FACEBOOK stranica . . . . . . . Twitter . . . . . . YOUTUBE Kanal . . . . . . . B92 BLOG

09. 05. 2011.

PRVI JAVNI NASTUP


Prethodni deo: "Upoznavanje sa muzikom"


Moji drugovi iz naselja još 1982. išli su da gledaju Leskovačku Gitarijadu. Mene je mrzelo. U to vreme još nisam bio krenuo sa sviranjem. Počeo sam nešto kasnije, u leto-jesen '82.

Dakle, kao što sam napisao u predhodnom delu, ćale mi je kupio gitaru krajem februara 1983. godine, a posle dva i po meseca, došlo je vreme i za prvi nastup.

Nekoliko nedelja pred početak, na glavnoj ulici, ispred Doma Kulture u Leskovcu, stajao je reklamni pano sa najavom za treću Leskovačku Gitarijadu. Rešili smo da se i mi, ja i moji drugari, prijavimo i nastupimo.

Ali, za početak, trebalo je smisliti ime grupe. Mozgali smo, mozgali i... neko reče "LE" (čini mi se moja sestra). Imali smo u planu da sviramo "Kosovski božuri" od "YU grupe".
"YU Grupa" iz Jugoslavije, grupa "LE" iz Leskovca, takva na je bila logika.

Kao što je i bio najčešći slučaj tih godina, bend je bio sastavljen od drugara iz komšiluka. Naš je bio u sledećem sastavu:

ZVONKO - solo gitara
DACI - ritam gitara i vokal
JA - bas gitara
STOŠKA - bubnjevi

Inače, Stoška (koji je takođe sviruckao gitaru) pokazao nam je jednom kako se svira "Smoke on the water" na gitari. Lele, kako smo bili oduševljeni... Iako je bilo samo na jednoj žici, a i malo netačno.
Dakle, ovako (na debeloj žici) smo mi to svirali:
0-3-5, 0-3-5-5, 0-3-5, 3-0 (pragovi 6-e žice). Da je barem drugi deo bio 0-3-6-5...
No, nama je i ovako bilo dobro, nismo se bunili.
Kasnije, posle izvesnog vremena, ponovo smo se oduševili kada smo isti rif naučili da sviramo na dve žice: tzv. "četvorke" (kvinte), a kasnije i "dvojke"(kvarte).

Od instrumenata posedovali smo samo tri akustične gitare (najnižeg kvaliteta) i... nekoliko primeraka ženskog časopisa "Bazar" (ne znam da li isti još uvek izlazi).

Da, pa ti "Bazari" su nam služili kao doboš, činele i sve ostalo što čini set bubnjeva. Dacijeva sestra je, na sreću, čuvala stare brojeve tog časopisa, pa nam ih je (pošto joj nisu više bili potrebni) rado ustupila.
Palice smo, gle čuda, imali!

I tako smo mi, pripremajući se za svoj prvi nastup, održali nekoliko proba u Dacijevoj dnevnoj sobi (kada su mu roditelji bili na poslu). Zvonko, Daci i ja smo lupali u gitare, Stoška je lupao u "Bazare", raspoređene po kauču...


==============================================================

Subota, 9. maj 1983.
Treća Leskovačka Gitarijada.
Sve grupe koje su se bile prijavile, mogle su da nastupe. Nije bilo nikakve selekcije. Ona je, verujem zahvaljujući i našoj grupi "LE", uvedena već na sledećoj Gitarijadi.

Vreme tokom nastupa ostalih grupa, proveli smo pozadi, iza bine (u bekstejdžu, što bi se danas reklo). Sećam se da sam se uplašio kada sam, kroz otškrinuta vrata, malo dzvirnuo (bacio pogled) ka publici. Letnja bašta Doma Kulture Leskovac, bila je prepuna. Usr'o sam se, priznajem, i da sam bio sam, zbrisao bih sigurno. Ali nisam mogao svoj bend da ostavim bez "basiste"...

