FACEBOOK stranica . . . . . . . . . . . . . . . YOUTUBE Kanal

28. 12. 2017.

Novogodišnja turneja (2017-18) UŽIVO!


 25. i 26. decembar

- Ovih dana koristim akumulator. Mnogo sviram, a i glasniji sam, pa bi se one male baterije brzo potrošile. Glasniji sam zato što sviram na trgu i nikome ne smetam, a veće su gužva i buka, pa i moram. Ovaj akumulator mi u kombiju služi i za punjenje baterija na telefonu i tabletu, a na njega prikačim i led lampu. A kada vozim, dopunjujem ga (sproveo sam jedan kabl iz mašine).


- Juče (25.) sam ponovo svirao k'o lud, ukupno 10 sati, i to trokratno: 11:15-13:45, 17:15-21:45 i 23:00-03:00.
- Danas (26.) sam svirao 3,5 sata ujutro, pa sam menjao grad, pa oduvao još 3 sata na novoj teritoriji. Plan je bio da posle kraćeg odmora izađem ponovo na još 2-3 sata, ali odustao sam. Previše sam umoran. Od sutra opet rade prodavnice, pa treba poraniti ujutro, a posle u nabavku, pa popodne ponovo na posao... Tako da ovo veče odmaram.

 * * *

24. decembar

- Svirao sam danas skoro 14 sati: preko dana od 10:30 do 18:30 (15 minuta sam izgubio na pomeranje zbog Sunca [2 puta] i štimovanje) i uveče od 20:20 do 02:20. Znači 13:45, što mi nije rekord za jedan dan, ali je vrlo blizu.
- A blizu rekorda bila je i zarada, mislim da mi je ovo bio treći najbolji rezultat, što se tiče "pazara" za jedan dan. ( Neki rekordi )
- Pala mi je gitarica sa stolice, kad sam se pomerao zbog tog drljavog Sunca i malo se oštetila. A morao sam i da popravljam štim. Ovo je njen tek 2 pad za 12 godina, dobro je pazim. Ona prethodna mnogo češće je padala. Kad stoji uspravno, dok se pripremam za svirku ili odlazak: ili je zakačim, ili se oklizne, ili je vetar obori... Tako je padala.


* * *

 23. decembar

- Aj nemoj da mi slutiš tu...


- A onaj ljubitelj baterije, od pre neki dan, ponovo je navratio. I stao pozadi, iza mene, i gledao je. Danas ništa nije govorio, samo je posmatrao bateriju oko pola minuta, pa otišao (i u odlasku je iskrvljenog vrata produžio za još koji sekund pogled na nju). Pa dobro, baterija mi je stvarno lepa, što jes'-jes'...


- Dobio sam na poklon trzalicu od jednog gitariste. Malo opširnije o toj epizodi sutra, sad žurim, moram da vozim u drugi grad.


- Danas sam išao u veliku nabavku, pošto sutra sviram ceo dan i nemam vremena, a prodavnice će raditi ponovo tek u sredu.
- Sad ću da vozim, usput će se zagrejati 2 flaše sa vodom, pa sledi pranje kose negde pored puta.

* * *

22. decembar

- Danas nisam radio dvokratno, samo jutros sam svirao (10:45-14-15). Lepo je bilo u početku, prva dva sata, a onda je počeo da pada sneg. Pobeg'o sam sa raskrsnice i nastavio ispod jednog balkona, ali duvao je vetar, pahulje su letele k'o lude, pa su mi mnogo namokrile koferče iznutra. Mislim da nikada u istoriji nije bilo toliko vode unutra, celo jedno pakovanje papirnih maramica potrošio sam da bih upio svu tu vodu...
- I pojačalo je bilo mokro, ali ima najlon ispod rešetke, a iznad zvučnika, tako da to nije problem. Međutim, i kolena su mi bila mokra, a dok sam se vratio u kombi, namokrili su mi se i jakna, kapa, ranac, futrola od gitare...
- Uključio sam grejanje i za pola sata je sve bilo suvo. Osim unutrašnjosti koferčeta, to će da se suši sutra dok sviram.
- Ni današnji dan nije prošao bez poklona... tj. pokušaja. Jedna žena pitala me je da li hoću da mi ostavi lebac... Pošto više nije interesantno, a normalno je da mi stalno nešto daju/nude u ovo vreme godine (Božićni fazoni), ulavnom neću više do kraja turneje spominjati te situacije (kafa, čaj, piće i slično).
- Popodne nisam izlazio na svirku. Juče dva puta i danas jednom, dovoljno je u ovakvim uslovima. Od sutra će vreme biti ok, pa nastavljam punom parom.
- Imao sam letos pauzu od oko 4 meseca, najdužu od 2003. godine (od kad sam oženjen i stalno radim [ranije sam išao na put nekoliko puta godišnje]). A od kada sam ponovo krenuo da radim (kraj oktobra), dešavalo se da povremeno ukapiram da sam na neku stvar iz repertora sasvim zaboravio. Tako od juče ponovo sviram zaboravljeni tandem "Since I've been loving You"-"Summertime". Da, ja ih sviram spojeno, u C molu. Onaj solo sa početka prve pesme ide kao "foršpil" ( :D ), pa onda ide "Summertime", pa malo blues improvizovanje u C molu... i tako naimenično... ("Repertoar")

