FACEBOOK stranica . . . . . . . Twitter . . . . . . YOUTUBE Kanal . . . . . . . B92 BLOG

18. 10. 2010.

ZEZNULA ME MALO ŽENA, PA SAM POSTAVIO NOVI REKORD



Ovako je trebalo da bude !
Čula je (prethodne večeri) na TV-u da će biti kiše, pa sam ja poranio na posao. Juče je bila nedelja, a, nedeljom ljudi šetaju po ceo dan: prvo penzioneri (rano ujutru), a, kasnije i svi ostali. Nije mi se doručkovalo, tako da sam poneo sa sobom malo hleba i neku konzervu, da bih jeo u pauzi. U kolima sam imao paket od 4 kroasana, pa sam i na njih računao. Dok sam vozio na posao, otvorim jedan kroasan, pa, pošto vidim da njih mogu (za slatko sam uvek spreman), pojedem i drugi i treći. (Vode sam popio nešto sasvim malo, tu nema šale [kada su duže svirke u pitanju])! Super - pomislih - sad sam spreman za četvoročasovni rad! 4 sata, pauza za ručak, pa još 4 sata. Prethodnog me dana bilo mrzelo da idem da radim, pa sam morao (po kazni) toliko da sviram (da bih nadoknadio propušteno). Jedino ta kiša da me ne prekine... BIlo je oblaka, što jes'- jes'! Ako vidim da se sprema ta kiša, produžiću "prvo poluvreme" sve dok ne počne da pada - isplaniram ja lepo. Presvučem se, u kolima, u radno odelo i krenem. Obično se još pre polaska (u garaži) spremim, ali sada nisam bio siguran koliko "debelo" da se obučem, jer nisam još od proletos svirao u prepodnevno vreme. A, to mesto gde je trebalo da sviram je na otvorenom, nema hladovine, pa, ako bude vedro... mislim, da ne preteram u oblačenju. 
Počeo sam da sviram u 11:13.
Planirao sam da oko 15 h napravim pauzu za ručak. Dok pokupim stvari, dok odem, dok jedem, dok se vratim i ponovo pripremim... pauza bi bila bar 45 minuta. Došlo vreme za "tajm aut", al' ja vidim... nisam gladan, ne ide mi se u WC (normalno - iz kreveta sam otiš'o pravo na pos'o, a, i  nisam popio mnogo vode). Reših da nastavim, pa da možda i ne pauziram, ali da zato ranije završim. A, možda me i kiša prekine, pa je zato bolje da sviram dok se može...
Žena je trebalo sa sinom da ide u pozorište da gleda neku predstavu za decu (od 18h), pa smo se ujutru dogovorili da ih ja vratim kući posle predstave. Tako ja isplanirah da sviram do sedam, pola osam... Došlo to vreme, a, oni se ne javljaju, ne zovu (na telefon). "Sigurno nisu ni bili u pozorištu...", zaključih ja !
Sreća da je baterija bila puna, pa je izdržala !
Računam nešto... pa, do 19:15 će biti 8 sati vezane svirke, a rekord mi je 9 sati. Aj, da izjednačim rekord
Kako sam se bližio izjednačavanju, počnem da razmišlajm da ne bi bilo loše i da OBORIM taj rekord, jer ko zna kada će se ponovo stvoriti uslovi (da ne moram u toalet, da nisam gladan, da nema nekih drugih problema...). NIje uopšte lako svirati toliko bez prekida. Ja, čim odsviram jednu stvar, prelazim odmah na sledeću. Nema odmora. Jedino, povremeno, ispraznim malo koferče, kada nema ljudi u blizini (duplo dno...). Pa, samo da sediš na stolici 9 sati ima da ti utrni dupe. Plus što bole prsti, malo i ledja i vrat (kada sviram nagnut sam malo prema napred), butina na koju pritiska (dupla) gitara... da ne pominjem psihički zamor !
Prvo sam pomislio da sviram 9 sati i 15 minuta (jer, kada upisujem mesto sviranja i  zaradu, upisujem i koliko sam dugo svirao, ali vreme zaokružujem na četvrt sata). Al' polako, polako... još malo, još malo... 
Bilo je još (nedeljnih) šetača, pa mi je (k'o bajgi) bilo žao da odem i ostavim ih bez muzike... 
Pao već mrak, u daljini sevaju munje, ja već ogladneo, počinjem i da zevam (nije bilo popodnevnog dremeža), pa pomislih da bih mog'o da svršavam polako, (s' oproštenjem)...
Mogao sam još malo da sviram. Мislim, bilo bi posla za još jedan sat možda, ali, u 21:53 sam prošao kroz cilj !
Jednan pogled - i vidim kol'ko je sati !
Počeo sam bio u 11:13. Znači, "drndao" sam gitaru 10 sati i 37 minuta bez prekida, ali, računam 10:30, jer sam, kada je uveče malo zahladnelo, morao da obučem jaknu, pa 15-ak pauza od po 7-8 sekundi, kada sam "krio" pare ispod pokretnog koferčetovog dna (videti priču "MAMAC"), dva puta sam popio malo vode, napravio ova dva fotosa (telefonom)... 
Popravio sam rekord za sat i po ! Malo li je, a? To je kao kada bi neki sprinter popravio svoj rekord na 100 metara za celu sekundu.
Zarada i nije bila nešto naročito, gledano u jedinici vremena, ali... ipak su to bile dve svirke (samo spojene), tako da... ipak se skupilo nešto para. Ali, to nije toliko ni važno! Današnji dan će se pamtiti po novom rekordu ! Ko zna da li će ikada biti oboren!

Taman sam ubacio stvari u auto, pojeo četvrti kroasan iz paketa, popio sokić, kad... poče da pada kiša! Imao sam sreće... 
Posle je celu noć padala. 

Eto, glavni razlog za obaranje rekorda (nepravljenje ručak-pauze) je bio taj što mi je žena rekla da je čula na televiziji da će biti kiše u toku dana (to jest, naredna dva dana). A, ona (kiša) zakasnila (srećom), ja bio odmoran (nisam svirao nedelju dana), šetača bilo u izobilju (mog'o sam da počnem i sat ranije, i da završim sat kasnije)... 

Uostalom, žena me stalno davi da je ubacim u neku svoju priču, pa , eto...

p.s. 
nema veze sa mnom, ali...
- Video sam juče neki bicikl za dvoje, ali samo jedan "vrti", a ovaj drugi uživa pozadi. Ima veliko, mekano sedište, kao na motoru. Malo je produžen i ojačan bio taj bicikl... i sa debljim gumama!
- Jedan mladi otac je gurao kolica, u kojima je (pretpostavljam) bila beba, ali, jureći na rolerima (po biciklističkoj stazi)!!!

I jedno i drugo videh po prvi put u životu...

Broj komentara: 7:

  1. Прича је супер!!!!

    APC

    OdgovoriIzbriši
  2. Како си прошао са свирком 10тог овог месеца?

    OdgovoriIzbriši
  3. pa, ja nisam u BG, već na trulom zapadu...
    ;)

    OdgovoriIzbriši
  4. Поздрав за тебе и твоју жену. Твоје приче су занимљиве.

    OdgovoriIzbriši
  5. Hvala.
    Pozdrav i za tebe i tvog mužića (ako si ga već ulovila)... ;)

    OdgovoriIzbriši
  6. Хвала. Живи били!

    OdgovoriIzbriši