Dođosmo i mi na red.
Grupa "LE".
Izlazimo.
Daju nam gitare.
Ševin (grupa "Divlja Ševa") basista mi okačuje bas gitaru oko vrata...
Pita me da li je kaiš o.k. ili da podesi dužinu. Ja, kao, odgovaram da je dobro... A PRVI PUT u životu držao sam u rukama bas gitaru (nisam nikada ni "običnu" električnu gitaru).
On podešava zvuk na pojačalu (njegovi su bili i bas, a i to pojačalo).
Ponovo me pita za mišljenje. Ja, kao, opet kažem da je o.k.
Zvonko, koji je svirao solo, mislim da je pre tog nastupa uzimao par puta uruke električnu gitaru (jedan njegov drug je, čini mi se, imao svoju), ali nisam siguran.
Daci, koji je svirao ritam gitaru, mislim da, kao i ja, nikada pre toga nije 'vatao električnu. A nije ni pevao "u mikrofon".
Stoška je bio najopušteniji. On je bio zajebant po karakteru i nije se mnogo uzbuđivao što će svirati pred publikom, a treba prvi put u životu da sedne za bubanj. Dok su nama "gitaristima" nameštali gitare, on se je zabavljao lupajući po bubnjevima. Tokom tog svog zagrevanja, pokušao je i da izvede neki "prelaz", ali... malo je promašio doboš (udario je u ivicu) i polomio je palicu, he, he... Dobro, SAMO JEDNU!

Počeli smo mi da sviramo i... šta da vam pričam... Publika se smejala i zviždala. Jedan drug iz komšiluka (ali ne previše blizak prijatelj nama sviračima) ludo se zabavljao zviždući i smejući se (moja sestra, koja je sa ostalim društvom bila u publici, sutradan me je izvestila o tome), što mu nikada neću zaboraviti, naravno. Ali ne bih da ga sad ovde prozivam, jer realno i jeste bilo smešno to naše "muziciranje".

Zvonko je svirao solo u D-mol skali.
Daci je "vukao" akorde iz drugog tonaliteta (+ netačan raspored).
Ja sam na basu udarao tonove koji jesu bili u skladu sa ritam gitarom (tonalitet), ali ne i sa melodijom.
Stoška je lupao samo u doboš (ništa nogama, naravno).

Kako je sve to zajedno zvučalo, 'b'm li ga... Dao bi' pola godine života da mogu da pogledam video snimak tog nastupa, koji naravno ne postoji. Godina 1983. je to bila, kakvo crno snimanje Gitarijade.

Zvonko mi je ispričao (ja se toga ne sećam) da smo pesmu završili naglo, jer je Kriška (gitarista "Divlje Ševe") njemu rekao: "Ajde, bre, završavajte!" On ga je poslušao i jednostavno prestao da svira, a za njim i mi ostali.

U nedelju ujutro, u jednoj muzičkoj emisiji na Radio Leskovcu (Studio M [Studio Mladih]), govoreći o prethodne večeri održanoj Gitarijdi, pomenuli su i nas, grupu "LE". Neko od drugova iz komšiluka je to čuo i kada nam je posle pričao... pa topili smo se od sreće, šta da se lažemo.

Malo sam (još tada) zabrljao sa tim tačkicama,
ali se i dalje (na sreću) dobro vidi šta piše...
A sledećeg petka u lokalnom listu "Naša reč" izašao je i poseban članak o Gitarijadi, u kome je o nama, kao što se vidi na slici, bilo napisano sledeće:
Grupa "LE" izvela je kompoziciju "Kosovski božuri". Da nije bilo lošeg vokala, ova kompozicija bi, sigurno je, zvučala mnogo bolje.


Naravno da smo mi kidali od zajebancije našeg "lošeg vokala". Kao, upropastio nas je... :)
Mada, realno, pevanje je bio poslednji razlog za ismevanje našeg benda. To pretpostavljam, jer ja i nisam čuo kako je on to otpevao (bio sam zaokupljen "voženjem" po svom basu, he, he...). Onaj ko je napisao taj članak (vrlo je moguće da je u pitanju neki Gimnazijalac sa novinarskog smera), sigurno nije imao pojma o muzici. Mislim, kad nas nije onako ljudski ispljuvao.