* * *

21. decembar

- Jutros me dočekao sneg i zajebavao je tokom celog dana, pa sam morao da sviram ispod nekog balkona, ispred jedne zapuštene radnje. 11:30-14:15 i 18:00-21:00.
To je rezervna pozicija (za ovakve prilike), nije dobra kao glavno mesto, ali daj šta daš...


- Kad polazim da sviram, dok iznosim stvari iz kombija, uvek će neko da stane i uključi 4 žmigavca, pa kad mu se čekanje oduži, svirne i pita me da li idem. Neki put, kad ne budem dobre volje, ima nekome da kažem kako idem. Pa neka čeka. I kad uzmem sve stvari, stvarno ću da odem... al' peške.
- Dobio sam danas dva čaja. Najpre je čovek iz zlatare poslao jedan, a nešto kasnije drugi mi je doneo konobar iz obližnjeg kafića.
- Pa mi je posle doneo jedan momak grašak sa mesom u tegli.


- A uveče mi jedan lik ostavio kesu sa voćem. Ali onako, samo prišao, ostavio i otišao. Nit da mi nešto kaže, nit da me pogleda. A "ima gi razni", što bi rekli leskovčani. Stavljaju mi, na primer, pare i na ranac, na koleno itd. Imam na svom blogu jedan post, "Mušterije" se zove, staviću ga uskoro i ovde na B92. A u kesi danas je bilo: banana 1, pomorandže 3, jabuke 6. Jabuke sam ostavio usput na jedno mesto, uzeće ih već neko (kao i onaj grašak). Nemam gde da ih perem, a i imam već 4-5 komada koje sam poneo od kuće (oprane sapunicom).

* * *

20. decembar

Od danas sam na 24. Novogodišnjoj turneji u poslednjih 25 godina. Od 1993. propustio sam samo Novu godinu 1998-1999. Novembra 1998. uvedene su Šengenske vize, pa nisam stigao da se snađem.
- Svirao sam danas 8 sati (4+4). Bilo je para, a bilo je i publike...



- Trenutna kolekcija džukaca, može se pogledati OVDE. Taj post je iz febuara 2016, ali povremeno ga ažuriram, dodajem nove fotografije. Sledeća će biti ljubilarna dvadeseta.
- Ponovo mi stariji ljudi savetuju da se sklonim sa raskrsnice, da me ne ubije promaja. Danas sam čak pokušao da se objasnim sa jednim dekom, da mu kažem kako ne mogu ispred prodavnica da se nacrtam ("Nema veze", reče on), kako sam dobro obučen itd. Ali on je rekao da je doktor (valjda bio), pa zna bolje... ("Svirka u zimskim uslovima")
- Kaže čovek da je jeo u restoranu, ali mu je ostalo (kokoška i supa) i zapakovali su mu da ponese kući, pa ako ja hoću da uzmem... Ajoj, ne zna čovek koliko sam ja gadljive prirode, koliko sam manijak što se tiče higijene, pranja ruku i slično (Majkl Džekson je bio mala maca u odnosu na mene). Inače me ne bi ni pitao. A ne tvrdim ja da mi je to vrlina, nego samo kažem da je tako kako je. I to je jače od mene, ne mogu ja tu ništa...
- Jedan prolaznik se uhvatio za bateriju, pa me sve nešto zapitkuje o njoj, kao "da li ona pomaže da se jače čuje kad sviram". Ja mu kažem da ona samo daje energiju pojačalu, a on opet isto pita. Pa tako 3 puta, dok mu nisam nacrtao ovako: "Baterija daje "struju" pojačalu, a na pojačalu se podesi koliko jako da se čuje. I ako se jako čuje, baterija će izdržati 2 sata, a ako se slabije čuje, izdržaće 15 sati".
- Žena iz radnje u blizini, svake godine ubaci nešto, dal' 5€, dal' 2€... Pa tako i danas. Malo smo popričali, nazvala me "dušicom". Dobro, može ona keva da mi bude po godinama, već je postala baka. Znamo se desetak godina. Za sve nas leti vreme, pa tako i za nju. To je bilo uveče, na 2. poluvremenu svirke (17:30-21:30), a jutros (10:30-14:30) nje nije bilo i baš sam se bio zabrinuo, pošto je u radnji bila samo njena ćerka... Ali sve ok.
- Čovek u prolazu reče da nema sitno i da sačekam (a i nemam ja kud da bežim) da rasitni pare u nekoj radnji. Ja mu odgovorih da nema veze, može i sutra (ostajem ovde 2-3 dana), a on se vrati i ubaci 5€.

