FACEBOOK stranica . . . . . . . Twitter . . . . . . YOUTUBE Kanal . . . . . . . B92 BLOG

13. 02. 2012.

ZAŠTO (ne) VOLIM SNEG


Dok čitate, poslušajte ovu prigodnu pesmicu...



Četvrtak, 09.02.2012.

Hladno je, pa sam odvez'o ženče na pos'o. Posle sam odveo sina u školu. U povratku sam kupio hleb, mleko i mleveno meso i platio struju. Nisam radio 12-13 dana. Bio sam malo bolestan i zato sam propustio prerhodni vikend. Sada sam ok, pa sam se spremio i otišao na svirku. Tu, u blizini (drugi kraj grada).

Odavno nisam tamo svirao pre podne (u večernjim časovima jesam), pa sam malo birao između 3 mesta. Na kraju sam se ipak odlučio za staro mesto, preko puta jednog supermarketa. Ispred ulaza u njega, sedeo je stari prosjak, kome su "mušterije" oni koji ulaze ili izlaze iz tog supermarketa.

Dok sam se pripremao, "nacrtala" se preko puta, malo levo od mene, i jedna ciganka, koja je držala neku ikonu u rukama, kao, da 'vata ljude na to... Klečala je na svojoj torbi i gledala prema dole. Već sam skoro bio spreman za "nastup", pa sam rešio da ostanem tu. Da je ona stigla pre mene, otišao bih malo dalje od nje. 

Svima nam je slabo išlo, pa smo počeli da se osipamo postepeno. Prva je otišla ciganka, pa je onog prosjaka ispred supermarketa zamenila njegova žena (tako sam ukapirao - da mu je žena). Ja sam planirao da za vikend sviram tu i na još jednom mestu (kombinacija pre-posle podne), ali sam promenio plan...

Svratio sam do kuće da uzmem neke sitnice i nešto hrane iz frižidera (u kombiju sam već imao kroasane i razne konzerve)... pa, na put. Ne mnogo daleko, oko 90 km. U stvari, hteo sam u jedan drugi grad, koji je 80 km daleko, ali sam u toku vožnje promenio plan i odlučio da samo na popodne idem u taj koji je malo dalje, a da se tokom noći prebacim tamo kuda sam prvobitno naumio (oko 55 km je između ta dva grada).



Stigao sam oko 16h. Imao sam vremena da malo odremam pre svirke, a to obožavam... No, zamalo da zakasnim na posao. Uspavao sam se, ali me taman na vreme probudio mobilni operater, od koga sam primio poruku da mi ističu besplatni minuti u mreži i da, kao, treba da uplatim nešto ako hoću ponovo da ih imam... Fala im, baš u pravi čas...

Sneg svuda. Kada su čistili ulicu, pravili su brda od snega, a jedno takvo je bilo tačno tamo gde obično sviram, pa sam morao malo da korigujem svoj položaj (inače, volim da sviram na istom mestu, u centimetar). Povremeno, kada dune vetrić, sa jednog velikog drveta mi je na glavu i stvari padao sitan sneg. Kasnije je počeo i stvarno da pada (mislim, iz oblaka), ali vrlo sitan (kao zrna šećera) i vrlo suv, pa je bilo moguće nastaviti raditi... Na kraju sam sa ranca i iz kofera oduvao i istresao nakupljena zrnca tog drljavog snega i... u kombi, pa na put. Rekoh već, oko 55 km. 

Sneg, vlažan kolovoz, spora vožnja...

Na ulazu u grad sam na jednom semaforu, na jednoj uzbrdici, zamalo zaglibio. Srećom, polako, u prvoj brzini, malo levo-desno... i uspeo sam da nastavim, a da ne moram sad na kraju da stavljam lance na točkove.

==================================================================

Petak, 10.02.2012.

Sneg je padao celi dan. Pre podne nisam svirao. Popodne sam krenuo da radim, jer ima jedan balkon, pa ponekad sviram ispod njega, kada pada kiša ili sneg. To je ulica u kojoj ima saobraćaja, znači buka je na nivou, ali šta da se radi... ne mogu da gubim ceo dan bezveze. Ali, okačili su neke zvučnike ispred jednog ulaza... neka manifestacija, pa im treba muzika...

