FACEBOOK stranica . . . . . . . Twitter . . . . . . YOUTUBE Kanal . . . . . . . B92 BLOG

14. 03. 2011.

MUŠTERIJE


Manje-više, svi su ljudi potencijalne mušterije. U određenim uslovima, skoro svako će ubaciti neku paru uličnom sviraču. Ako ništa drugo, onda bar za Novu godinu...
Kažem SKORO svako, jer, naravno, ima ljudi koji ne samo da ih ne bi počastili, nego im ulični muzičari čak idu i na nerve.

Inače, ubacuju svi: žene, muškarci, deca, tinejdžeri, babe, dede...
Žene su nešto bolje mušterije od muškaraca, a najbolje su one imeđu 40 i 50 godina (ubacuju "krupnije" novčiće). Ni penzioneri nisu loši, ali ubacuju sitnije, kao i deca (kada su sama, bez roditelja).

Neko lepo i polako spusti pare u kofer, a neko baca iz daljine. Od tih što bacaju izdaleka postoje dve vrste: oni koji pogode i oni koji promaše koferčić. A od tih loših "košarkaša" opet ima dve sorte: oni koji posle promašaja isprave svoju grešku (priđu, podignu novčić i stave ga tamo gde treba) i oni kojima tako nešto ne pada na pamet.
Jednom se desilo da je jedan tip promašio kofer, a onda prišao, uzeo novčić i... stavio ga ponovo u svoj džep i otišao.

Bacaju ljudi pare i sa balkona. Uviju ih prethodno u neku hartiju (obično u salvetu). Pokretni muzičari koji idu polako ulicom svirajući i sakupljajući priloge, naučili su ljude kako se novčići bacaju sa terase (da se ne bi otkotrljali pod neki auto, na primer). Znači, pre bacanja - umotati ih u papir. Tako se i meni nekada dogodi da mi bake sa balkona bacaju pare (kada se desi da sviram ispred neke stambene zgrade). Jedna mi je zamalo razbila glavu, jer je u hartiju stavila 7-8 novčića, a to je možda 100 grama gvožđa. A, babac je živeo na petom spratu, pa ti sad vidi kojom je brzinom putovao taj njen paket... Da me je koknula u glavu, vodili bi me na ušivanje iste, garant!

Oni koji plaćaju u hartiji (5 evrića najčešće) vole da preko novčanice stave nekoliko novčića... zbog vetra. Bude smešno ako se uhvate baš za "mamac" (zalepljene pare).
Nekada mi samo kažu da pripazim da pare ne budu oduvane... čak i kada i nema nekog vetra (dobro, malo se prave važni).
Ili mi daju u ruke.
Na početku karijere nisam uzimao pare u ruke (neprijatno mi je bilo), nego sam molio lepo da stave u kutiju. Ali sada ne radim više tako. Šta ima da izigravam nekakvog mnogo ponosnog uličara, kad sviram za pare...
Inače ima i onih koji vole da plate "na ruke" sa... 10 centi, 20 centi...

Jednom je nekom čoveku, dok je ubacivao siću, ispala iz džepa novčanica od 50 evra i završila u mom koferu. On je uzeo nazad, naravno. A, ja pomislih: "aj, dobro, da se ne bijemo sad zbog 50 evra...". 'Oću da kažem da sve što završi u koferčetu - postaje moje vlasništvo, da se zna!

Zahvaljujući uličnom muziciranju, imam zavidnu kolekciju novčića iz raznih zemalja sveta: Australija, Kanada, Filipini, Kuba, Amerika, Južna Afrika... da ne pominjem evropske države.

Ubacuju ljudi osim važećih i pare koje nisu više u upotrebi. Zatim probušene novčiće, savijene, ofarbane... Onda novčanice koje su isprljane (olovkom, mastilom...), kojima fali jedan deo (pa moram da ih nosim u banku). Čak imam i jednu polovinu od 5 evra. Nisam je bacio, jer možda nekada dođem do druge polovine, he, he... Ne, šalim se, nego možda nekad dobijem 5 evra koji je oštećen na toj strani koju ja imam, pa mogu da ih isečem i spojim. Mislim, ne moram da idem u banku.

Osim para, stavljaju ljudi u kofer i cigarete, banane, džointe, bombone, crkvene kalendare, žvakaće gume, pomorandže, čokolade, reklamne listiće...
Donose mi sendviče, pivo, vino, hleb, čaj, sok... (iz obližnjih kafića često donose nešto za piće).
Jednom su mi neki momak i devojka doneli kesu sa namirnicama iz supermarketa. Unutra je bilo od svega po malo: hleb, mleko, salama, sir itd.
Jednom, pre 15-ak godina, neko mi je doneo paket sa garderobom. Bile su to "polovne" stvari, ali sve čisto, oprano... Ne sećam se gde su završile ostale stvari, ali vuneni džemper koristim i dan-danas. Odličan je: debeo i dugačak. Ma, "ujeda"...

Nekada se zabavljam tako što, kada vidim da se neko sprema da plati ("brka" po novčaniku ili džepovima), pokušavam da pogodim koliko će da ubaci. Procenjujem po izgledu, po odeći, po životnom dobu, po polu… I da vidite da često pogodim. Gledam i kažem: "ovaj deda neće da da više od 20-30 centi". Ili: "Aaaa, ova nalickana starija gospođa neće sigurno da se bruka. Ne 'ginu' mi 2 evra".