* * *

Ovaj post ažuriraću svakodnevno, u narednih 7 dana.
A za 2. i 3. nedelju turneje, biće posebnih postova. Znači, biće ih ukupno 3, sa ovim, pošto će turneja trajati oko 3 sedmice.
Post ću ažurirati naopačke: znači novosti (iz novog dana) idu gore, na vrh teksta.
Ne mogu da kažem gde se trenutno nalazim, zbog zaštite tržišta. Izvinjavam se i nadam se da je to razumljivo.

EDIT: Neće biti nastavka. Previše mi je naporno da uz sve obaveze moram još i da pazim da ne kasnim sa editovanjem post(ov)a. A ionako, vidi se, ne dešava se ništa naročito, pa ne znam ni koliko je sve ovo interesantno za čitanje.

P.S. Na svojoj fb stranici, povremeno ću objavljivati ponešto...
(  https://www.facebook.com/ulicni.muzicar.blog )

14. 12. 2017.

POPOVI = LOPOVI



• Ok, znači Bog je žrtvovao svog sina (a je l' se tu nešto pitala i majka?) da bi ispravio sranje koje je sam napravio...
Da, jer da je hteo (a kažu da je svemoguć), mogao je da uredi da ljudi čine samo dobre stvari. Znači ostavi im tu čuvenu slobodnu volju šta žele da čine, ali ne zlo, već samo dobra dela. Ali ne, on stvorio nesavršen svet, pa ga posle popravlja tako što žrtvuje svog sina...

• Kakav je taj Bog kad mu je toliko stalo da ga obožavaju? Mnogo mu je stalo da veruju da on postoji, ali krije dokaze o svom postojanju. Jer da, ne postoji NIJEDAN dokaz da Bog postoji. On bi sigurno mogao da nam pruži jedan vrlo uverljiv dokaz da postoji (recimo, da jedne noći rasporedi zvezde po nebu tako da nam njima ispiše/nacrta neku poruku, pa da ih posle ponovi vrati na staro mesto) i da se reši to pitanje jednom za svagda. Ali ne, on traži da se slepo veruje u njegovo postojanje, bez ikakvog dokaza.

• Nema veze ako je neko celog života bio loš, mučio druge, ubijao... ako se u poslednjem minutu života pred smrt pokaje - otići će u raj. Eto takav je Bog: samo mu je važno da ljudi veruju da on postoji i da ga obožavaju. To mu je najvažnija stvar. A deca neka ginu, male bebe neka umiru od neizlečivih bolesti, decu neka siluju pedofili, nema veze... to je manje važno. Svemoguć je, a dozvoljava da potpuno nedužni stradaju.

• Kako to da oni koji su zdravi, uspešni, bogati, srećni itd. mnogo ređe "pronalaze" Boga i veru, a za nju se mnogo češće hvataju oni koji su bolesni, nesrećni, žive u bedi itd? Možda ovi drugi traže neku utehu? Religija hvata ljude baš tamo gde su najslabiji i daje im nadu, a ako nema ništa drugo, hvata ih na večni život. Jer, priznaćemo, svakako mnogo lepše izgleda budućnost sa nama u raju, nego da nam telo pojedu crvi 2 metra pod zemljom...

• Najviše me čude žene koje su vernice. Jer toliko ponižavanja u Bibliji... praktično žene su svojina muškaraca, koji imaju kuću, konja, magarca, pa eto i ženu. Oni koji su pisali Bibliju, nisu mogli da pretpostave da će jednog dana žene biti koliko-toliko ravnopravne, pa su se zeznuli (jer žene ipak čine 50% populacije, tj. mušterija za šišanje). Ali imaju sreću da retko koji tzv. vernik uopšte i čita Bibliju. Kažu da je najbolji način da se postane ateista taj da se (pro)čita Biblija.

• Deseta zapovest glasi: Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga, ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca, niti išta što je bližnjega tvoga! 
- Da je Bog bio lukaviji, tj. da je znao kako će biti u budućnosti, ne bi stavio tako, već nešto tipa: "Ne poželi tuđeg bračnog partnera". Ovako ispada da su žene niža bića. Svojina muškaraca: sluge, sluškinje, volovi, magarci, žene...
Ali pošto su sve to, naravno, izmišljotine primitivnih ljudi, oni nisu mogli da znaju da neće to tako ostati zauvek. A opet kažem, niko i ne čita Bibliju, sreća njihova. A pod "njih" mislim na Crkvu, jer oni se bave šišanjem ovaca...
- Da je Biblija napisana tako da bude vanvremenska, tj. da bude/važi za sva vremena, ne bi bilo takvog propusta, Bog bi svakako znao da jednog dana muškarci više neće biti vlasnici svojih žena, neće biti robova i sluga itd. pa bi zapovesti napisao ne samo za to vreme kada su "objavljene", već za sva vremena. Ali pošto su je pisali ljudi, napisana je tako kako je napisana.
- A koliko je Biblija puna i raznih drugih gnusnih stvari... to odlično znaju oni koji su je čitali.