Dobro, sneg je kao i onaj od juče, veličine zrna šećera. A, i nije vlažan... Tako da sam otišao na svoje klasično mesto, u nadi da sneg neće da pojača...

- Pade jedna žena. Okliznula se. 10 prolaznika je skočilo da joj pomogne. Vole ljudi da se nađu, da budu na usluzi... ponekad. Kada im to ne stvara probleme. A, kada se, recimo, desi saobraćajna nesreća, većina vozača koji prolaze, udari na gas, da se što pre udalji odatle. Neko drugi neka stane i pomogne povređenima, koji će mu (pošto su krvavi) možda uprljati sedišta...
- Jedan momak je ubacio cigaretu umesto para. Nisam je popušio, naravno. Nisam ljubitelj.
- Pita me jedan čovek da li znam nešto lepo da odsviram. Ja, u šali: "Ne, samo ružno sviram". On: "Odakle si?". Ja: "Srbija". On: "Ajde odsviraj nešto iz Srbije". Ja: "Pa, ne sviram baš tradiciomalnu muziku, više internacionalnu...". On: "Pa, kakav si ti to Srbin, kad ne znaš da sviraš srpsku muziku?" Ja sam samo pomislio: "Pa, ja nisam rekao da sam Srbin, nego da sam iz Srbije..."
Da, ja sam odrastao u Jugoslaviji i bio sam Jugosloven do svoje 25. godine života. Voleo sam tu svoju prvu domovinu. Kada je ona nestala, ja sam prešao u internacionaliste. Sebe vidim kao čoveka, stanovnika ove naše drljave planete i to je to. Ne zanimaju me više nacije, nacionalnosti, veroispovesti (to naročito)...

Povremeno bi sneg jače padao. Čim on počne jače da pada - i pare počnu jače da "padaju" u koferče. Oslabi sneg - oslabi i uplata... Opasna ova ulična psihologija, he, he... 

Morao sam da prekinem, jer je sneg postao krupniji i vlažniji. Srećom, oni sa zvučnicima su otišli, pa sam se namestio ispod svog balkončića i dovršio večernje muziciranje.

- Nađe čovek 5 evra i donese ih meni: "Ovo je za tebe", reče...
- Neka devojka mi nudi mandarinu. Kaže da nema para, ali mandarina je dobra, ima vitamina. Tako... priča mi ona o njoj, a nikako da je ostavi. I, šta ja treba da radim? Da kažem "Dobro, daj je, kad je tol'ko dobra". Na kraju mi je ipak ostavila tu drljavu mandarinu (pošto ju je dobro ishvalila)...

Noću je bilo malo hladno, pa sam spavao sa vunenom kapom na glavi, što vrlo retko činim. Noge uvučene u debelu jaknu. Gore: majica i 3 bluze. Dole: pidžama + debela trenerka. Pokrivanje sa 3 debela ćebeta.




Opširnije o "zimskim radostima" u sl. tekstovima:
"Svirka u zimskim uslovima" i "Spavanje u zamrzivaču".

==================================================================

Subota, 11.02.2012.

I danas pada sneg. Znači, ponovo pod balkon. Ali, otoplilo je, pa sa zgrada, sa tendi, krovova, povremeno sklizne sneg i pada na trotoar. 

- Baš kada su dve babe prolazile pored mene, pao je na njih neki sneg odozgo... tj. na njihove kišobrane. A, od kišobrana se odbio, pa u moj kofer... Baksuzluk.
- Dobio sam i 3 bombone.

Čaj, med, slamčica, ubacio je i 1 evro... onaj što radi u kafiću preko puta. Ali, k'o budala sam prosuo čaj. Pala mi čaša...

Video sam na internetu (na telefonu) da padavine neće prestati, pa sam odustao od ideje da odem u jedan drugi grad. Tamo mi je ok subotom uveče i nedeljom, a ovde nije (ovde samo kada rade prodavnice). Ali, tamo nema "balkona-zaštitnika", a ovde ga ima, pa sam ostao i uveče svirao još malo (slabiji pazar, zbog kratke svirke).

Povratak kući... lagano... 
Nije bila loša zarada.
Ma, volim ovaj sneg...

Nema komentara:

Objavi komentar