Ovako je trebalo da bude ! |
Počeo sam da sviram u 11:13.
Planirao sam da oko 15 h napravim pauzu za ručak. Dok pokupim stvari, dok odem, dok jedem, dok se vratim i ponovo pripremim... pauza bi bila bar 45 minuta. Došlo vreme za "tajm aut", al' ja vidim... nisam gladan, ne ide mi se u WC (normalno - iz kreveta sam otiš'o pravo na pos'o, a, i nisam popio mnogo vode). Reših da nastavim, pa da možda i ne pauziram, ali da zato ranije završim. A, možda me i kiša prekine, pa je zato bolje da sviram dok se može...
Žena je trebalo sa sinom da ide u pozorište da gleda neku predstavu za decu (od 18h), pa smo se ujutru dogovorili da ih ja vratim kući posle predstave. Tako ja isplanirah da sviram do sedam, pola osam... Došlo to vreme, a, oni se ne javljaju, ne zovu (na telefon). "Sigurno nisu ni bili u pozorištu...", zaključih ja !
Sreća da je baterija bila puna, pa je izdržala ! |
Kako sam se bližio izjednačavanju, počnem da razmišlajm da ne bi bilo loše i da OBORIM taj rekord, jer ko zna kada će se ponovo stvoriti uslovi (da ne moram u toalet, da nisam gladan, da nema nekih drugih problema...). NIje uopšte lako svirati toliko bez prekida. Ja, čim odsviram jednu stvar, prelazim odmah na sledeću. Nema odmora. Jedino, povremeno, ispraznim malo koferče, kada nema ljudi u blizini (duplo dno...). Pa, samo da sediš na stolici 9 sati ima da ti utrni dupe. Plus što bole prsti, malo i ledja i vrat (kada sviram nagnut sam malo prema napred), butina na koju pritiska (dupla) gitara... da ne pominjem psihički zamor !
Prvo sam pomislio da sviram 9 sati i 15 minuta (jer, kada upisujem mesto sviranja i zaradu, upisujem i koliko sam dugo svirao, ali vreme zaokružujem na četvrt sata). Al' polako, polako... još malo, još malo...
Bilo je još (nedeljnih) šetača, pa mi je (k'o bajgi) bilo žao da odem i ostavim ih bez muzike...
Pao već mrak, u daljini sevaju munje, ja već ogladneo, počinjem i da zevam (nije bilo popodnevnog dremeža), pa pomislih da bih mog'o da svršavam polako, (s' oproštenjem)...
Mogao sam još malo da sviram. Мislim, bilo bi posla za još jedan sat možda, ali, u 21:53 sam prošao kroz cilj !
Jednan pogled - i vidim kol'ko je sati ! |
Popravio sam rekord za sat i po ! Malo li je, a? To je kao kada bi neki sprinter popravio svoj rekord na 100 metara za celu sekundu.
Zarada i nije bila nešto naročito, gledano u jedinici vremena, ali... ipak su to bile dve svirke (samo spojene), tako da... ipak se skupilo nešto para. Ali, to nije toliko ni važno! Današnji dan će se pamtiti po novom rekordu ! Ko zna da li će ikada biti oboren!
Taman sam ubacio stvari u auto, pojeo četvrti kroasan iz paketa, popio sokić, kad... poče da pada kiša! Imao sam sreće...
Posle je celu noć padala.
Posle je celu noć padala.
Eto, glavni razlog za obaranje rekorda (nepravljenje ručak-pauze) je bio taj što mi je žena rekla da je čula na televiziji da će biti kiše u toku dana (to jest, naredna dva dana). A, ona (kiša) zakasnila (srećom), ja bio odmoran (nisam svirao nedelju dana), šetača bilo u izobilju (mog'o sam da počnem i sat ranije, i da završim sat kasnije)...
Uostalom, žena me stalno davi da je ubacim u neku svoju priču, pa , eto...
p.s.
nema veze sa mnom, ali...
- Video sam juče neki bicikl za dvoje, ali samo jedan "vrti", a ovaj drugi uživa pozadi. Ima veliko, mekano sedište, kao na motoru. Malo je produžen i ojačan bio taj bicikl... i sa debljim gumama!
- Jedan mladi otac je gurao kolica, u kojima je (pretpostavljam) bila beba, ali, jureći na rolerima (po biciklističkoj stazi)!!!
I jedno i drugo videh po prvi put u životu...
Прича је супер!!!!
OdgovoriIzbrišiAPC
:)
OdgovoriIzbrišifala...
Како си прошао са свирком 10тог овог месеца?
OdgovoriIzbrišipa, ja nisam u BG, već na trulom zapadu...
OdgovoriIzbriši;)
Поздрав за тебе и твоју жену. Твоје приче су занимљиве.
OdgovoriIzbrišiHvala.
OdgovoriIzbrišiPozdrav i za tebe i tvog mužića (ako si ga već ulovila)... ;)
Хвала. Живи били!
OdgovoriIzbriši