• Što se tiče propagatora, najjače su im one fore:
- ako im tako odgovara, drže se striktno onoga što piše u Bibliji;
- ako im ne odgovara ono što piše... e onda treba tumačiti, jer kažu, nije to baš tačno tako kako je napisano, ne treba to bukvalno shvatiti, to je u prenesenom značenju. 

• Popovi → lopovi. Nema tu mnogo šta da se doda...
Crkva →lopovsko-manipulatorska organizacija.
Uvek uz vlast, uvek uz bogataše. Njima ovozemaljsko uživanje, a narodu obećanja: sad im je teško, ok, ali će posle večno da uživaju u raju. Otprilike kao u filmu "Maratonci...": I ti ćeš, kume, isto ovo da radiš, ali sutra... (sutra malo...)

• A o glupim običajima, da li treba trošiti reči? Farbamo jaja, ok... to je čak i zanimljivo, deca se raduju itd. Ali kao bajagi pijemo Isusovu krv i jedemo njegovo telo??? U 21. veku?

• I za kraj, obraćam se vernicima:
- Isus Hrist imao je svoju veru i nju je propagirao celog života. Nije govorio da sa njim treba da započne neka nova religija. Kad ga toliko volite i cenite, i hoćete da ga sledite, zašto ne prihvatite tu Isusovu religiju?
- Bilo je raznih Bogova koje su ljudi u prošlosti obožavali. I danas svuda po svetu postoji mnogo Bogova. Ali, bez brige, samo vaš Bog je onaj pravi.

***

Od celokupne crkvene propagande, jedna od retkih stvari koja nije izmišljotina je ta da je dotični Isus zaista postojao. Kao i Sai baba iz Indije, koji je umro pre desetak godina, verovatno je znao da izvodi neka sitna "čudesa" (da ne kažem trikove), takođe i kitnjasto da zbori, pa nije uopšte neobično to što je uspevao u svoje vreme da opčini ljude iz svoje okoline.
A šta je bilo nakon što je umro?
Pa znamo da i u današnje vreme nije teško manipulisati masom, a pre 20 vekova bilo je još lakše i jednostavnije, tako da tih 0,0001% posto pismenih nisu imali problema da, nakon njegove smrti, ispišu tzv. "Novi Zavet". U njega je ušlo i ono što taj Isus jeste pričao, ali je sigurno i mnoooogo toga prepravljeno, mnoooogo toga dodato i mnooogo toga oduzeto.
On je, znamo, govorio da je Božji sin, bla, bla, bla... ni prvi, a ni poslednji sa tom fiks idejom, ništa novo. Ali njemu se posrećilo, eto. Ostalima je bio loš marketing, bili su slabiji govornici, nisu znali da izvode trikove kao on (ili Sai Baba), nisu imali sreću da budu "u pravo vreme na pravom mestu" itd.
Istini za volju, ni taj Isus nije baš imao nameru da stvara neku novu religiju, da od njega počinje neka nova vera (Hrišćanstvo). Ali to njegovim sledbenicima nije ni malo zasmetalo, pa su ga iskoristili da se "otcepe" od stare religije, što je najsmešnije - ISTE one koju je zapravo sam Isus propagirao tokom svog života. Naravno, stručnjaci za Bibliju našli bi već citate koji opovrgavaju ovu tvrdnju (kao i sve ostalo), a sve u onom njihovom dobro poznatom stilu: kad im tako odgovara - hvataju se tačno za ono što piše u tzv. "Svetim spisima", a kad im ne odgovara ono što piše, onda pribegavaju tumačenju. Kao, jeste tako piše, ali to ne znači to, nego nešto drugo.


Oduvek su vlastodršci i bogataši šurovali sa Crkvama. Popovi su oduvek bili neradnici i džabolebaroši. A usput i bogati...
Ima mnogo debelih popova, iako hrana ne bi trebalo da im je važna stvar u životu, jer im je kobajagi bitnija duhovna hrana. A svoje crkve i manastire podižu na najlepšim mestima, sa najboljim pogledima na more, jezero, planinu, šta već... Nema ono "nama je najvažnije da se molimo", sve ostalo je nebitno, pa da manastir podignu u nekoj rupetini. Neee... važno je da je u najlepšim predelima u prirodi, po mogućstvu da ima i dobar pogled.
Šta tek reći za Audije i Mercedese, uzimanje love od naroda (sahrane, krštenja, venčanja i sl.)...
A narod hvataju lukavo i podlo na strah. Čega se ljudi najviše plaše? Smrti. I na šta ih Crkva hvata i obmanjuje? Na priču o večnom životu. To je to. Prosto, a funkcioniše...


