Ovakvi žuljevi na prstima... to je zbog načina na koji sviram.
Ja moram stvarno da UDARAM žice! Nema ono: pritiskaš žice levom rukom, a desnom ih "okidaš", pa se zvuk čuje. Moram jako da ih lupam, da bi od samog udarca one zavibrirale.
Naročito na levoj ruci imam "rupe" na vrhovima prstiju, jer levom rukom sviram akorde, i - nema pauze (kao kod desne ruke, koja svira melodije)!
To znači 4, 4 i po sata udaranja svako veče! Pa tako leti po 2 meseca. Van letnje sezone, kada malo manje uzastopnih dana sviram, delimično se oporavim.
Ali zato ima dosta dana (kada sam na kraćim ili dužim turnejama) kada radim dvokratno, pa onda... jao prstićima!
Onako kada se gleda, čini se da samo (lagano) pritiskam žice, jer ne uzimam "zalet", ali to je valjda zato što su mi ojačali prsti, pa sa male razdaljine mogu jako da lupam...
Ranije sam posle dužih pauza stavljao na prste isečene vrhove prstiju od onih plastičnih rukavica (po 3-4 na one najugroženije prste)... za prvih nekoliko dana (jer posle očvrsnu).
A i sada, ako napravim neku veću pauzu (recimo 3 nedelje... što je ipak retkost), imam malih problema, jer se u međuvremenu ožiljci delimično oljušte, pa... mora skoro iz početka da se krene (dobro, ne baš skroz na skroz).
Da dodam samo još nešto: ovo kako mi izgledaju prsti na fotografiji, takvi su u toku svirke (znači, sutradan je već bio malo manje ružan prizor) . Konkretno, toga dana sam svirao pre podne 4 sata i uveče 6 sati (a snimak je napravljen pri samom kraju...)!
p.s.
Eto, znači... i gitara može da se "lupa", a ne samo bubnjevi !
Ja moram stvarno da UDARAM žice! Nema ono: pritiskaš žice levom rukom, a desnom ih "okidaš", pa se zvuk čuje. Moram jako da ih lupam, da bi od samog udarca one zavibrirale.
Naročito na levoj ruci imam "rupe" na vrhovima prstiju, jer levom rukom sviram akorde, i - nema pauze (kao kod desne ruke, koja svira melodije)!
To znači 4, 4 i po sata udaranja svako veče! Pa tako leti po 2 meseca. Van letnje sezone, kada malo manje uzastopnih dana sviram, delimično se oporavim.
Ali zato ima dosta dana (kada sam na kraćim ili dužim turnejama) kada radim dvokratno, pa onda... jao prstićima!
Onako kada se gleda, čini se da samo (lagano) pritiskam žice, jer ne uzimam "zalet", ali to je valjda zato što su mi ojačali prsti, pa sa male razdaljine mogu jako da lupam...
Ranije sam posle dužih pauza stavljao na prste isečene vrhove prstiju od onih plastičnih rukavica (po 3-4 na one najugroženije prste)... za prvih nekoliko dana (jer posle očvrsnu).
A i sada, ako napravim neku veću pauzu (recimo 3 nedelje... što je ipak retkost), imam malih problema, jer se u međuvremenu ožiljci delimično oljušte, pa... mora skoro iz početka da se krene (dobro, ne baš skroz na skroz).
Da dodam samo još nešto: ovo kako mi izgledaju prsti na fotografiji, takvi su u toku svirke (znači, sutradan je već bio malo manje ružan prizor) . Konkretno, toga dana sam svirao pre podne 4 sata i uveče 6 sati (a snimak je napravljen pri samom kraju...)!
p.s.
Eto, znači... i gitara može da se "lupa", a ne samo bubnjevi !
Klasicna povreda na radu i da trazis benificirni radni staz. :)
OdgovoriIzbrišinemam ni običan radni staž... :(
OdgovoriIzbrišiТо се зове преданост на послу, нема шта...
OdgovoriIzbrišipa i mango Dzeri je lupao,secas g ase verovatno
OdgovoriIzbrišiKako da ne...
OdgovoriIzbriši