, za sutrašnju prepodnevnu svirku, posle koje vozim 3 sata (pa u nedelju ponovo, jer se polako vraćam kući).

*

21.09.2013.
Ukrade mi jajara 1€! Ja mislio stavio nešto, a on se čovek poslužio. Još me u odlasku pozdravlja palcem prema gore. Posle 5-6 sekundi, kao ček' da vidim ja kol'ko je ubacio, ali... gledam i čudim se kako ne mogu da vidim taj njegov novčić. "Gde li se samo zavukao", pitao sam se. Kad odjednom primetim da mi ga nema 1 evro: u koferčetu su bili samo "Mamac" i 3€ (2+1) koje je malo pre toga stavio jedan dečko. A ovaj lopov je već bio odmakao oko 30m, nisam mog'o da ga jurim... Posle sam stalno gledao na tu stranu i čekao ga da se vrati, da mu... mamicu pokvarenu. Zapamtio sam da je imao malo dužu kosu, majicu sa širokim štraftama i da je nosio u ruci kacigu za motor. Bolje što nije ponovo prošao, ne znam stvarno šta bi bilo... Ali posle sam se o'ladio... A i stvari treba posmatrati pozitivno, kad god je moguće: mogao je, recimo, da mi uzme 2€, a ne 1... :)

Dogodile su mi se u karijeri još neke sitne krađe, ali otom-potom...

Imam još 2 dana posla i 500km do kuće, a ostadoh bez rezervnog točka. Nije problem što sam prilikom parkiranja pocepao gumu na nekoj oštroj ivici (ionako bih je uskoro zamenio zbog istrošenosti), nego što sad ne znam dal' sutra da nabavim neku polovnjaču za rezervu il' da pičim ovako... Treba sutra da sviram, pa u nabavku, gde sad da tražim vulkanizera.

Da je u mojoj moći, uveo bih od 20:00 policijski čas za tinejdžere u mestima u kojim sviram. Ako može i petkom i subotom - super, a ako ne može - onda samo subotom. Ometaju me neviđeno. Govore glasno (da ne kažem DERU SE), guraju se, skaču, idu u velikim grupama... A ja se samo u sebi molim da ne zastanu u mojoj blizini. Jer ako zastanu, onda im naiđe još drugara i drugarica, a kad će da se udalje - to niko ne zna...

*

22.09.2013.
Zakrpio sam gumu kod vulkanizera, pošto níje bila pocepana sa strane, kako sam mislio, već sam je negde probušio. A evo i dijaloga sa dečkom koji radí tamo (kada je sve bilo gotovo i spremao sam se da krenem):
On: "Gde ćeš sada?"
Ja: "Pa, znaš, ja sviram na ulici, tako putujem od grada do grada..."
On: "Dobro, na koju ćeš stranu?"
Ja: "A neću danas nikuda da idem, tek sutra"
On: "Mislio sam da ti pokažem put"
Ja: "Ma, znam, nema potrebe"
On: "Mislim, hoću da ti pomognem da izađeš odavde"
Ja: "Aha..."
On je samo hteo da zna da li ću da idem levo ili desno, kada izađem iz njihovog servisa, da bi mi pomogao, pošto je trebalo u rikverc da izađem na ulicu. A ja se raskokodakao... :D

Pozvao onaj čovek iz radnje policiju
(videti www.ulicni-muzicar.blogspot.com/2013/10/zabranjeno-ometanje-pilota-i-ulicnih.html ), pa sam morao da se pomerim 20m dalje... Prišao mi je jedan od pandura i rekao da ne mogu tu da sviram. Ali pošto su dobili hitan poziv i otišli (on i njegove kolege na motorima), ja sam 'ladno nastavio. Međutim, vratili su se za pola sata, pa mi je taj isti ponovio da ne mogu tu da sviram, jer se neko žalio, zvao ih preko telefona (jasno je ko). Onako drugarski mi je dao savet da se pomerim malo, što sam ja i učinio: 20 metara dalje sam zauzeo novu poziciju. I mogu vam reći da je super bilo, dogodine ću tamo da sviram.