Ima mnogo ljudi koji veruju da je istina ono što piše u Bibliji, ali ne vole Crkvu, ponašanje njenih poglavara, ali i običnih sveštenika, pa ostaje nejasno ZAŠTO IM ZA VERU (ako baš imaju potrebu za njom) NIJE DOVOLJNA SAMO BIBLIJA, ZAŠTO (uprkos viševekovnom jahanju Crkve na grbači naroda) NE ODBACE TU CRKVU OD SEBE? Kao što im vrlo odgovara da nemaju diktatore na vlasti, kao što bi voleli da ne postoje bogataši i tolike socijalne razlike, tako bi trebalo i da se otkače od manipulatorske organizacije zvane Crkva i da bojkotuju sve njene običaje: slave, Božić, Uskrs itd.

*

sa mog fb profila... ↓↓↓

• Znam da među mojim fb prijateljima ima malo pravih vernika, znači onih koji su uredno pročitali CELU Bibliju i iskreno veruju da je SVE što piše u njoj čista istina (uključujući i to da je naša Zemlja ravna ploča).
• Znam i da se mnogi od mojih fb prijatelja samo izjašnjavaju kao vernici (recimo na popisu stanovništva), a zapravo to nisu. Naravno, nisu (pro)čitali Bibliju.
• Takođe znam i to (izgleda da mnogo znam :D ) da ogromna većina mojih fb prijatelja ne voli Crkvu i popove, čak i oni koji se izjašnjavaju kao vernici.

I u čemu je problem?

Problem je u tome što neki moji fb prijatelji koji nisu "pravi" vernici, a takođe i neki koji sebe i ne smatraju vernicima, poštuju crkvene običaje.


Pošto isto tako znam da (na sreću) skoro svi moji fb prijatelji ne vole SNS i Vučića, evo daću im razlog zašto treba da "otprate" crkvu i njene običaje:

Zamislite da SNS banda, trenutno na čelu sa Vučićem, a kasnije sa njegovim potomcima, postane kao neka dinastija, koja će da vlada Srbijom vekovima i vekovima...

Veličaju Vučića, kao začetnika dinastije, grade razne objekte, njihove stranačke zgrade budu remek dela arhitekture, podižu ih na najlepšim mestima u prirodi (pored reka, jezera ili mora, na brdima i na planinama) itd. Dalje, izmišljaju razne neke stvari, radnje (u suštini teške gluposti), koje se ponavljaju i ponavljaju kroz vekove i vekove, tako da vremenom postanu tradicija (jer ljudi od rođenja do smrti žive s tim). Naravno, mnogi od tih običaja vezuju se za proslave, neradne dane, uživanje... (lukavo)
Svi ti SNS-ovci tokom vekova i vekova ne rade ništa, a žive lagodnom životom. Samo pričaju svoje priče (manipulišu ljudima), grade objekte... A sve to plaća narod.

+++++++++++++++++++++

I sad pitam ja vas:
- Da vas neko baci da nastavite život u takvoj nekoj dalekoj budućnosti, da li bi vam bilo ok da takva SNS banda nastavi i dalje da radi to svoje ili biste se pobunili?
- Da li biste možda rekli "Ok, nisam za njih, ne volim ih, ali volim njihove stranačke objekte... tako su lepo napravljeni, na tako lepim lokacijama..."
- A možda biste rekli i "Ma jesu oni lopuže i sve, ali ja njihove običaje ne bih dirao... jer lepi su, a i to je naša istorija, to je naša tradicija, to je naš identitet, to smo MI".

= Ili biste možda rekli: "More, marš u tri lepe p.... m....... i vi, i vaši objekti, i vaše manipulacije, i vaša usrana tradicija!!!"
Dakle, poželeli biste da se oslobodite njihovih vekovnih govnjivih okova...

†††††††††††††††
E pa, drugarice i drugovi, vi koji niste vernici, vi koji imate loše mišljenje o crkvi i popovima, zašto ne odjebete i crkvu, i popove?
Zašto ne odjebete i sve njihove izmišljotine? Samo zato što su tradicionalne?
†††††††††††††††

Kad bi mene neko bacio u onakvu daleku budućnost, ja bih se borio protiv SNS-a, borio bih se za to da se svi njihovi objekti na predivnim mestima (koliko god bili stari i lepi), poruše, borio bih se za to da se prestane sa njihovim običajima, koliko god da su lepi, stari i tradicionalni...
A sve to zato jer je sve to njihovo sazdano lažima, manipulacijom i otimanjem od naroda, vekovima i vekovima...