SVIRKA U PRAZNO
Na nedavnoj održanoj Gitarijadi neafirmisanih leskovačkih bendova
mladih, nastupilo je petnaest grupa, među kojima su bili i oni
koji nisu znali da izvuku ni nekoliko akorda - a takvi su bili
"Peščana oluja", "Crni Đavoli","Horizont" i "Tarantula"... itd.
(ovo je za one koji ne razumeju ćirilicu)
Međutim, vrhunsko zadovoljstvo doneo nam je dodatak članku, u kome je pisalo da je bilo i bendova koji nisu umeli da izvuku ni nekoliko akorda. I navedena su imena 4 benda, a među njima NAS BILO NIJE !!!
Ja ne znam kako su ostale grupe svirale, ali mislim... mora da su se stvarno potrudile, kada su uspele i nas da nadmaše.

A mi smo, brže-bolje napravili svoju računicu: Bilo je 15 grupa, 4 su svirale gore od nas, znači zauzeli smo IZVANREDNO jedanaesto mesto! Odlično za prvi put! Sviraćemo ponovo, kad nismo najgori...

A vanredna Letnja Gitarijada, bila je najavljena već za avgust mesec, iste te godine.
E sad se stvarno više nije moglo bez grupe "LE"!


==================================================================
==================================================================

Nastavak: "Ludi dani, ludi dani..."

==================================================================
==================================================================



Specijalni dodatak: članak iz "Naše reči" (petak, 15. maj 1983.)
Kliknuti za uvećanje!





Broj komentara: 10:

  1. hihih :) priča me podseća na moju prvu svirku :) Takve priče se nikada ne zaboravljaju :)

    OdgovoriIzbriši
  2. hahahah..bravo za hrabrost!:)))

    OdgovoriIzbriši
  3. Pa, tako je tada bilo. Mi smo se blamirali sa gitarama, a danas se klinci (i ne samo oni) blamiraju na selekcijama za učešće u raznim TV programima...

    OdgovoriIzbriši
  4. Foto celog članka o Gitarijadi 9. maja 1983. ("Naša reč"):

    http://i51.tinypic.com/j5z18p.jpg

    (kliknuti na sliku, za uveličavanje)

    OdgovoriIzbriši
  5. Dobra ti je ova ideja da napishesh neshto o svojim muzichkim pochetcima :) Mogu ti reci da imamo puno slichnosti, ili je to tada bilo takvo vreme - zlatno i bezbrizno... po tekstovima vidim da nema neke velike razlike u godinama mozda 5-6 izmedju nas dvojice...

    Moj prvi nastup desio se relativno kasno, u mojoj 19-20-toj godini. Vezbali smo mesecima kao bend, bluz uglavnom (ja basista) ali pred sam bluz festival smo se razbucali - manje charke u grupi su uchinile svoje. Kako ne bih osramotio sebe, a zao mi bilo i truda (ni dan danas mi nije jasno kako sam se na to odluchio buduci da sam tremarosh nevidjeni) nastupio sam sam ali umesto repertoara koji smo najavili ranije svirao sam intrumentalne verzije nekoliko bluz i rock pesama na akustichnoj gitari sa slajdom. Za divno chudo dobro sam proshao poshto ljudi do tada u mom kraju nisu videli uzivo tu tehniku. Na drugom bluz festivalu istog leta u durgom gradu pojavio sam se opet sam sad vec okurazen i proshao sam super. Od tada do danas slajd je moja pasija, mada sam svirao u josh nekoliko grupa ukljuchujuci i svoj (posho sam ga ja oformio) poslednji bend kojim sam okonchao svoju muzikchku karijeru bar shto se javnih nastupa tiche... Izvini za josh jedan dugachak komentar...

    OdgovoriIzbriši
  6. Ma, odlično, samo piši. I ja volim da čitam tuđa iskustva. Ako hoćeš, napiši još detaljnije, pa mogu i da objavim to kao post... ;)

    OdgovoriIzbriši
  7. Jel i pokojni Proka bio clan grupe? Cini mi se da je tako, ali nisam siguran jer sam tad bio bas mali

    OdgovoriIzbriši