FACEBOOK stranica . . . . . . . Twitter . . . . . . YOUTUBE Kanal . . . . . . . B92 BLOG

08. 04. 2014.

SVIRKA NA DOMAĆEM TERENU


Živim u jednom prilično velikom gradu, ne mogu da kažem u kom, mada mnogi moji internet prijatelji znaju njegovo ime. Naravno, u ovoj mojoj metropoli ima više mesta za svirku, a ja imam jedno omiljeno, plus još nekoliko rezervnih (ali koristim ih uglavnom u hladnijem delu godine).

Od 2012. pa naovamo, na 'domaćem terenu' sam svirao jedva desetak puta, a poslednji put tamo negde u oktobru prošle godine. A i tih deset puta je bilo na tim nekim rezervnim pozicijama. Znači na svom omiljenom mestu nisam svirao oko dve godine. Postoje i razlozi za tako dugačku pauzu, ali ne bih da sada detaljišem o tome. Uglavnom, u ove poslednje dve godine, kao što rekoh, nisam često svirao u svom gradu, ali sam zato odradio veliki broj mini-turneja, kao i nekoliko većih (Novogodišnje i letnje).

*
31. mart
Pošto sam dan ranije išao u izvidnicu (šetnja sa porodicom) i procenio da mi je vreme za "come back", stigoh napokon na jedno od najboljih mesta za sviranje koje znam. Ne govorim o zaradi, već o mestu koje mi savršeno odgovara, jer je prostor ogroman, a najbliže stambene zgrade su daleko stotinama metara.

Međutim, jedan "teča" je svirao harmoniku taman tamo gde sam ja imao nemeru da se namestim, pa sam morao da odem 100 metara dalje.

Prilazi mi Bangladešanin (ako se tako zove stanovnik Bangladeša) i upozorava me da su svetla sa druge strane šetališta (tamo gde on prodaje maske za mobilne telefone i svetla za bicikle). "Ma znam, vidim - kažem ja njemu - ali sa te strane prolazi manje ljudi, tamo je i biciklistička staza..."
Jes' malo slabije svetlo sa moje strane, ali bitno mi je da ljudima budem pri ruci. Da je to mnogo važno, to sam još odavno zaključio. Ne važi ono "ako neko hoće da ti da - daće ti". Ne! Moraš da im budeš, k'o što već rekoh, PRI RUCI!

Aj dobro, počnem ja da sviram...
Ali, hmmm... moram da se naštimujem malo. Ove žice su mi već stare, celu zimu sam svirao na njima. Zapravo i ne pamtim kada sam ih stavio, ali vidi se, tj. čuje se, da su baš zrele za bacanje u đubre.

Aj dobro, naštimujem se i nastavim.
A onda mi puče žica. Ali ne od sviranja, nego sam je greškom zakačio jednim prstom (mali na desnoj ruci) koji uopšte ne koristim kada sviram.

Aj dobro, promenih i žicu...

Kako me krenulo, još samo fali da mi se neka džukela popiša na pojačalo...
More i to zamalo da se desi, ali je gazda viknuo "ne!", a kuče ga poslušalo iako je već bilo podiglo nogu...

To bi bilo prvo zapišavanje u mojoj 25-godišnoj uličarskoj karijeri. Prvo zapišavanje pojačala. Na ranac mi se jedan džukac popišao još davne 1991. godine, u Dortmundu.

Sviram ja tako, sviram, ali slabo ide. Uvek se bre ja na kraju nekako izvučem (govorim o zaradi), ali ovoga puta stvarno nisam video svetlu budućnost... Dva sata je već prošlo. Počeo sam u 19:30, znači bilo je već 21:30, a para vrlo malo. Još je i ponedeljak i neću moći da guslam još dugo...

Danas smo kupili ćerkici prve cipelice, jer počinje da uči da hoda, pa ja tako sviram i, pošto je već izvesno da od dobre zarade nema ništa, barem se nadam da zaradim za njih, za te cipelice. To sam postavio kao nekakav cilj. Sramota me da se vraćam kući "k'o usran golub", kako je govorio moj ćale (ne znam odakle mu taj izraz), pa sam rešio da sviram dok god ima ljudi, pa šta bude. Ima poslednji da odem sa ulice...