★ * ★ * ★ * ★


Religija, to je teško sranje
šta je gluplje ne znaš stvarno
uskrs, slava ili veče badnje
naivčine hvataju na kvarno

Na kvarno, jer im obećanja daju
da će nakon smrti ponovo živeti
uživaće večno u predivnom raju
S druge strane nekima se preti...

Nevernici u raj nikad neće!
Ne ulaze jer Boga ne vole
a zbog njih je prošao raspeće
zato treba sad da mu se mole

Ko se moli u raj se dakle meće
u pakao idu oni koji neće
(tako svaka popčuga blebeće
dok po groblju u crnini šeće)

Plaše ljude i pare im traže
a naivci daju k'o budale
nema veze što popčuga laže
još ga zovu nešto kao "ćale"...

Da, da, kao zovu popa "oče"
veruju da poslat je od Boga
a popčuga pije, ždere, loče...
Pa im dajem jedan savet stoga:

Odjebite popove i veru
religija, to je teško sranje
popovi vam samo kožu deru
sahrana, krštenje, venčanje...

Zato glavom malkice ti mućni
hoće samo da ti uzmu pare
oni fino da budu imućni
a ti da ispadneš... magare

05. 12. 2017.

Pitanja, saveti, pokloni i čestitke


5.12.2017.-11.12.2017.

* * *

- Pitali su me po milioniti put u životu: "Kako se zove taj instrument?"

(a ni ja ne znam tačno da li ovo što sviram da nazovem "dupla gitara" ili "gitara sa dva vrata")

[u stvari znam: "dupla gitara", zato što sviram po celoj njenoj "površini", istovremeno po oba vrata, dok bi se na "gitari sa dva vrata" sviralo malo na jednom vratu, pa malo na drugom vratu]


* * *

- Savetovali su me da se sklonim malo u stranu, da ne sviram baš na raskrsnici, jer duva jak, hladan vetar.

(a nisu me prethodno pitali da li mi je hladno, da li sam se dobro obukao, da li mi je važnije da sam na najboljoj poziciji za posao koji radim ili mi je važnije da sam u zavetrini)

[naravno da sam dobro opremljen za sve vrste meteoroloških zgoda i nezgoda, pa ne sviram na ulici od juče, majku mu, već od 1989.]

* * *

- Čestitali su mi Božić.

(počelo je, počelo, na poslednjoj mini turneji niko mi nije čestitao predstojeće praznike, valjda zato što je još bio novembar mesec :) )

[trebalo bi da me ubace u Ginisovu knjigu rekorda, kao čoveka kome je najveći broj ljudi koje uopšte ne poznaje čestitao nešto: Božić, Novu godinu, Uskrs ili šta već]

* * *

- Doneli su mi kafu i juče i danas, iz kafića preko puta.

(gde me nađoše, ne volim ni kafu, ni cigarete, ni alkohol, ni drogu...)

 [a i nervira me ta opšta zavisnost od kafe, kao mora redovno da se pije, ne može povremeno da se zaboravi na nju, pa da se preskoči neki dan, nedelja, mesec... nego mora baš svaki dan da se konzumira]

* * *

- Zaradio sam samo pre podne koliko sam zarađivao na prošloj mini turneji za ceo dan.

(kad se udruže predpraznično raspoloženje i hladno vreme, dobije se duplirani iznos u €)

[eh, da je stalno zima i da su praznici na kraju svakog meseca, 'de bi mi bio kraj, mislim u evrima :) ]

* * *

- Legne, prošeta, legne prošeta... I tako celo prepodne.

- Žena iz obližnjeg supermarketa donela mi je kolače (2 pakovanja) i Koka Kole (2 puta po 1,5 l), a njemu malo svežeg mesa. Ja joj rekoh da to nije moj pas, a ona će: "Nema veze, pravi ti društvo čitav dan".

Tako da smo se obojica omrsili...

(nije ovo bio prvi džukac koji je ostao omađijan mojojm uspavljujućom glazbom)

[cela kolekcija može da se pogleda na linku dole, na kraju teksta]




* * *

- Danas nema vetra, pa mi savetuju da odem 50 m dalje, tamo bije Sunce. Inače ću se, kažu, smrznuti tu gde sedim...

* * *

- Pada sitna kiša. Malo pada, malo pauzira. Ja ispod jednog balkona. Sviram. Ima prolaznika, subota je veče. Što više pada kiša, više padaju i €. Kad kiša oslabi, oslabe i €. Kad kiša stane, sve se vraća u normalu (€).

* * *

Linkovi:
Sve moje gitare (i ostali pribor za rad)
Svirka u zimskim uslovima
Ulični Muzičar i ulični psi


25. 08. 2017.