Treba mi 5 l vode (baš sam izmerio) da bih oprao majicu (+ mali lavor i sapun, naravno). Jeste treći dan od pozadi do kraja turneje, ali ostao sam bez čistih majica sa rukavima, u kojima sviram. Eno je na suncu, suši se...

6 sati sad u komadu + 3,5 sati u toku dana = rekord turneje popravljen za 1,5 sat. Sad na kraju sam malo i uživao, kad nije više bilo gužve. Svirao sam za svoju dušu neke pomalo zaboravljene stvari...


23.09.2013.
Eto, doživeh na sviranju i tsunami. "Zaradio" sam prljavu morsku vodu! Evo kako je to bilo:
Upravo je veliki brod uplovio u luku, pa mi je jedan deda (sigurno meštanin) savetovao da se privremeno sklonim, jer će za koji minut voda da iskoči i prelije se, zbog talasa koje proizvodi taj drljavi brod. Ja sam ga sa nevericom pitao da li će baš do mene da dođe ta voda, a on mi je pokazao dokle će da dođe, a to je bilo, po njemu, čak 2-3 metra iza mene. "Ma, ajde..." - rekoh ja sam sebi - "preteruje stari". Već sam imao iskustvo sa tom poplavom šetališta u ovom gradu i tada voda nije bila doprla toliko daleko. Plus, sada sam dosta bliže krivini (malo sam zaštićeniji od udara sa otvorenog mora), prošli put (pre 5-6 godina) sam svirao jedno 100 metara dalje.
Ali, ali, ali...
Imao sam samo nekoliko sekundi za spašavanje! No, samo sam ustao, što je bio dosta glup potez, kao da će to nešto da mi pomogne (trebalo je da stavim gitaru na stolicu i spašavam pojačalo i ranac). Stvarno je voda velika sila. Ne možeš joj ništa. Napunila mi je koferče, okupala ranac, napunila patike... i to slana i PRLJAVA voda (oprala je beton na šetalištu). Sreća pa je pojačalo uvek okrenuto prema gore, tako da voda nije prodrla u njegovu unutrašnjost.
Sad moram da pravim novi "MAMAC"...


Čovek me pita kako ja to svíram, a ja mu malo demonstriram kako radim sa levom, pa sa desnom rukom i kažem da je to otprilike onako kako se svira klavir.
On: Ali, gitara se ne svira na taj način.
Ja: Ja tako sviram.

- Mnogo lepo svirate, neka je Bog sa Vama - reče, ubaci 5 centi i ode da nastavi da žicka pare od ljudi koji sede u kafiću.
- Neka, fala, nije potrebno - odgovorim mu ja, ali u sebi (odnosi se na društvo druga Boga).

Pita me žena da li sviram zato što nemam para ili tako... na putovanju. Ja joj rekoh da mi je to posao, na šta je ona uzvratila sa "aaaa, stvarno?"

Taman kada sam završio i počeo da se pakujem, prilazi žena.
"Da ostavim nešto ili ne?", pita me.
Ja: "Pa, ostavte ako hoćete..." (bolje da ostavi, nego da ne ostavi, jel' tako?)
"Gde da stavim", pita ona, a ja joj otvorim cunamijem razbucani kofer....

*

24.09.2013.
Evo mene ponovo kući. Do neke nove (mini) turneje ću malo da 'ladim prste. Bila je zanimljiva ova upravo završena jednomesečna turneja. Svirao sam više od 150 sati, zarada je bila ok, zbog kiše ili jakog vetra sam izgubio svega 2-3 sata posla, a zbog policije samo desetak minuta (selidba na novu lokaciju, prekjuče).

Broj komentara: 6:

  1. Sramota,ne znaš Metallicu odsvirati :)

    OdgovoriIzbriši
  2. :) ma nikad ih nisam slušao, malo su nemelodični za moj ukus :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Konačno taj cunami. E, Ulični, kud se ne skloni na vreme.

    OdgovoriIzbriši
  4. A mozda je taj seco sto ti je klapio euro bio gladan, nozda je kupio nesta da jede... :-D

    OdgovoriIzbriši
  5. možda će i onaj ko ti ukrade mobilni, da ga proda i od tih para da se hrani 20 dana.. :)

    OdgovoriIzbriši