FACEBOOK stranica . . . . . . . Twitter . . . . . . YOUTUBE Kanal . . . . . . . B92 BLOG

20. 03. 2011.

I SAMO SLUŠAM VREMENSKU PROGNOZU...



Ulični svirač može da ima razne "neprijatelje":
- Policija
- Galama
- Prevelika gužva
- Konkurencija
- Vlasnici prodavnica (poneki)
- Preširoke ulice
- Vremenske (ne)prilike
- itd.

U ovom tekstu pozabaviću se meteorologijom, a o ostalim neprijateljima - neki drugi put.
Sunce, kiša, grad, susnežica, sneg, vetar... svi mi oni prave probleme.
Jedino mi magla i Mesec ne smetaju (a, ni Duga).
U letnjem periodu Sunce mi pravi manje problema nego zimi. Kako to? Pa prosto: U toplijem periodu godine radim najčeće samo uveče, posle sunčevog zalaska. Ako se i desi da sviram u toku dana, onda to znači da sam uspeo da nađem neku debelu 'ladovinu: iza neke visoke zgrade, ispod velikog drveta i slično. Ili ako je oblačno, a nema kiše. 
Međutim, u zimsko vreme više sviram danju. Često sam lociran baš na nekoj raskrsnici ili trgu (da ispred i iza sebe ne bih imao prodavnice), tako da me Sunce mnogo zeza. Recimo, treba da počnem da sviram oko 10 sati ujutro. U to doba dana je hladno, a Sunce je još uvek nisko, pa ne može da pomogne. Ali kasnije se temperatura podigne, Sunce se pojavi... Jeste da je zimi zima, ali i Sunce je Sunce, tako da je velika razlika u temperaturi u hladu i tamo gde ono piči. I sad, kako se obući? Ako se slabije obučem, biće mi hladno na početku (sat, dva sata... zavisi), a ako se bolje obučem, ne gine mi znojenje kada mi Sunce dođe u posetu. Dobro, mogu da skinem jaknu, džemper... ali ne mogu skijaške pantalone. A ja baš volim da dobro obezbedim noge. 
Da ne spominjem situacije kada Sunca čas ima, a čas nema, kada se "krije" iza oblaka. Tada baš zna da me nervira (pa ga malo i psujem u sebi, priznajem). Znači, nema strip-tiza na ulici, nema skidanja pantalona. Ali oblačenja ima... Dešava se da sviram po sunčanom vremenu i nisam u hladovini. A onda Sunce zađe i postane hladnije. Tada ja lepo izvadim iz ranca još jedne pantalone, jaknu, šta već... Obući na ulici još jednu bluzu ili jaknu nije problem, a što se tiče pantalona... pa sačekam momenat kada nema mnogo prolaznika u blizini i onda ih brzo navučem. A i da me neko vidi, pa šta? Jaka stvar...

Vetar ne volim, jer mnogo mrsi... mislim, moju kosu. Pa onda moram stalno da je nameštam. Ako nije zima. Ako jeste - onda stavim na glavu vunenu kapu i "mirna Bačka".
Ranije sam (ali to je bilo baš mnogo davno) uvek svirao sa kačketom ili šeširom na glavi. Taki mi je bio "imidž" devedesetih, he, he...
Ali da se vratim vetru. Znači uopšte ga ne volim! Još kada sviram na temperaturi ispod nule... on stvarno može svojim prisustvom situaciju da učini nepodnošljivom.

Kiša...
GITARA, DOK (u zaklonu) ČEKA DA PRESTANE KIŠA!
(Koferče je zatvoreno, a pojačalo ispod poklopca-rešetke
ima tanak najlon, koji štiti zvučnike. 
Ranac ne propušta vodu, a za bateriju i kablove nema veze...)
Ona je najnezgodnija. Sunce ili vetar mogu samo da mi zagorčavaju život, ali zbog kiše mogu da izgubim posao (čitaj: pare). Mislim, privremeno... Ima gradova u kojima imam neko zgodno rezervno mesto, za slučaj kada pada kiša. Ispod nekog balkona, naravno. Ali ako sam u gradu u kome nemam takvo mesto, onda samo mogu da molim Manitua da ne šalje kišne oblake. Najviše mrzim kada počne kiša, ja se sklonim, ona prestane, ja ne znam da li da se vraćam na glavno mesto, pa rešim da se vratim, kiša ponovo počne da pada... A svaka promena pozicije mi oduzima 15-20 minuta (da sviram akustičnu gitaru i pevam, bio bih mnogo pokretljiviji). Na kraju se iznerviram i vratim se u kombi (ili kući, ako sam u svom gradu). Takođe je antipatična (drugarica kiša), kada počne da pada baš kada krenem na posao. Ja se lepo pripremio: išao u WC, pojeo nešto, obukao se prikladno (zimi mi je, kad sam na turneji, za oblačenje u sedeće-ležećem položaju, potrebno 10-15 miuta)... i ona baš tada nađe da me zezne. Nezgodno je i kada u toku svirke kiša počne jako da pada. Osim što mi pokvari pos'o, moram i da čekam k'o budala da prestane ili da malo "o'ladi", jer mi kombi najčešće nije tako blizu radnom mestu (obično par stotina metara).