Ja Srbin, on Hrvat



Keln, Nemačka, 1991. godina

Upoznao sam na svirci jednog momka iz Splita, živeo je u tom gradu, mislim da je radio kao DJ u nekom lokalu, tako nešto...
Kad sam završio, odvede me on do jedne radnje sa muzičkim instrumentima, jer sam hteo da kupim usnu harmoniku.

*

Vlada "Dilan" (onaj gitarista iz Kneza, s kraja osamdesetih i tokom devedesetih) dao mi je nekoliko meseci ranije neke svoje stare usnjake, te sam ja tokom leta nešto kao duvao, pa sam ih skroz izduvao. Usne harmonike su potošna roba, ne traju večno. Raštimuju se, polomi se neki pipak unutra itd.

Znači, odemo mi do radnje, taj lik iz Splita kupio je za sebe neke stvari, a ja zatražih od prodavca usnu harmoniku iz D-dura (da bih svirao bluzeve iz A dura, tako to ide s usnjacima). Donese mi on, ali ja nisam očekivao da će biti toliko skupa, tako da nisam hteo da je kupim. Nisam znao kako se kreću cene, mislio sam da će biti desetak maraka, međutim koštala je 37 DM (36,90, vidi se na slici). 

Ali ovaj momak iz Splita je uzeo sa svojim stvarima i nju, platio sve i kad smo izašli iz radnje, pružio mi je. "Ovo je za tebe", reče.

Dakle, to je bilo krajem septembra 1991. Sloba i Tuđman se polako zahuktavaju. Ja kobajagi Srbin, on kobajagi Hrvat. Oni su vodili svoj rat, mi smo vodili svoj mir...

*

P.S. Ja inače volim da čuvam stvari, ništa ne bacam u đubre tek tako, pa sam i kutiju od te harmonike sačuvao, držao sam ranije u njoj ranije neke šrafčiće.


05. 08. 2017.

Dijeta 2017.


2003. u vreme biciklističke karijere, a pred ženidbu, težio sam oko 71-72 kg. Posle ženidbe, manje sam vozio pa (oko 2005-06) sasvim prestao sa aktivnim bicikliranjem.
I težina se povećavala i povećavala...
Nisam smeo da se merim, da se ne deprimiram, ali mislim da sam maksimum dostigao tamo negde 2010-11 (počeo da visim na internetu), verovatno sam imao više od 85 kg. 87, 88, ko zna...
Posle sam nešto malo smanjio trbuh i poslednjih godina (opet pretpostavljam, pošto se nisam merio) imao sam oko 83-84 kg.

21. juna sam onako naprasno rešio da smršam. Nervira me da imam višak kilograma, pogotovo što nisam neko ko nešto uživa u hrani. Jedem da ne bih bio gladan i to je to.

I evo, posle mesec i po dana, probio sam pre neki dan granicu od 80 kg.

Idemoooooooo, breeeee.... :)

* * *

A kao već iskusni držač dijete, dao bih sad budućim držačima iste, nekoliko saveta:

- kako se sporo deblja, tako mora sporo i da se mršavi, dakle nema žurbe, kilogram mesečno je sasvim dovoljno
- jede se sve kao i ranije (osim ugljenih hidrata), samo u manjim količinama, sistem probušene kašike
- proizvode bogate ugljenim hidratima - izbegavati
- ako smo siti, a ostane još u tanjiru ili šerpi - nikako ono "da se ne baci", jer bolje da se baci nego da se "nabaci" ;)
- povremeno dati sebi oduška, može na svakih 5-7 dana, po volji, pa pojesti malo više nego obično, onako kao pre početka dijete
- obavezno merenje (čak i više puta u toku dana), brojevi na vagi su ogromna motivacija


EDIT: 01.11.2017.  =>  72 kg 
EDIT: 01.07.2018.  =>  69 kg


21. 04. 2016.

Kraljica, Car & Princeza

Vojvoda i vojvotkinja od Jorka, sa svojom prvom ćerkom, kraljicom Elizabetom, 1926. godine



Uvod

U sredu, 21. aprila 1926. godine, rođena je engleska kraljica Elizabeta. Na dan kada je ona proslavljala svoj 40. rođendan, u četvrtak 21. aprila 1966. godine, rođen sam ja. A na dan kada je slavila svoj 87. rođendan (a ja 47.), u nedelju 21. aprila 2013. rođena je moja ćerka.
Znači kraljica danas puni 90, ja (prosjak & car) 50, a moja princeza 3 godine.

Kao prosjak & kao Car



* * *

Da poživiš još toliko

Kad sam bio u vojsci, poslao sam svom ocu čestitku za 49. rođendan. Napisao sam mu i nešto u fazonu "da poživiš još toliko". A on se naljutio. Malo mu bilo 98. Kao, "nemoj ti meni da ograničavaš...". Umro je sa 69.