Međutim, koliko god da imam uspeha u pogađanju, nekada se stvarno iznenadim koliko mogu da pogrešim. 
Recimo, neko za koga nikada ne bih to ni "sanjao", ubaci 2 evra ili čak i više.
Sa druge strane, desi se da neko ko ispunjava sve uslove za dobrog mušteriju, ubaci stvarno nešto smešno: recimo 2 centa, 5 centi, ili tako nešto. Još me u odlasku čak i pogleda u oči. Valjda očekuje bog zna kakvu zahvalnost...  Ja obično klimnem glavom onima koji me (posle ubacivanja) pogledaju u oči, a oni mi najčešće "otklimnu", uz osmeh. Ali kada se dese takve situacije (to cent-dva ili pet), bude mi malo i smešno što im sad, kao, nešto zahvaljujem.
Mene lično bi bilo sramota da se tako brukam. Ako ne bih imao pri sebi ništa drugo, ne bih ubacivao 1 ili 2 centa. Al', 'ajde, dobro... 

Bilo jednom u mom koferčiću...
Naravno, ako nisam odavno praznio koferče (znači, kada u njemu već ima puno novčića), ne mogu ni da ukapiram koliko ko ubacuje.

Inače, ljudima je drago kada ubace pare uličnom sviraču. Vidi im se to na licu (a i ja znam kakav je to osećaj, jer sam i ja nekada nekome mušterija). Svi se nešto smeškaju. Mada moram da kažem da mi se ipak ne dopada kada mi daju pare oni koji očigledno nisu baš finansijski dobrostojeći. Na primer, deda koji prodaje srećke po kafićima, kod mene ubaci 1 evro. Ili Rom koji vozi neki krš od motora (ili bicikl sa prikolicom u kojoj su stare stvari) ubaci 2 evra. Ali šta ću... ne mogu da ih jurim po ulici i da im vraćam pare. Jedino što mogu je da i ja budem široke ruke u životu.

A, kada smo već kod darežljivosti, jedna digresija: moram malo da pohvalim svoju ženu. Ona već 7-8 godina (preko "Action Aid"-a) šalje pomoć jednom dečku (sada je već momčić) koji živi u Africi: 22 evra mesečno. To možda i nije mnogo para za nas ovde, ali tamo u Siera Leone je dovoljno za troškove školovanja mladog Alusina (tako mu je ime).


P.S. dva-tri slučaja kada su mi mušterije tražile da im vratim kusur,
opisana su u priči "Muzičar, žalim slučaj, al' mnogo mi se jeo kukuruz".

Broj komentara: 15:

  1. Onu sliku sa parama možete da uveličate (treba kliknuti), pa da lepo izbrojite pare. Samo što nećete znati koje vreme je bilo potrebno... :D
    (ali, vidi se koliko od koje vrste ima)
    p.s. bilo je vetra, pa je svašta upalo unutra...

    OdgovoriIzbriši
  2. Nema šanse da se prebroji. ČD Pokušala sam, baš mi nije išlo.

    OdgovoriIzbriši
  3. Pa, neiskusna si sa Evrovima...
    Lepo se razlikuju 1 i 2 evra, to nije sporno. A, od žutih, oni veći su 50 centi. Ostalo otprilike... ;)

    OdgovoriIzbriši
  4. Ulični bravooo - ;)

    OdgovoriIzbriši
  5. Pa, i ja mislim da je možda najbolji do sada... ;)

    OdgovoriIzbriši
  6. http://www.youtube.com/watch?v=jGqTcP9b_LI&feature=youtube_gdata

    Morao sam prijatelju.. bilo je jače od mene :)

    OdgovoriIzbriši
  7. Viši inspektor Bešević27. 03. 2011. 18:38

    Hahahahahaha,najjaci je ovaj dripac sto je promasio kofer,pa se novcic vratio u svoj dzep. :)) Verovatno je mislio da te danas nece para,pa kada nije pogodio onda osatje njemu. Kao ona stada mangupska fora kada bacis pare u vis pa kazes "Bogu bozije,a sto padne meni" :))
    Inace,price i karakteri ljudi su jedna ogromna galerija. U svakom slucaju ti nikada nije dosadno. :)

    OdgovoriIzbriši
  8. Ja mislim da se taj bio ljut što je promašio.
    Ali, pitam se zašto sam ja morao da "platim" tu njegovu grešku...

    OdgovoriIzbriši
  9. duhovito i realno stivo :) drago mi je da mozete da zivite od posla koji ste sami odabrali i koji volite... mada me uz citanje po malo zabavlja i ideja da ste iz leskovca ( ili okoline) zbog naglaska :))) inace, naisla sam na ovaj blog slucajno, neko vas je pomenuo na fb. pozz :) b.

    OdgovoriIzbriši
  10. Ja obožavam svoj dijalekt, koji mi je maternji jezik, ali ne mogu da ga koristim na ovde blogu, JER NIKOJ NEĆE RAZUME KOE PIŠEM... :)

    OdgovoriIzbriši
  11. uvek mozete da probate :)

    OdgovoriIzbriši
  12. pa, planiram da u deo "Blog u Blogu" stavim neke zajebancije... ;)

    OdgovoriIzbriši