Međutim, krenulo! Još kako je krenulo!
Stari fazon: malo ljudi, ali ubacuju. Bitna je atmosfera, a ne gužva. Onako je više "cool" (da ne kažem "kulje") kada neko svira na izmaku dana. Nema mnogo prolaznika, ali je mirnije, tiše, ljudi me još izdaleka i vide i čuju itd. Pa tako više ljudi i ubacuje.

Sećam se kada sam prvi put svirao u Nemačkoj, februara 1990, čudom sam se čudio što neki tipovi krenu da sviraju tek kada se prodavnice pozatvaraju. Dobro, jeste to i zbog policije, ali je sigurno i zbog bolje zarade, ali ja to tada nisam znao. No, foru sam ubrzo i sam otkrio. Ono, sviraš, sviraš, sati se usitne, sve manje i manje ljudi na ulici, a zarada ne opada...
isečak iz "Mamca"
I tako, ponovo sam se izvuk'o. Zaradio sam i za cipelice, a bogami i za pečenje... (što reče onaj čovek iz teksta "Mamac").

Bilo je starih ludaka, a i jedan novi (prvi put ga vidim), koji priča, dere se, peva... Dva puta sam ga molio da se udalji jer me ometa. Udaljio se, ali je nastavio sa pevanjem. Stao je 12-13 metara daleko od mene i "pevao" (čitaj: drao se), šta sam mogao da mu radim? Otišao je posle desetak minuta.

Bilo je i turista (ipak je ovo metropola, jel'te). Ubacile neke kosooke, valjda japanke (ne verujem da su kineskinje), pa amerikanka (prepoznah je po onom groznom izgovoru engleskog), pa mi jedna žena zahvalila, pa mi i jedan rus zahvalio što je ubacio 5 evrića (reče "spasiba")...

Svirao sam do 00:05, vratio se kući, prebrojio pare, ispričao ženi kako je bilo, spremio paketiće za ribara... Da, kod prodavca riba menjam novčiće od 2, 1 i pola evra. Jednom nedeljno mu nosim te paketiće sa gvozdenjacima. On ih i ne kontroliše, samo pita "koliko" i isplati me.

*

I u sredu, 2. aprila, svirao sam na domaćem terenu (baš na SVOM mestu), takođe i u petak uveče (završio u 01:15), u subotu (od 21:15 do 01:30) i u nedelju (19:45 - 00:10).

Proleće je vrlo nezgodno doba godine. Nezgodno za sviranje, ali i za spavanje u kombiju. Više mi odgovara zimski period. U proleće mi problem pravi Sunce: i na radnom mestu, a i tokom dnevnog boravaka.

Ovog aprila neću nikuda da putujem, a možda ni u maju, videću... Za promenu, sviram malo na 'domaćem terenu'.

Broj komentara: 10:

  1. Već ste stigli do cipelica! Kako vreme leti... :)
    Sad razumem zašto si se malo ulenjio na netu.

    OdgovoriIzbriši
  2. bezbrojni obilasci svih soba... :)

    OdgovoriIzbriši
  3. i, jesi li zaradio cipelice? :)

    OdgovoriIzbriši
  4. Profesore, lepo piše u tekstu... ;)

    OdgovoriIzbriši
  5. aha, mora da sam zbog ovog isječka preskočio taj dio :)

    e pa dobro je onda :)

    OdgovoriIzbriši
  6. sad ću da popravim da slika bude šira... ;)

    OdgovoriIzbriši
  7. Naidjoh na ovo na reddit-u pa se sjetih tvog nacina putovanja :)

    Mozda ti da i par ideja:

    http://i.imgur.com/4dhMqw2.jpg

    http://www.reddit.com/r/pics/comments/275jz0/at_first_i_thought_he_was_crazy_now_i_think_my/

    Zivio.

    OdgovoriIzbriši
  8. Честитам на достизању "Ципелице" нивоа. И ја ћу да се хвалим па да кажем да смо то већ обавили али иде веома климаво. :) А оно што те запишало псето у Дортмунду давне 1991. године, није ништа у односу на то шта би ти се све догодило последњих година у том граду. Многи улични свирачи и просјаци желе, веруј ми желе да буду само запишани.

    П.С.: Да не будем погрешно схваћен, нисам поистоветио просјаке са уличним свирачима, само је и једнима и другим извор зараде исти.

    Поздрав из околине Дортмунда

    OdgovoriIzbriši