Prvi LP koji sam kupio u životu



* * *

Dobrodoš'o u klub staraca

E jbg, kad moram da priznam... ne da više nisam mlad, nego da polako izlazim i iz srednjih godina i približavam se starosti. Stvarno teško sranje...

* * * 

Meni pripada mladost

Sećam se kako mi je ćale pričao da je, dok je bio mlad, iskreno verovao da njemu pripada mladost, a nekim drugim ljudima starost. Svakom svoje. Kad ono, međutim... Proletele godine... A ja dok sam ga slušao, isto tako sam razmišljao: "Šta, meni pripada mladost..." Kad ono, eto ga "međutim" i kod mene...

* * *

Ko bre deda?

Da, ljudi teško prihvataju starost. Retko ko će za sebe reći da je star. U stvari, mnogi će to reći. Ali retko ko to stvarno i misli.
Kada je stric moje žene pao i povredio glavu, njegovu ženu veoma je povredilo kada je čula doktore kako za njenog dečka (nisu imali dece, pa su zauvek ostali momak i devojka) govorili "onaj deda". To joj je bio najveći problem. Nakon par meseci provedenih u komi, 77-godišnji dečko je umro...

* * *

Minus X 

U prvom trenutku, stavio sam "Minus 20" u naslov, ali sam se usr'o da se ne izbaxuziram. K'o što moj ćale zamalo sebe nije...  Naime, kad mi je keva umrla 1995. on je, kao što obično ljudi rade, kamenorescu rekao da na spomenik stavi i njegovu sliku. A ispod imena i slike da upiše 1937-20... Dakle da ostavi prazna mesta za još dve cifre. Bio je siguran da će da dočeka 21. vek. Međutim 1997. imao je jedan krvavi obračun sa nekom budalom, tako da... Ma dobro, on se posle šalio kada je govorio kako zamalo sebe nije izbaksuzirao sa tim spomenikom. Ipak nije bilo baš toliko blizu smrti. Samo ga je ta budala udarila ključem za skidanje automobilskih točkova u glavu, a on budalu poslao na sedmodnevni boravak u bolnici, na ušivanje rasečenog trbuha, ovo-ono...
Da, ono što je strašno je to što je ostalo još malo života. Sad, minus 10 (nadam se bar toliko), 15, 20, 25 ili čak minus 30 - ne menja mnogo stvar. Malo, pa malo... Stvarno nije ok. Em malo, em loš kvalitet. Baš lepa perspektiva, u pm. Sve manje i manje, plus sve gore fizičko stanje...

* * *

Vreme brzo prolazi

Vi koji ovo čitate, a mladi ste, šta da vam kažem... Zakucaće crna starost i na vaša vratanca. Nemojte da mislite da je to toliko daleka budućnost, da je praktično pitanje da li će uopšte i da stigne do vas. Doći će mnogo brže nego što mislite. Što više vreme prolazi, to sve brže prolazi.
Koji savet da vam dam? Ja pojma nemam. Ali neko ima...
Tako je govorio Đole...




Ipak, jedan savet i od mene, najbolji mogući, savet nad savetima. Evo ovako glasi: Trudite se da što više vremena u životu provedete radeći ono što volite, a što manje radeći ono što morate.

* * *
Fala Gugletu na čestitkama!



Svođenje računa

Kada kontaktiraju proroka, astrologa, hiromantu, Milana Tarota, vidovitu Zorku ili kog već prevaranta, šta ljude obično najviše zanima da čuju o svojoj budućnosti? Pa ono, zdravlje, ljubav i posao (čitaj: pare), pre svega. Jel tako? Tako je.
Što se tiče ovih mojih 50 godina, ja stvarno ne bih mogao da se požalim, što jes-jes... Imao sam i sreće, ali ponešto je i moja zasluga.
Zdravlje: Nisam nikada u životu prespavao u bolnici. Hitna pomoć vozila me jednom prilikom (2011), kad sam hteo glavom kroz zid, a zid bio tvrđi... Generalno sam zadovoljan stanjem svoga tela. Ne mogu da se požalim.
Ljubav: Ladno sam mogao i da ostanem bez porodice (to mi nije bio životni cilj), ali sam ipak imao sreću, pa sam pronašao svoju drugu polovinu. Sada smo ja i moje ženče samo dve četvrtine naše porodice...
Posao/pare: Radim posao koji sam SAM odabrao (nije bilo iz nužde), nikome nikada nisam bio nešto dužan... Skromnom dosta.

* * *

I, na kraju, tri autopitanja sa odgovorima:
1. U koje godine života bih se najradije vratio i tu se zamrz'o?
- U 35-40. (mladunci, veselo, najbolje vreme vam tek dolazi)
2. Šta je kul u mom životu?
- To što biram kad i koliko ću da radim i to što nemam šefa na poslu.
3. A šta je najgore?
- Prerano sam ostao bez roditelja.

Happy birthday to me...