Sa snegom je slična situacija. Jedina razlika u odnosu na kišu je ta što, ako je sneg baš sitan, mogu čak i da sviram... Ali ako nije, a uz to duva još i vetar, onda mi ni balkoni ne pomažu. Po tome je on gori i od kiše (pahulje bolje lete na vetru). Što se mene tiče, ja bih mogao da sviram i po kiši (samo da nije pljusak) i po snegu, ali ne smem zbog gitare i pojačala.

Dakle, da bih odabrao dane kada ću da sviram, moram da pratim vremensku prognozu, kao da sam poljoprivredni proizvođač, he, he... Naročito kada treba da idem u neki drugi grad na nekoliko dana ili kada sam na dužoj turneji. Sve u svemu, ipak mi je ovaj (usrani) dva'es' prvi vek doneo neke pogodnosti, u vezi sa poslom kojim se bavim.

Ima na internetu sajtova na kojima može da se prati kretanje oblačnosti, da se pogleda dugoročna prognoza (do 2-3 dana im verujem, ostalo je nagađanje...), prognoza za narednih nekoliko sati...
Žena me preko SMS-a obaveštava o situaciji, tj. na moj zahtev pogleda vremensku prognozu za određeni grad, u određeno vreme... Da bih ja mogao da planiram kuda da idem. Jer, kao što rekoh, u nekom gradu imam rezervno mesto, a u nekom nemam. Osim toga, rezervno mesto može biti dobro za svirku u radno vreme (kada rade prodavnice) ili za svirku uveče (kada ljudi šetaju), zavisi od grada. Tako da treba napraviti dobar raspored. 
Eto, javno se zahvaljujem internetu. Ranije sam slušao radio, ali tamo su obično čitali vremensku prognozu samo za naredni dan, i, naravno, ne za svaki grad posebno.


P.S. Odabrao sam onakav naslov teksta u čast legendarne emisije "Tačno u podne" ("Tup-Tup"), Milovana Ilića - Minimaksa, koja se nekada davno emitovala nedeljom na drugom programu Radio Beograda. U džinglu, koji je išao u najavnoj i odjavnoj špici te emisije, korišćen je deo pesme Krunoslava - Kiće Slabinca u kome se kaže:
"...i samo sluša vremensku prognozu".

Pogledajte video (traje samo dva i po minuta)...



UPDATE (par godina nakon pisanja ovog teksta): SA MOBILNIM INTERNETOM POTPUNO SAM SE MODERNIZOVAO, ŠTO SE TIČE PRAĆENJA VREMENSKE PROGNOZE !!!

Broj komentara: 11:

  1. nedelja, od 12 do 14 časova, drugi program radio Beograda. Nekad, ali samo nekad u 13 prebacim na 202-ku da čujem šta kažu indeksovci, ali SAMO NEKAD.
    Mića je bio car!

    OdgovoriIzbriši
  2. Ja sam slušao, recimo redovno, tu emisiju krajem osamdesetih...

    OdgovoriIzbriši
  3. Ja sam najbolje obozavao :) kad sam kao portir radio nedeljom pre podne. Od 10.00-12.00 "To je samo r'n'r", a posle toga Mica Minimaks. Prodje smena ocas posla.

    OdgovoriIzbriši
  4. A, kasnije i "Niko kao ja", je l' tako?

    OdgovoriIzbriši
  5. Izašao sam.

    Ušao sam u osmu sobu,
    a na sredini prazne sobe stajao je
    covek u ofucanoj, oficirskoj uniformi,
    mahao je rukama
    i histericno ponavljao :
    ’’ Rat nije završen, rat nije izgubljen,
    rat nije završen, rat nije izgubljen,
    rat nije...’’

    Izašao sam.

    Ušao sam u devetu sobu,
    u kojoj si, potpuno gola, sveža,
    pohotna i požudna ležala ti,
    rekla si mi : ’’ Ceo život sam te cekala ’’,
    i razmaknula si lepe noge
    pokzavši mi svoj negovani pupoljak.

    Ostao sam.

    kristijanrizanji@gmail.com

    OdgovoriIzbriši
  6. Viši inspektor Bešević27. 03. 2011. 18:27

    Nema nista gore nego kada ti posao zavisi od vremenski prilika.

    OdgovoriIzbriši
  7. Druže anonimni, je l' to tvoje delo?

    OdgovoriIzbriši
  8. Pa, sad više niko i ne kupuje knjige.
    Prolazi vreme knjiga(na žalost)...

    OdgovoriIzbriši